HRT vratiti javnosti

POZIV NA IZMJENU ZAKONA O HRVATSKOJ RADIOTELEVIZIJI

HRT vratiti javnosti

Programsko vijeće HRT-a na sjednici održanoj 5. veljače  nije uspjelo izabrati novoga glavnog ravnatelja te kuće. Nije to nikakvo čudo jer procedura zahtijeva dvotrećinsku većinu glasova, tj. pristanak osam članova Vijeća, a na sjednici ih je bilo deset. Kandidat je, dakle, morao ostvariti osamdeset posto glasova. Gotovo je nemoguće – na bilo kojim izborima – očekivati takav rezultat, pa nije sasvim jasno kako to da zakonodavac pri odlučivanju o tome nije razmišljao. No glavni je problem s te sjednice činjenica da je najviše glasova, njih šest, dobio kandidat Veljko Jančić, koji je na predstavljanju svoje kandidature Programskom vijeću rekao da će se, ako bude izabran, miješati u program HRT-a, što je Zakonom o HRT-u zabranjeno. Dakle, kandidat koji je najavio kršenje temeljnoga zakona te djelatnosti dobio je šezdeset posto glasova prisutnih članova Vijeća. To je podatak zbog kojega treba alarmirati vlasnika HRT-a – najširu hrvatsku javnost. Je li ih ta javnost izabrala da zastupaju njezin interes, ili da podupiru kršenje zakona? Programsko vijeće takvim je postupkom povjerenje hrvatske javnosti u potpunosti izgubilo i ne preostaje ništa drugo nego da ga se razvlasti i imenuje novo.

Nažalost, nema jamstva da bi novoizabrano Vijeće radilo bolje. Naime, Zakon o HRT-u donesen 2003. ukinuo je pravo hrvatskih nacionalnih institucija da imaju po jednog predstavnika u Vijeću. Da podsjetim, dotad su institucije kao Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Crkva, Društvo hrvatskih književnika, Matica hrvatska, Hrvatsko novinarsko društvo, sindikati, itd. Hrvatskom saboru same predlagale svoje članove Vijeća, dok je drugi dio članova predlagao Sabor. Sada sve članove predlažu političke stranke, pa su Vijeće izabrani članovi koji predstavljaju daleko nižu razinu nacionalne važnosti, kao što su GONG, Društvo Potrošač, itd. Tako izabrani članovi prije koju godinu i fizički su se obračunavali na Vijeću, no daleko je važnije od toga da oni ne predstavljaju ni blizu toliko hrvatskih građana kao što ih predstavljaju HAZU, Crkva, MH, DHK, HND i druge nacionalne institucije čiji bi predstavnici jedini s punim pravom zastupali hrvatsku javnost.

Stoga, što prije to promijenimo, prije ćemo imati javnu televiziju.

Zorislav Lukić, Vijenac, 25. veljače 2010.