Velika laž o Europi i Tuđmanu (II)
Tvrdnja Jelene Lovrić da bi "bez Tuđmana Hrvatska sigurno bila s one strane praga, među članicama bruxelleske zajednice" u potpunosti je neistinita. Argumente za svoju tvrdnju nalazi, između ostaloga, u njegovoj "rigidnoj i anakronoj politici" zbog koje je Hrvatska godinama "bila u međunarodnoj izolaciji". Dakle, po Lovrićkinu mišljenju, Hrvatska bi bez Tuđmana - kao jedinoga krivca - odavno bila članica Europske Unije. Znajući da je prvi hrvatski predsjednik već više od jedanaest godina mrtav, postavljam si, a volio bih čuti i njezino mišljenje, vrlo jednostavno pitanje; ako prihvatimo tezu da je Tuđman "smetao" (J. L.) Hrvatskoj u težnji za ulaskom u EU, i ako znamo da je ta "smetnja" trajala deset godina koliko je bio hrvatski predsjednik, kako je moguće da i jedanaest godina nakon njegove smrti Hrvatska nije u EU, a datum okončanja te već dvadesetogodišnje hrvatske težnje nije na vidiku (spominju 2013, pa i 2014.)? Nijedna od dvanaest zemalja koje su u EU primljene u prošlom desetljeću nije pregovarala toliko dugo (čak je i Slovačka kojoj je predbacivano nedemokratsko Mečiarovo ponašanje primljena ekspresno), ispunjavali smo sve moguće i nemoguće uvjete, pa opet, našem putu nikad kraja. Tvrdi, nadalje, Lovrićka da se Hrvatska tek za Račana i Sanadera, odmaknuvši se od Tuđmanove politike počela približavati EU. Pa kako to onda da njih dvojica "procesom detuđmanizacije HDZ-a i Hrvatske" nisu uspjeli dovršiti pregovore u deset godina koliko su imali vremena? Osim toga, kako to da smo do početka Oluje 1995. bili podobni i spremni za potpisivanje Sporazuma o suradnji i trgovini s Europskom Unijom - tada ključnog dokumenta za približavanje EU - a već prvoga dana Oluje taj je proces na zahtjev Nizozemske i Velike Britanije zaustavljen? Prvoga dana Oluje nitko nije mogao znati hoće li ili ne Hrvatska vojska u akciji učiniti nešto nečasno, pa ni do danas Haaški sud nije dokazao da je tako nešto počinjeno, a posebno ne bez posljedica. Dakle, u doba rata kao nezrela demokratska država s četvrtinom okupiranoga teritorija zadovoljavali smo propisane kriterije, a kada smo započeli akciju povratka okupiranog teritorija, postali smo nepodobni. Jednostavna politička "matematika" ovo bi objasnila ovako: u Europsku Uniju s četvrtinom teritorija koju je okupirala Srbija možeš, ali kao cjelovita Hrvatska ne! I tako do danas. Za to nije kriv Tuđman, već su to jednostavno posljedice postojećih međunarodnih interesa.
Nema komentara:
Objavi komentar