tag:blogger.com,1999:blog-14210993803202966162024-03-12T18:49:23.045-07:00Zorislav LukićZorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.comBlogger35125tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-64668396637574440042013-02-06T04:41:00.000-08:002013-02-06T04:41:01.986-08:00Kritičar bez poštenja<!--[if !mso]>
<style>
v\:* {behavior:url(#default#VML);}
o\:* {behavior:url(#default#VML);}
w\:* {behavior:url(#default#VML);}
.shape {behavior:url(#default#VML);}
</style>
<![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:AllowPNG/>
<o:TargetScreenSize>1024x768</o:TargetScreenSize>
</o:OfficeDocumentSettings>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<h3 class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Reakcija na tekst objavljen u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><i>J<b>utarnjem listu</b></i></span></h3>
<div class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<br /></div>
<h2 class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;"><i><b> </b></i></span><b><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Kritičar bez poštenja</span></b></h2>
<div class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<br /></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .75pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;">
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-text-raise: 3.0pt; position: relative; top: -3.0pt;">Poštovani,</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Pozivam Vas da u skladu s odredbama Zakona o medijima objavite moj
ispravak teksta Jurice Pavičića <i>Ponižavajuće posrnuće moga klasika i moga
pisca Slobodana Novaka </i>objavljenog 8. prosinca 2012. u Jutarnjem listu.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Jurica Pavičić, u članku objavljenu u <i>Jutarnjem listu</i> 8.
prosinca 2012, ne vodeći računa o mogućim posljedicama, grubo je oklevetao
književnika Slobodana Novaka tvrdnjom kako se Novak „pretvara u kretena“. Prije
svega, da bi se izbjegle ikakve dvojbe o značenju riječi <i>kreten</i>,
potrebno je reći da taj medicinski termin koristimo za osobe mentalno i
tjelesno zaostale u razvoju. (Svima onima koji se u svojim životima nose s tom
teškom bolešću, bilo bolesnicima, njihovim obiteljima ili zdravstvenim
djelatnicima koji se tom bolešću bave, ispričavam se što ih u ovoj prilici
dodatno uznemirujem, ali nadam se da će razumjeti svrhu ovoga javnog istupa kao
i zaštitu pojedinaca od nasrtaja navodno „normalnih“ novinara.) Temeljnu laž koju
je Pavičić napisao nije teško opovrgnuti; književni opus Slobodana Novaka među
najvećima je u hrvatskoj književnoj povijesti pa Novak zacijelo nije „zaostao u
razvoju“. Zbog toga se Jurica Pavičić akademiku Novaku i hrvatskoj javnosti
mora ispričati.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Nije, ipak, samo temeljna Pavičićeva laž jedini problem njegova
teksta. Tekst naime u cijelosti obiluje lažima. Sklepan je od lažnih tvrdnji,
nejasnih misli, nerazumljivih i nelogičnih zaključaka. Jurica Pavičić započeo
je tekst dvjema rečenicama kojih je sadržaj običnom smrtniku neshvatljiv. Prva
glasi: „U nekim slučajevima između mene i hrvatske književne klasike stajala bi
nepomirljiva mrena svjetonazora, osjećanje da čitam djela u čije vrijednosti ne
vjerujem, niti bi oni koji su te knjige pisali vjerovali u moje.“ Nikomu se
neko djelo, pa bilo i književna klasika, ne treba sviđati, i svatko u svakom
djelu, pa i najpriznatijem, može tražiti i pronaći loše strane. Književni
kritičar, međutim, čiji je posao i profesija ocjenjivanje književnih djela za
javnost, a u radu je opterećen vlastitim svjetonazorom, svoj posao ne može
obaviti dobro. Njegove teze, pak, bilo bi nam lakše razumjeti kad bi Pavičić
dao neki konkretan primjer u kojem ga je njegov svjetonazor, tj. „nepomirljiva
mrena svjetonazora“ (što bi to zapravo bilo?) dovela do osjećanja da „čita
djela u čije vrijednosti ne vjeruje“. Znači li to da u vrijednost nekog djela
ne vjeruje zbog svjetonazora autora? I još k tome prije nego ih je pročitao?
Mnogo bi nam Pavičić pomogao kad bi nam dao i opis svoga svjetonazora, i onih
svjetonazora prema kojima mu „stoji nepomirljiva mrena“. Kako je pak došao do
tvrdnje da ni „oni koji su te knjige pisali ne bi vjerovali u njegove“
vrijednosti? Otkud mu saznanje da ga oni drugi ne bi razumjeli? No i ovo bismo
lakše komentirali kada bismo znali koje su to Pavičićeve vrijednosti. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibHYxZ-IdmTEdhBE5uFy0Dah2uo6OVBjukyXVMMODv9pOhS7WHOdPFDNl5zPfayjZCBbgjOZNaEkb0iDWyCa5bDgO46mR0Ytyn26ynC8ARN1h8JjlBIHW_jG0u5-uVa3zE_U2s-86zpRc/s1600/493+-+sardelic+i+partneri+dio.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="299" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibHYxZ-IdmTEdhBE5uFy0Dah2uo6OVBjukyXVMMODv9pOhS7WHOdPFDNl5zPfayjZCBbgjOZNaEkb0iDWyCa5bDgO46mR0Ytyn26ynC8ARN1h8JjlBIHW_jG0u5-uVa3zE_U2s-86zpRc/s640/493+-+sardelic+i+partneri+dio.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Druga rečenica pak glasi: „U trećim slučajevima hrvatski bi književni
klasici reprezentirali svjetove, mentalitete i kulturu koje, dakako, vidim oko
sebe, ali ih ne volim i ne smatram svojima.“ Koliko se god trudim, ne mogu
dokučiti koji su to u prethodnoj rečenici bili <i>prvi i</i> <i>drugi slučajevi</i>,
pa da ovo budu <i>treći slučajevi</i>. I opet moram upomoć pozvati autora. Gdje
su se to meni skrili <i>prvi i drugi</i> pa da na miru mogu analizirati i <i>treće
slučajeve</i>? No bez obzira na redni broj, ovi <i>treći</i> slučajevi
otkrivaju nam Pavičićevu anticivilizacijsku crtu u odnosu na one koji drukčije
misle. Otvoreno priznaje da neke svjetove, mentalitete i kulturu ne voli i ne
smatra svojom. Približio se ovdje i vrlo blizu crti kojom današnji zakoni
zabranjuju izražavanje netrpeljivosti prema drugima, različitima, manjinama i
slično. Ali opet, za temeljitiju polemiku s njime, nedostaje precizna misao
koju nije formulirao. Rado bih pročitao koga on to ne voli. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; letter-spacing: -.05pt; mso-bidi-font-family: Calibri;">Kako pak razumjeti ovu Pavičićevu misao:
„Slobodan Novak jedini je hrvatski prozni klasik, jedini hrvatski <i>mrtvi
pisac</i> (jer Novak je kao osoba živ, ali kao pisac zapravo nije)…“? Ako je
mislio da Novak više ne može napisati književno djelo, moram ga upozoriti da
dokaze za tu tvrdnju ne može dati, jer Novak još itekako piše. Da je pročitao
nešto iz njegovih Sabranih djela, vidio bi da tu ima dovoljno novih tekstova
kao dokaz da je Novak kao pisac potpuno živ. Pavičić također govori neistinu
kad kaže da je Novak jedini (tobože) mrtvi-živi pisac, jer neovisno o godinama,
piscima se može dogoditi da prestanu pisati prije fizičke smrti pa ih tako, čak
da je i Novak stvarno takav, u Hrvatskoj sigurno ima više od jednoga. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Sljedeća lažna konstrukcija o Novaku je ova: „Sudjelovao je u
oslobodilačkom ratu kao i ja, a čini mi se da kao i ja nije vjerovao u stvar za
koju ratuje, nego je kao i ja držao da je ona tek manje zlo od onoga što je s
druge strane rova i nišana.“ Ovdje je zapravo ključni razlog Pavičićeva bijesa.
