Pitanja Slavenu Letici

Pitanja Slavenu Letici

Možda se Hrvatima ipak isplati u Europu?

Poštovani profesore Letica,

U članku koji ste objavili u Vijencu od 15. siječnja 2009. pod naslovom Isplati li se Hrvatima u Europu analizirali ste pitanje ekonomske isplativosti pridruživanja Hrvatske Europskoj Uniji i zaključili da nam se to ne bi isplatilo. Budući da mi se nakon čitanja Vašeg članka otvorio niz pitanja, molim Vas da odgovorite na njih, a vjerujem da će i čitatelje Vijenca zanimati dodatno rasvjetljavanje ove važne teme.

1. Zašto u svojem članku tvrdite da javno nikad nije postavljeno pitanje »koliko nas ‘Europa’ košta«, kad je studija Ekonomskog instituta iz 2007. Pristupanje Europskoj Uniji: očekivani ekonomski učinci, koju navodite kao izvor svoje temeljne tvrdnje, svima dostupna na internetskim stranicama Instituta, što također navodite? Nadalje, zar Vam nije poznata činjenica da je Studija na pretraživaču Google zabilježena oko tisuću puta, a upisivanjem pojma financijski učinci pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji taj pretraživač daje 21.700 bilježaka? Je li Vam poznato da je Studija zabilježena već i na Wikipediji?

2. Zašto nakon navođenja procjena iz Studije kako će Hrvatska (ako 2009. uđe u EU) u sljedeće tri godine iz proračuna EU zaraditi (po Vama samo) 322 milijuna eura niste naveli i sljedeće važne konstatacije koje tamo stoje u nastavku (str. 35 i 36): »Bude li Hrvatska uspješnija u korištenju fondova, njezina ukupna neto pozicija može biti i povoljnija. Iako će financijski tokovi iz zajedničkog proračuna u korist Hrvatske, u skladu s ovom ocjenom, biti veći od uplata iz hrvatskog proračuna, pristupanje bi Europskoj Uniji moglo utjecati na pogoršanje stanja proračuna u prvim godinama članstva. Drugim riječima, pozitivne bi financijske učinke pristupanja Uniji mogli osjetiti građani i poslovni sektor, (istaknuo Z. L.) ali ne i državni proračun.«? Zašto, dakle, čitateljima niste naglasili da bi građani i poslovni sektor osjetili pozitivne financijske učinke pristupanja EU? Niste li, nadalje, čitateljima Vijenca bili dužni objasniti da je u toj računici riječ o redovitom stanju gospodarstva i financija članica, a da postoje i izvanredna, kao što je bilo nedavno sa slučajem Mađarske, kojoj je EU pomogla s više od 6 milijardi eura?

3. Jesu li Vam sljedeći podaci iz Studije manje važni pa ih zato ne navodite: »Dok se u sadašnjem pretpristupnom razdoblju u Hrvatsku slijeva u prosjeku oko 30 eura po stanovniku godišnje, ti će iznosi, prema ovoj procjeni, nakon pristupanja porasti na 115 eura u prvoj, odnosno 153 eura u drugoj godini članstva, uz tendenciju porasta u narednim godinama.«?

4. Možete li se izjasniti o procjeni iz Studije da će prosječni porast našeg BDP-a do 2025. godine biti 4,3 posto ako ostanemo izvan Unije, a 4,9 ako postanemo njezin član? Je li razlika od 0,6 mala ili velika, a posebno u okolnostima gospodarske krize, koja može trajati i dulje?

5. Možete li temeljitije dokumentirati svoju tvrdnju da bi se danas »moglo lako dokazati da nam se članstvo u Uniji u sljedećih pet-šest godina uopće ne isplati« u svjetlu sljedeće procjene iz Studije: »Projekcija makroekonomskih učinaka pokazala je da bi zbog priključenja jedinstvenom unutrašnjem tržištu Unije i porasta kvalitete institucija potpomognutog pristupanjem Uniji razina BDP-a, potrošnje, izvoza i blagostanja u Hrvatskoj mogla biti veća nego u slučaju ostanka izvan Unije.«?

6. Imate li čvrste pokazatelje da je neka nova članica po ulasku u EU financijski loše prošla?

7. Može li, međutim, jedino i najvažnije mjerilo na temelju kojega će građani Hrvatske odlučiti žele li u EU biti samo financijska korist? Zašto je, na primjer, Hrvatska biskupska konferencija članica Vijeća europskih biskupskih konferencija, a kardinal Josip Bozanić potpredsjednik te europske vjerske institucije? Ne razmišlja li, ipak, Crkva u Hrvata pri određivanju prostora svoga djelovanja o nečem drugom, a ne o financijskoj koristi, na primjer, o temeljnom načelu pripadnosti nekom okružju? Ne pripadaju li i sve druge važne hrvatske društvene cjeline (znanost, umjetnost i svi drugi aspekti kulture, prosvjeta...) već odavno – bez obzira na nesretne okolnosti od 1918. do 1990. – upravo europskom okružju? Nije li to isto tako važno, ili još važnije, od konkretnog financijskog obračuna pristupanja EU?

8. Možete li ozbiljnije argumentirati svoju sljedeću tvrdnju: »...kad bismo trajno ostali izvan EU, ne bismo bili u lošem društvu. To društvo mogli bismo nazvati neovisna kralješnica ili stup Europe: na sjeveru Norveška, u sredini Švicarska, a na jugu Lijepa Naša.«? Postoje li to neki izgledi da ćemo s Norveškom surađivati na eksploataciji naftnih izvora kojima raspolažu, ili možda Švicarskoj treba naša pomoć u njihovoj financijskoj industriji? Nadalje, niste li tom »društvu izvan EU koje nije loše« zaboravili dodati i Srbiju, ili mislite da bi ona, za razliku od Hrvatske, trebala postati članicom EU?

9. U kojim ste dokumentima ili praksi našli dokaze za ovu tvrdnju: »U simboličnom i bitnom pogledu Jadransko more će, kad postanemo članovi Europske Unije, ostati i dalje hrvatsko, ali će postati i europsko, pa i slovensko, talijansko, austrijsko, mađarsko, pa i srbijansko.«? Je li negdje ozakonjeno, na primjer, da je Tirensko more uz talijansku obalu bugarsko? Nadalje, budući da prema toj Vašoj tvrdnji ispada da Jadransko more danas nije talijansko i slovensko, možete li objasniti što ste zapravo time htjeli reći?

10. Što u pravnom i praktičnom smislu znači Vaša tvrdnja kako Hrvatska »...u europski miraz ili dotu donosi i 5835 kilometara obale.« (uz ranije naveden podatak o 50 naseljenih i 1135 nenaseljenih otoka)? Hoće li Hrvatska, možda, stvarno ostati bez tih dobara, kao što se pretpostavlja u slučaju davanja miraza ili dote?

11. Je li Vam, na kraju, poznata inicijativa neke države za istupanje iz EU?

Zorislav Lukić, Vijenac, 29. siječnja 2009.