Brijunski transkripti

Brijunski transkripti

Ono što u sljedećem razdoblju može znatno pomoći obrani generala jest rasvjetljavanje svih okolnosti oko Brijunskih transkripata na kojima se presude temelje. Štogod istina o njima pokaže, ona našim generalima može samo pomoći. Jedini koji bi mogao otkriti punu istinu, tadašnji predsjednik Stjepan Mesić, izbjegava reći ono najvažnije: kako su transkripti dospjeli u Haag, i što je to zapravo dospjelo u Haag. Jedno je potpuno sigurno; on je preuzeo Ured predsjednika u kojem su se transkripti nalazili 2000. godine, a Haaško tužiteljstvo imalo je Brijunske transkripte prije svih naših generala koji su za transkripte saznali tek 2004. Prema tome, Mesić mora odgovoriti tko je i po kojoj proceduri, u razdoblju između 2000. i 2004, Brijunske transkripte poslao u Haag. U svome tekstu objavljenom u Novom listu 22. travnja 2011. otkrio je da je u svibnju 2000. formirana komisija sa zadatkom da popiše, preuzme i pohrani dokumentaciju što je zatečena u Uredu.  Nadalje tvrdi da nikada ni on ni njegov Ured nisu izravno dostavili neki od Tuđmanovih transkripata Haaškome sudu, što dopunjuje činjenicom da je od siječnja 2001. Vlada postala vlasnikom cjelokupne dokumentacije. Otkriva u svome tekstu međutim i to da je njegov Ured i poslije toga posjedovao dokumentaciju jer kaže:  …moj je ured u tome igrao ulogu servisa, jer su zahtjevi Haškog suda preko Vladinog ureda dolazili nama, mi bismo transkripte našli, ili ih ne bismo našli i ono što se pronašlo slali bismo Vladinom uredu koji je to dalje prosljeđivao u Haag. .

Još je, međutim, za obranu naših generala važnije pitanje što je to, zapravo, poslano tada u Haag. Mesić govori o zvučnom zapisu Brijunskoga sastanka (dokaz je zvučni zapis toga famoznoga sastanka…taj je zapis predan Haaškom sudu.), a haaške presude o transkriptima, pisanim dokumentima. Branitelji generala neizostavno  moraju dobiti Mesićevo očitovanje o tome što je to dostavljeno Haaškom sudu, kao i zvučni zapis i original transkripta, kako bi ga mogli temeljito usporediti s navodima iz presuda. Mogućnost falsificiranja moramo sami detaljno istražiti, a ako ga nije bilo, također sami i otkloniti. Znakovito je također da Mesić u svome očitovanju izbjegava napisati vrijeme svojih postupaka vezanih uz ovo pitanje, što je krajnje čudno za pravnika i političara s više od četrdeset godina iskustva.         

Prema tome, Mesić mora odgovoriti na nekoliko ključnih pitanja:

1. Jesu li  u svibnju 2000. u njegovu Uredu zatečeni dokumenti sa sastanka kojeg je 31. srpnja 1995. Tuđman održao s hrvatskim vojnim zapovjednicima na Brijunima?

2. Ako jesu, tko je nakon toga o njima brinuo i za njih bio odgovoran?

3. Tko je i kada od njega zatražio predaju Brijunskih transkripata Haaškom sudu?

4. Što je i kada s dokumentima učinio nakon zahtjeva za njihovu predaju?

5. Kada je dokumente poslao Vladi? Je li ih poslao i nekome drugom?

Ako mu je savjest čista, na ova pitanje bi morao odgovoriti. Odbije li dati odgovore, bivši predsjednik teško će proći bez posljedica. Hoće li istragu zatražiti državni odvjetnik ili netko drugi, sasvim je svejedno.