Život u Hrvatskoj je <i>zlo</i>. Doduše nešto manje od onoga u bivšoj
Jugoslaviji ili sadašnjoj Srbiji, pa se zbog toga ipak borio, ali nikako zato
što bi vjerovao u Hrvatsku. Bijesni Pavičić činjenicu da Novak ne misli isto
kao i on ne može prihvatiti. Novak bi morao misliti kao i Pavičić, pisati kao i
on, a radi suprotno, ima razumijevanja za Hrvatsku, čak i za, po Pavičiću, <i>diktatora
</i>Tuđmana. Vjera i borba za Hrvatsku nezamisliva mu je i nedopustiva, grijeh
zbog kojega treba nasrnuti na svakoga koji tako misli. Pa bio to i jedini njemu
blizak klasik. Nekadašnjega hrvatskog partizana koji je za Hrvatsku, a ne za
Jugoslaviju, treba kao i sve hrvatske vrijednosti oklevetati. I tako sve dok
svi Hrvati ne shvate da su zaostali i nesposobni. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">U klevetama Pavičić nema granica. Novaka uspoređuje s Emirom
Kusturicom koji je preuzeo neke funkcije u Srbiji, a i s Momom Kaporom, koji „s
trebinjskim četnicima pije ukradeno vino iz konavoskih podruma“. Novak se borio
u svojoj zemlji, a Kapor i četnici bili su okupatori pa nikako ne mogu biti
isti. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; letter-spacing: -.25pt; mso-bidi-font-family: Calibri;">Završna, upravo paklena, Pavičićeva misao kaže
kako je Novakovo otkrivanje nacionalnog identiteta i baštine (zajedno s Mešom
Selimovićem i Dobricom Ćosićem) završilo „lošom, očajnom, krvlju plaćenom
politikom“. Dakle, Pavičić tvrdi da su Hrvati, Muslimani i Srbi zbog svoje
nacionalne svijesti jednako krivi za rat u kojem je poginulo oko 15.000 Hrvata
i 100.000 Muslimana. Do rušenja teze o hrvatskom udruženom zločinačkom pothvatu
Pavičićeva laž mogla se privremeno hraniti i preživljavati zahvaljujući toj
izmišljenoj konstrukciji, ali komu to još može prodavati tezu kako smo mi sami
naručili da nas Milošević napadne, samo kako bismo protjerali Srbe? </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Svoje klevetničke misli Pavičić bi, da ima imalo morala i poštenja,
povukao i ispričao se hrvatskoj javnosti. Sumnjam da će za to naći hrabrosti pa
mu ne preostaje ništa drugo nego živjeti u „teškim mukama“ ispravnoga saznanja
da su hrvatski partizani u golemoj većini ratovali za Hrvatsku, a ne za Jugoslaviju
(uz iznimku jugokomunista boljševičkog usmjerenja). </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri; mso-text-raise: -3.0pt; position: relative; top: 3.0pt;">Zagreb, 21. prosinca
2012.</span><span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;"></span></div>
<div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .25pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 0cm 0cm;">
<div class="03potpisdole03-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Zorislav Lukić</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 18.0pt;">
<span style="mso-bidi-font-family: Calibri;"><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>*<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>*<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>*<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>*</span></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .75pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;">
<div class="03naslovsemibold2str03-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; font-size: 28.0pt; mso-bidi-font-family: Calibri;">Obrazloženje <i>Jutarnjeg
lista</i> za odbijanje objave reakcije</span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Poštovani,</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Obraćam Vam se u svojstvu punomoćnika glavnog urednika tiskovine <i>Jutarnji
list</i> g. Mladena Pleše u koju svrhu prilažem punomoć za zastupanje.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Ovime Vas pozivom na čl. 42. st. 5. Zakona o medijima obavještavamo o
razlozima neobjavljivanja ispravka te isprike, a sve kako slijedi.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Vaš dopis od dana 31. prosinca 2012. kojim se obraćate glavnom
uredniku, a u svezi sa člankom objavljenim pod naslovom: „Ponižavajuće posrnuće
moga klasika i moga pisca Slobodana Novaka« od dana 08.12.2012. g, a u kojem
dopisu je kao Vaša stranka naznačen g. Zorislav Lukić glavni tajnik udruge Matica
Hrvatska, ne predstavlja zahtjev za ispravak tj. predmetni dopis ne udovoljava
zakonskim pretpostavkama za objavu istog sukladno primjenjivim odredbama Zakona
o medijima.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Posebno napominjemo da iz predmetnog dopisa nije vidljivo koje se
informacije ispravljaju sa kojim drugim navodno točnim informacijama odnosno sa
kojim informacijama se bitno dopunjuju pobijane informacije.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Također napominjemo da predmetni dopis ne smije sadržavati bilo kakvo
komentiranje te u tom smislu svakako smatramo neophodnim izostaviti navode iz
predmetnog <sup>,</sup>dopisa kojima se između ostalog tvrdi sljedeće:
„Temeljna laž koju je Pavičić napisao... », „Nije, međutim, samo temeljna
Pavičićeva laž jedini problem njegovog teksta. Tekst naime u cijelosti obiluje
lažima.«, „Jurica Pavičić svoj tekst započeo je dvjema rečenicama čiji je
sadržaj običnom smrtniku neshvatljiv.«, „No bez obzira na redni broj, ovi treći
slučajevi otkrivaju nam Pavičićevu anticivilizacijsku crtu u odnosu na one koji
drugačije misle.«, „Slijedeća lažna konstrukcija..«, Ovdje je zapravo ključni
razlog Pavičićeva bjesa.«, „U klevetama Pavičić nema granica«, „Završna upravo
paklena Pavičićeva misao...«„,Svoje klevetničke misli...« i slično.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">S poštovanjem,</span></div>
<div align="right" class="03glavnitekst1003-STILOVI" style="text-align: right;">
<span style="font-family: Calibri; mso-bidi-font-family: Calibri;">Za glavnog urednika
„Jutarnjeg lista« <br />
(tiskano izdanje), 3. siječnja 2013.</span></div>
<div class="MsoNormal" style="margin-left: 18.0pt;">
<br /></div>
Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-13845664798340928752013-01-14T07:14:00.001-08:002013-02-06T04:48:06.917-08:00U raljama totalitarizma <!--[if !mso]>
<style>
v\:* {behavior:url(#default#VML);}
o\:* {behavior:url(#default#VML);}
w\:* {behavior:url(#default#VML);}
.shape {behavior:url(#default#VML);}
</style>
<![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapedefaults v:ext="edit" spidmax="1029"/>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapelayout v:ext="edit">
<o:idmap v:ext="edit" data="1"/>
</o:shapelayout></xml><![endif]-->
<br />
<div class="03nadnaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica;">Nekomunisti
u hrvatskom pokretu otpora: Hrvatska seljačka stranka (III. dio)</span><b><span style="font-family: Helvetica; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro";"></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .5pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;">
<div class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<h2>
<b><span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro";">U raljama
totalitarizma </span></b></h2>
</div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 8.0pt 0cm;">
<div class="03podnaslov403-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">Prevladavajuća
javna slika o KPH kao jedinoj zaslužnoj ili daleko najzaslužnijoj za poraz
fašizma-nacizma u Hrvatskoj nije istinita, a njezina je monopolistička pozicija
nezaslužena</span></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .5pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 0cm 0cm;">
<div class="03potpisvisegore03-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;"><br />
Zorislav Lukić</span><span class="WW8Dropcap0"><span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt; mso-text-raise: -5.0pt; position: relative; top: 5.0pt;"></span></span></div>
</div>
<div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0">
<tbody>
<tr>
<td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="line-height: 39.0pt; mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly; mso-line-height-rule: exactly;">
<span class="WW8Dropcap0"><span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt; mso-text-raise: -5.0pt;">P</span></span></div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
</div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">lan
KPH o privlačenju HSS-ovih vođa u partizane ostvario se dolaskom Božidara
Magovca, iznimno plodnog i utjecajnog političkog pisca i novinara. On je
međutim, nakon pristupanja partizanima u svibnju 1943., snažno zastupao ideju
HSS-a kao samostalne političke stranke unutar Pokreta otpora ravnopravne KPH,
pa je već 15. srpnja počeo objavljivati <i>Slobodni dom</i> – <i>glavno glasilo
hrvatske seljačke politike</i>. Magovac je bio glavni urednik glasila i autor
većine članaka u prvim brojevima. U vrijeme rata objavljeno je čak 49 brojeva,
od kojih su neki tiskani u nakladi od više desetaka tisuća primjeraka. Njegovi
su politički ciljevi zabilježeni već u prvom broju: „U NOB-u pristaše HSS-a
ostaju na svom programu, kao što i pristaše drugih stranaka u borbi ostaju na
njihovom.“ Međutim ciljevi komunista glede pokretanja <i>Slobodnog doma</i>
bili su suprotni Magovčevima: „Dom će u velikoj mjeri doprinijeti izolaciji
izdajničkog dijela vodstva i mobilizaciji hrvatskih masa… Izlaženjem Doma
dobija NOB važno oružje u borbi protiv glavne opasnosti u Hrvatskoj –
izdajničkog dijela vodstva HSS-a…“ (Zdenko Radelić: <i>Božidar Magovac. S
Radićem između Mačeka i</i> <i>Hebranga</i>, Zagreb, 1999). Partija je
nastojala učiniti sve kako bi iz borbe za vlast poslije rata eliminirala
najjačeg protivnika, neupitnog predratnog hrvatskog vođu, predsjednika HSS-a
Vladka Mačeka. Zbog toga je od Magovca i ostalih haesesovaca koji su im prišli
neprekidno zahtijevala da se Mačeka javno odreknu. Kako bi lakše utjecali na HSS-ove
pristalice, komunisti su poduprli Magovčevu inicijativu za osnivanje Izvršnog
odbora Hrvatske seljačke stranke, što je ostvareno 12. listopada 1943. na II.
zasjedanju ZAVNOH-a. Bila je to zapravo skupina članova HSS-a nezadovoljna
pasivnošću vodstva, koja je Pokretu otpora pristupila vođena željom za
konkretnim vojnim otporom Silama osovine, što se vidi iz njihova proglasa od 8.
ožujka 1944., gdje prozivaju Mačeka i njegove suradnike: „Umjesto da su med
narodom, što gine u obrani svoga doma, oni su kod Nijemaca. Ni jedan od njih
nije se našao u borbi za slobodu…“, a haesesovci „ne mogu i ne smiju biti izvan
NOB-a“. Magovac je zbog svojih ideja o samostalnosti HSS-a došao u sukob s
većinom članova Izvršnog odbora. Pripadao je manjini u Odboru koja se zauzimala
za zadržavanje veza s Mačekom, dok su se ostali bezuvjetno priklonili Pokretu
otpora. </span><span style="font-family: "Tms Rmn"; font-size: 12.0pt; mso-ansi-language: #0400; mso-bidi-font-family: "Tms Rmn";"></span></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="mso-ignore: vglayout;">
</span></div>
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0">
<tbody>
<tr>
<td height="0" width="5"><br /></td>
</tr>
<tr>
<td><br /></td>
<td><img height="195" src="file:///C:\DOCUME~1\zlukic\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\clip_image002.gif" width="128" /></td>
</tr>
</tbody></table>
<br clear="ALL" style="mso-ignore: vglayout;" />
<span style="font-family: "Tms Rmn"; font-size: 12.0pt; line-height: 120%; mso-ansi-language: #0400; mso-bidi-font-family: "Tms Rmn";"></span>
</div>
<div class="03potpispodsliku03-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">Božidar Magovac 1940. godine</span></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt; line-height: 120%;">Zahtjevi za konfederacijom</span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">Predsjednik AVNOJ-a Ivan Ribar ovako je formulirao Magovčeve teze:
„On je smatrao da ZAVNOH mora biti koalicija političkih stranaka, uglavnom po
njegovom zahtjevu KPH i HSS, a nije prihvatio da narodnooslobodilački pokret
mora biti jedinstven i da je borbeno jedinstvo njegova snaga…“ (Fikreta
Jelić-Butić, 1983). Osim toga, Magovac je iskazivao jasne zahtjeve za
konfederativnim uređenjem, o čemu je pisao Moša Pijade u vrijeme II. zasjedanja
AVNOJ-a u studenome 1943: „Bilo je potpuno slaganje u svakom problemu, osim što
smo imali jedno objašnjenje sa Božidarom Magovcem, koji je – mada ne sasvim
otvoreno, ali ipak dosta jasno – zastupao ideju konfederacije…“ Isto je
potvrdio i tajnik AVNOJ-a Rodoljub Čolaković: „Našao se samo koliko praznoglavi
toliko i pretenciozni Božidar Magovac da zanovijeta o konfederaciji.“
Komunistima je to bilo daleko previše. Osim toga Magovac je činio sve što je
mogao da izbjegne jasni raskid s Mačekom. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="mso-ignore: vglayout;">
</span></div>
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0">
<tbody>
<tr>
<td height="0" width="6"><br /></td>
</tr>
<tr>
<td><br /></td>
<td><img height="197" src="file:///C:\DOCUME~1\zlukic\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\clip_image004.gif" width="128" /></td>
</tr>
</tbody></table>
<br clear="ALL" style="mso-ignore: vglayout;" />
<span style="font-family: "Tms Rmn"; font-size: 12.0pt; mso-ansi-language: #0400; mso-bidi-font-family: "Tms Rmn";"></span>
<br />
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03potpispodsliku03-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">Božidar Magovac nakon izlaska iz zatvora</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">Svoje veliko nezadovoljstvo Magovcem u ožujku 1944. izražavao je i
Andrija Hebrang: „S Magovcem imamo kubure i natezanja od kako se vratio iz
Jajca… poslije toga govori u užem krugu, da CK za njega ne znači ništa, jer je
on <i>sve uredio s Titom</i>.<i> </i>Mnogo hoštaplira s time, da je sam satima
razgovarao s Titom.“ Hebrang čak nije dopustio tiskanje jednog broja <i>Slobodnog
doma</i> jer je „bio pun raznih svinjarija“.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">Iako je zbog svoga političkog utjecaja Magovac bio imenovan čak i
potpredsjednikom Titove ratne Vlade (KNOJ), njegovu politiku jačanja HSS-a,
koja se najbolje očitovala u zahtjevima da se na partizanskom teritoriju počnu
osnivati stranačke podružnice i da haesesovci preuzmu vođenje
narodnooslobodilačkih odbora tamo gdje imaju većinu članova, komunisti nisu
htjeli prihvatiti te su ga počeli marginalizirati, naposljetku ga uklonivši iz
politike. Kardelj tako 8. kolovoza 1944. piše: „U pogledu Magovca mi smo se
uglavnom dogovorili s Gažijem i Frolom. Smatramo da je sada najpogodnija
prilika da ga se odstrani iz Nacionalnog komiteta… Iz toga materijala se vidi
samo to da je on neprijatelj naše Partije“ (Prethodnih pet citata: Zdenko Radelić,
1999). Magovac je 25. kolovoza 1944. pritvoren i do kraja rata interniran na
Visu. U poslijeratnom montiranom političkom procesu osuđen je na šest godina
zatvora, što je i odslužio, ali je brzo po izlasku iz zatvora umro, u četrdeset
i sedmoj godini. Za svoju je kooperativnost Franjo Gaži nagrađen mjestom
potpredsjednika hrvatske Vlade osnovane 14. travnja 1945, a u njoj su bila još
četiri člana H(R)SS-a. Sve do kraja četrdesetih godina H(R)SS je komunistima
služio kao privid za demokraciju, a tada je nestao. </span></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt; line-height: 120%;">Nezasluženi monopol </span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">Pokretu otpora se 5. rujna 1944. pridružio i potpredsjednik HSS-a
August Košutić, uz Mačeka njihov najutjecajniji vođa. Nakon neuspjelog puča
Lorković – Vokić i HSS-ovih neuspjelih pregovora o mirnom preuzimanju vlasti od
Pavelića, pod stalnom prijetnjom likvidacije od strane ustaša prešao je na
teritorij koji su držali partizani. No na slobodi je bio samo do 1. listopada,
kada ga, zbog inzistiranja u zahtjevima da HSS bude ravnopravan partner KPH,
komunisti zatvaraju. U glasilu KPH <i>Naprijed</i>,<i> </i>neposredno nakon
uhićenja, napada ga sekretar CK KPH V. Bakarić znakovitom porukom: „Nisu nam
više potrebna zvučna imena prošlosti bez posipavanja pepela po glavi. Vrijeme
je takvog širenja fronte prošlo. Moramo čuvati našu frontu kao jednu od
tekovina NOB od razvodnjavanja“ (Zdenko Radelić: <i>Hrvatska seljačka</i> <i>stranka
1941–1950</i>, Zagreb, 1996). Košutićeva politička karijera time je bila
zapečaćena. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">Važnu političku ulogu u učvršćivanju Pokreta otpora odigrao je i
haesesovac Ivan Šubašić, predsjednik izbjegle jugoslavenske Vlade, koji je u
lipnju 1944., u dogovoru sa Saveznicima, potpisao sporazum s Titom na Visu.
Saveznici su potakli i poduprli taj sporazum s jasnim ciljem jačanja
protuosovinskog Pokreta otpora, čemu je on svakako pridonio. Međutim
potpisujući ujedno da će Jugoslavija poslije rata biti demokratska i država
ravnopravnih republičkih jedinica, Tito je još jednom sve prevario. To je,
podnoseći ostavku u listopadu 1945, morao priznati i Ivan Šubašić: „Nažalost,
poslije višemjesečnih zapažanja i iskustava, moram konstatirati da u zemlji, i
pored svih datih obećanja, još uvijek narod ne uživa ličnu i pravnu sigurnost,
već živi u takvom strahu od svojevoljnih i nekontroliranih državnih organa, da
je svakome postalo jasno da su riječi i duh sporazuma ostali mrtvo slovo na
papiru“ (Z. Radelić, 1996). Osim ostavke, ništa mu drugo nije ni preostalo jer
su gotovo svi ostali članovi vodstva HSS-a bili u zatvoru.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<img height="614" src="file:///C:\DOCUME~1\zlukic\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\clip_image006.gif" width="414" /><br />
<span style="font-family: "Tms Rmn"; font-size: 12.0pt; mso-ansi-language: #0400; mso-bidi-font-family: "Tms Rmn";"></span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;">Zbog ustaške zabrane HSS u Drugome svjetskom ratu nije djelovao (a
nije ni mogao djelovati) kao jedinstvena politička stranka. No tri ratne
skupine/struje HSS-a – Košutićeva, Magovčeva i Šubašićeva – u Drugome su
svjetskom ratu ipak odigrale važnu ulogu u antifašističkom otporu u Hrvatskoj.
To se doduše dogodilo nakon pasivne politike HSS-a u prve dvije ratne godine,
ali i s tim su zakašnjenjem Pokretu otpora u Hrvatskoj haesesovci i njihovi
pristaše donijeli bitnu snagu. Dio njih to je učinio povjerovavši komunističkoj
priči da će poslije rata biti moguća samostalna i demokratska Hrvatska. No
poslije rata, na krajnje nedemokratskim izborima, samo formalno slobodnima,
svoj su plan stvaranja jednostranačke komunističke države i ostvarili, ne
obazirući se na dogovore ili potpisane sporazume.</span><span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt; letter-spacing: .05pt;"></span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt; letter-spacing: .05pt;">Dakle prevladavajuća javna slika o KPH kao jedinoj
zaslužnoj ili daleko najzaslužnijoj za poraz fašizma-nacizma u Hrvatskoj nije
istinita, a njezina je monopolistička pozicija nezaslužena. U vrijeme rata,
kada im je to još bilo potrebno, to su priznavali i njihovi vodeći ljudi, kao
npr. V. Bakarić u listopadu 1944: „U borbi protiv okupatora i u izgradnji naše
nove demokratske domovine sudjeluju danas hiljade i hiljade pristaša HSS-a…“
(F. Jelić-Butić, 1983). Šira je javnost dosad o tome slabo informirana.
Primjerice, tekst na Wikipediji o HSS-u u Drugome svjetskom ratu sadrži
naslove: <i>Vrludanja Augusta Košutića</i>, <i>Zakašnjeli pokušaj aktiviranja u
borbi protiv fašizma</i>, <i>Jalova natezanja u emigraciji</i>. Očito je da su
njihovi autori željeli reći kako HSS i haesesovci u ratu nisu imali nikakve
uloge. Tome se pridružuju i pisci recentnih pregleda hrvatske povijesti, koji
HSS-ovoj antifašističkoj ulozi ne daju nikakvo značenje, a Božidara Magovca
spominju samo marginalno. Hrvatska enciklopedija pak ovu HSS-ovu ulogu uopće ne
spominje. </span><span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt;"></span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: Helvetica; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">KPH je nedvojbeno imala najveće zasluge za pokretanje
protuosovinskog otpora u Drugome svjetskom ratu u Hrvatskoj, ali treba reći i
to da je u otpor već na samom početku ugradila i plan o provođenju „revolucije“
u obliku potpune eliminacije političke oporbe i, nažalost, neizbrojivih
poslijeratnih ljudskih žrtva.</span></div>
Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-11372099820524754782013-01-14T07:10:00.001-08:002013-02-11T06:36:39.358-08:00Govor na predstavljanju novina Vijenac s temom Slom specijalnog rata protiv hrvatske održanog 5. prosinca 2012.<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Govor na predstavljanju novina <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Vijenac</i> s temom <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Slom
specijalnog rata protiv hrvatske </i>održanog 5. prosinca 2012.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
I uspješan
završetak procesa hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču u den
Haagu pokazao je da Hrvati postižu važne i velike stvari samo kada rade
maksimalno angažirano, bez ijedne pogreške. Na hrvatske uspjehe nikad nije utjecala
pravednost svjetskih čimbenika (ako tako nešto uopće postoji) nego isključivo
naša sposobnost i dobra suradnja s političkim saveznicima. Budući da <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nemamo pravo na pogrešku, u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>procjenama konačnog ishoda suđenja našim
generalima bili smo oprezni do krajnosti i nismo se obazirali ni na neke notorne
činjenice koje su nas mogle ohrabrivati: primjerice, Haaški sud dosad je u
daleko <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>većoj mjeri kaznio Srbiju i Srbe
nego Hrvatsku i Hrvate,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>što govore podaci
o broju osuđenika i visini njihovi kazni, ali i činjenica da su samo Srbi
osuđivani na doživotne kazne, da su samo oni kažnjavani zbog genocida... dakle
sve što smo si kao prednost mogli isticati, držali smo u zapećku i čekali
konačnu presudu. Nije nas posebno uznemiravalo ni to što bi nam u slučaju
drukčije presude srpska propaganda ponovno nabijala na nos da smo država
nastala na zločinu i slično. Sve to bilo je u drugom planu u odnosu na ono
najvažnije, slobodu generala. Uostalom, ni kad je Hrvatsku držala pod
okupacijom, Srbiji nije ni uz najveće napore uspjelo dokazati da je Jasenovac
bio veći i krvaviji nego drugi europski logori. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
Dugo su Srbi i
njihovi podupiratelji uspijevali prljati Domovinski rat, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>uvjereni da će im plan na kraju i uspjeti. Kao
što su vjerovali da će monstruoznim izmišljotinama o vremenu Drugog svjetskog
rata Hrvatsku zauvijek zadržati u jugoslavenskom zarobljeništvu. No sve to
prošli im se tjedan srušilo. Plan im je ostao neostvaren iako su u nekim
razdobljima imali gotovo nedostižnu prednost. Primjerice, kada su njihovi
saveznici prisilili naše saveznike da se 1991. donese embargo na nabavu oružja.
Zbog svih tih teških iskustava bili smo krajnje oprezni u iščekivanju konačne
presude generalima.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
S teretom srpskog
i komunističkog terora poslije Drugog svjetskog rata, njihovom propagandom,
brutalnom agresijom u Domovinskom ratu, kao i nepravdama koje su nam činile
gotovo sve svjetske velesile, nosili smo se i u Domovinskom ratu, ali usprkos
protivljenju većine konačno i <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>pobijedili.
No spavati ni disati mirno nismo mogli sve do trenutka kad je Theodor Meron 16.
studenoga 2012. u Haagu rekao svoju završnu, povijesnu rečenicu na suđenju
našim generalima:<i style="mso-bidi-font-style: normal;"> Žalbeno vijeće naređuje
da se Ante Gotovina i Mladen Markač odmah puste na <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>slobodu</i>. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
Zato, iako može
biti točno da stvarno nismo pomišljali da će toga dana biti izrečena
oslobađajuća presuda, hrvatski narod ne bi od borbe za slobodu svojih generala
odustao ni nakon drukčije presude, da je donesena. Mi jednostavno drukčije ne
možemo. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
Do oduševljenja nakon
oslobađajućih presuda kojemu smo svjedočili diljem Hrvatske došlo je prije
svega zbog toga što nam je svima s leđa skinuto breme nepravde zbog koje su dvije
osobe, koje spadaju među najzaslužnije za naš slobodan život, godinama ležale
nevine u zatvoru. Oduševljeni smo i zbog toga što smo se uvjerili da nihilisti
koji su znali vikati <i style="mso-bidi-font-style: normal;">Tko bi sada u rat da
nas netko napadne? </i>nisu u pravu. Oduševljeni smo i zbog toga što su
oslobođeni generali naše vojske koja je ovome narodu omogućila da preživi i
najteže trenutke krajem 1991. kada nam je trećina zemlje bila okupirana, <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>gotovo svi slobodni gradovi na dohvat srpske
artiljerije, a mnogi od njih i na puškomet. I u tim najtežim trenucima naša je
vojska napravila već i planove za ofenzivne akcije, iako nam nije potpuno jasno
gdje smo za to smogli oružja i snage. A osim svega navedenoga, oduševljeni smo i
zato što je sada puno lakše vjerovati da ćemo i druga, neratna iskušenja
današnjeg vremena prihvatiti i svladati.</div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
Mnogi
komentatori pišu da je Domovinski rat sada<span style="mso-spacerun: yes;">
</span>konačno i završio. No valja upozoriti da je zahvaljujući čvrstoj potpori
saveznika Srbija nakon vojnog poraza u ratu izbjegla pravu i zasluženu vojnu <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>kapitulaciju. Budući da su međunarodne sile
zaustavile naš vojni pohod koji bi u kratkom roku nedvojbeno<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>završio našom pobjedom, odnosno porazom
srpskih vojska s ove strane Drine,<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>vojnu
kapitulaciju i prihvaćanje odgovarajućih uvjeta i obveza Srbija je izbjegla.
Stoga, obratili smo se Međunarodnom sudu pravde s tužbom protiv Srbije za
genocid. Naša je tužba vrlo jasna: Srbija mora otkriti gdje su osobe nestale u
Domovinskom ratu, mora vratiti sve pokradeno hrvatsko kulturno blago i mora
Hrvatskoj platiti ratnu odštetu. Kada uobičajeno neupućeni političari govore o
mogućnosti nagodbe sa Srbijom, zaboravljaju narodu reći da je Srbija imala
skoro dvadeset godina vremena ispuniti naše zahtjeve <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>a nije to učinila. Osim toga, Srbija ima
mogućnost naše zahtjeve ispuniti sve do samog kraja suđenja. Pa onda kad ih
ispuni, lako ćemo od tužbe odustati. Dotad, nikako. Na odličnim iskustvima
obrana naših generala, objedinjavanjem svih potrebnih pravnih stručnjaka,
hrvatskih i inozemnih, genocid možemo dokazati, jer genocid se dokazuje na
temelju postojanja plana i provedbe uklanjanja jedne cijele zajednice
stanovnika s određenog teritorija, neovisno o tome je li ta zajednica veća i li
manja. A broj hrvatskih stanovnika koji je s okupiranog područja uklonjen u
odnosu na broj onih koji su okupaciju preživjeli dramatično potvrđuje da je
Srbija počinila genocid. A nije ga počinila nekakvim izmišljenim prekomjernim
granatiranjem nego masovnim ubijanjem, mučenjem, silovanjem i stvarnim
granatiranjem gotovo svih naših gradova. Tom prilikom samo u Vukovaru ubila je nekoliko
tisuća a u Osijeku više od tisuću ljudi. Isto tako, Srbija to nije učinila u obrani
ili izazvanom ratu, jer Hrvatska vojska nije u Srbiji ubila nijednog čovjeka
niti srušila ijedan krov ili most. Srbija je sa svojom vojskom upala u Hrvatsku,
dio genocidnog plana privremeno i ostvarila, ali je Oluja provedbu toga plana
prekinula. </div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
Teza o
definitivnom odvajanju Hrvatske od balkanskog prostora nakon oslobađajuće
presude generalima pogodila je samu bit vanjskopolitičkog položaja Hrvatske.
Naš položaj u okviru južnoslavenske zajednice utvrđen 1918. mijenja se u
potpunosti ulaskom u Europsku Uniju 1. srpnja 2013. Gotovo stogodišnja
otrgnutost Hrvatske od povijesnog, prirodnog i svjetonazorskog europskog
političkog okružja posljedica je britanskog i ruskog interesa iz 1918. i 1945.
za utemeljenje jugoslavenske savezne federativne države s političkom, vojnom i
gospodarskom upravom u Beogradu. Sjedinjene Američke Države i Njemačka željele
su pak tada <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>na tom području osnivanje
samostalnih država koje bi bile pod njihovim političkim utjecajem. <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Slovenija i Hrvatska na kraju su se i osamostalile,
a interesna natezanja nastavit će se oko državnog uređenja i vanjskopolitičkog
položaja Bosne i Hercegovine. No što se Hrvatske tiče, nedvojbeno je za dulje
vrijeme smještena u zajednicu naroda u kojoj vrijede demokratske zasade i
sloboda. Strahovi od brzog ulaska Srbije u EU, čime bismo ponovno s njom bili u
zajedništvu pokazuju se pretjerani; Srbija će radije biti siromašna i u
savezništvu s <span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Rusijom nego ispunjavati
uvjete EU, koje sve ionako nikad ne bi uspjela ispuniti.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span><span style="mso-spacerun: yes;"> </span></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: 150%;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
Politički i društveni marginalci koji generalu Gotovini
zamjeraju što nije njihova lutka napravili bi prije svega sebi samima uslugu
kada bi šutjeli. Žele li politički preživjeti sljedeće izbore ili sačuvati i
taj mali društveni javni prostor koji imaju, morat će omogućiti ovome društvu
da se sada slobodno i bez opterećenja koja su nam skinuta pozabavi realnim
pitanjima i problemima običnoga svakodnevnoga života, upravo kao što nam
generali i poručuju. Za njega su se i borili, a ne za to da bi sada netko na
njima gradio političke karijere. </div>
<div class="MsoNormal">
Vesnu Teršelić, pak, i Zorana Pusića pozvao bih da konačno
prestanu lagati. Nitko osim njih<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>nema
podatak o navodno 600 ubijenih civila za vrijeme i poslije Oluje. To je
ordinarna izmišljotina Hrvatskog helsinškog odbora iz vremena Žarka Puhovskog
čije je izvješće do u detalje razmontirao Haaški sud i u potpunosti ga odbacio.
Je li došlo vrijeme da njihovo omalovažavanje Haaškog suda tome sudu i
prijavimo? Florence Hartman i Josipa Jovića Sud je za nešto slično osudio.<span style="mso-spacerun: yes;"> </span></div>
<div class="MsoNormal">
Predsjednik i premijer u prvim su istupima upozorili i na
potrebu rješavanja svih počinjenih zločina, tek nije mi jasno zašto oni to
govore nama kad je to, posebno premijerov, redovan posao, a ne naš.</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-80633390975280264952012-12-14T04:06:00.001-08:002013-02-11T06:52:19.380-08:00Neuspio savez s komunistima<!--[if !mso]>
<style>
v\:* {behavior:url(#default#VML);}
o\:* {behavior:url(#default#VML);}
w\:* {behavior:url(#default#VML);}
.shape {behavior:url(#default#VML);}
</style>
<![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:AllowPNG/>
<o:TargetScreenSize>1024x768</o:TargetScreenSize>
</o:OfficeDocumentSettings>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="03nadnaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Nekomunisti u
hrvatskom pokretu otpora: Hrvatska seljačka stranka (II. dio) </span></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .75pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;">
<div class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Neuspio
savez s komunistima</span></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .25pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 8.0pt 0cm;">
<div class="03podnaslov403-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Vlatka
Mačeka, predsjednika HSS-a, ustaše su držale internirana sve vrijeme rata.
Usprkos tomu, komunisti su ga prikazivali kao Pavelićeva partnera</span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: auto; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
<table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0">
<tbody>
<tr>
<td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: auto; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly; page-break-after: avoid;">
<span style="font-family: Cambria; font-size: 40.5pt;">P</span></div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
</div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">ravi motiv
poziva Komunističke partije Hrvatske haeseseovcima na priključenje Pokretu
otpora u Drugom svjetskom ratu i prve konkretne tragove njihovih stvarnih
namjera prema HSS-u nalazimo već u izvješću Ive Lole Ribara Titu od 17.
siječnja 1942: „izjava nekih ljudi vrlo bliskih zvaničnom vođstvu HSS-a i
Košutiću pokazuje da ih je jako zaboleo i u srce pogodio naš januarski proglas
CK KPH u kome smo ih napali. Bez sumnje će takav naš stav, a to se već opaža,
produbiti diferencijaciju u njihovim masama i izvršiti znatan pritisak i na
samo vodstvo. Biće samo potrebno još čvršće insistirati na tome i proširiti to
naše gledište, pa smo o tome i dali upute organizacijama, s tim, naravno da
istovremeno učine sve za povezivanje sa mesnim prvacima HSS-a, sa njihovim
masama« (Fikreta Jelić-Butić, <i>Hrvatska seljačka stranka</i>, Zagreb, 1983).
U pismu Edvarda Kardelja koje je Titu uputio u siječnju 1943. vidljiva je ista
namjera: „Nema sumnje da smo mi u Jugoslaviji izvojevali krupne pobede tako nad
okupatorom kao i nasuprot unutarnje reakcije, naročito velikosrpske. No, ja
držim, da te pobede još nisu odlučujuće iz dvaju razloga: prvo, jer se mi još
nismo sukobili otvoreno sa drugim glavnim faktorom unutarnje reakcije, tj. sa
HSS, koji će verovatno u buduće predstavljati glavni rezervoar snaga reakcije u
Jugoslaviji…“ Dakle, komunisti su otpočetka, nakon što su se uvjerili da bez
Hrvata nemaju nikakve izglede za borbu protiv Sila osovine, provodili svoj
jasno zamišljen plan; poticati nezadovoljstvo članstva vodstvom HSS-a zbog
pasivne ratne politike i tako najveću hrvatsku stranku raskoliti, iskoristiti
njezin utjecaj za svoje ratne i poratne ciljeve, a nakon rata uništiti je.
Kardelj u istom pismu nastavlja kako privlačenje HSS-a i stvaranje, prividne,
višestranačke demokratičnosti u budućnosti može koristiti i na
vanjskopolitičkom planu osnivanja komunističke Jugoslavije: „No, za nas je
važno, da imamo i formalnu širinu, tj. širinu u samom rukovodstvu AVNOJ-a zbog
inostranog sveta. Nema sumnje, da će biti intervencija imperialista kud i kamo
lakša – upravo neminovna – ako će biti na čelu AVNOJ-a samo Partija i neke
manje grupice. Ukoliko ćemo mi – na bazi demokratskih parola – diferencirati
sam građanski elemenat, diferencirati buržoazne i malograđanske partije,
izolirati krajnju njihovu reakciju onda će biti za inostrane imperialiste
intervencija politički daleko više otežana“ (Fikreta Jelić-Butić, 1983). Slično
je pisao i Tito: „mi moramo imati jedinstvenu Hrvatsku s obzirom na to što svi
oni vani spekuliraju na Srbiju, na četnike, moramo imati Hrvatsku jedinstvenu i
manite se te kritike i tog lupanja po HSS-u. Naprotiv, otvarajte vrata svakome
tko može da nam se priključi, jer tu treba čuvati jedinstvo i treba da nam to
bude poluga u razgovorima oko budućnosti i priznavanja vlade“ (Jozo Ivičević, <i>Iz
novije hrvatske povijesti</i>, Zagreb, 2007). </span></div>
<div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Uključenje
HSS-a</span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Sredinom
1943, posebno nakon jasna britanskog opredjeljivanja za potporu partizanima, i
razne razine HSS-a počinju shvaćati potrebu konkretnog uključivanja stranke kao
cjeline u Pokret otpora, jer bi je nastavak pasivne pozicije mogao dovesti do
propasti, a time i Hrvatsku koštati opstanka. I veliki protivnik bilo kakve
suradnje s komunistima potpredsjednik HSS-a August Košutić tada mijenja svoje
mišljenje. Veliki utjecaj na promjenu imale su napose odluke savezničke
konferencije u Teheranu potkraj studenoga 1943, na kojoj su saveznici odlučili
pružiti vojnu pomoć partizanima. HSS je tada stupio u pregovore s komunistima o
priključenju Pokretu i pokušao sačuvati samostalnost u predviđenom ratnom
savezu s komunistima. Košutić je za pregovore pripremio i dokument pod naslovom
<i>Temeljna načela i konstatacije</i>, koji je sadržavao odredbe koje bi HSS-u
osiguravale visok stupanj samostalnosti u mogućoj suradnji s komunistima. U
tekstu je Košutić predvidio Vrhovno vijeće Republike Hrvatske, koje bi do općih
poslijeratnih izbora privremeno vladalo. Predvidio je čak i postojanje
nestranačke hrvatske vojske. Sekretar KPH Andrija Hebrang otklonio je pak bilo
kakav razgovor o uvjetima koje je HSS za pristupanje Pokretu otpora postavio:
„Izvan NOB-a ima uglednih ljudi, pristaša Mačekove klike, koji se navodno slažu
s oslobodilačkom borbom. Oni traže neke pregovore i izjavljuju svoju gotovost
da dođu na oslobođeno područje. Njima treba objasniti, da se istovremeno ne
može biti pristaša izdajničke politike Mačekove klike i iskreni pripadnik
NOB-a. Te su dvije stvari nespojive. Prekid svih veza s tom klikom i borba
protiv njene izdajničke rabote, jeste uvjet za pristupanje NOB-u. Tko se s tim
slaže, neka se uvrsti u naše borbene redove.“ (Fikreta Jelić-Butić, 1983). Da
ravnopravnih pregovora ne može biti, potvrdio je i CK KPH u rujnu: „Prema tome
se danas više niti pred koga ne smije postavljati pitanje hoće li se odazvati
pozivu da pristupi NOP-u ili neće, nego mu se mora odaziv predstaviti kao
obaveza. To jednako vrijedi kako za mobilizaciju pojedinaca, tako i za
političku orijentaciju prema radićevskim grupama.“ (Fikreta Jelić-Butić, 1983).
Pregovori stoga nisu uspjeli te su se haesesovci okrenuli drugim smjerovima
djelovanja.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;"><img height="375" src="file:///C:\DOCUME~1\zlukic\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\clip_image002.png" width="375" /></span></div>
<div class="03potpispodsliku03-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Partizanski
letak iz 1945. s Mačekom i Pavelićem</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Prelazak
Magovca partizanima</span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Tijekom
1943. HSS je s različitih razina i u više navrata pozvao Hrvate da pristupe
Pokretu. Broj pripadnika Pokreta otpora od kraja 1942. do kraja 1943. znatno je
povećan, pa je jasno da je priključivanje haesesovaca Pokretu imalo veliki
utjecaj na to. Doduše, zabrana djelovanja, razdvojenost vodstva i druge ratne
okolnosti HSS-u nisu dopuštale normalan rad pa su i pozivi ili neslužbeni
znakovi članstvu i pristalicama upućivani u skladu s okolnostima. Jedan od
takvih važnijih pokazatelja bilo je sudjelovanje petnaestak članova HSS-a u
konstituiranju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske,
vrhovnog političkog upravnog tijela Pokreta otpora u lipnju 1943. u Otočcu i na
Plitvicama. Vrlo važan znak haesesovcima dao je prijelaz jednog od njihovih
vodećih članova Božidara Magovca partizanima u svibnju 1943. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;"><img height="281" src="file:///C:\DOCUME~1\zlukic\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\clip_image004.png" width="469" /></span></div>
<div class="03potpispodsliku03-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">ZAVNOH
u<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Topuskom 1944. Za govornicom Pavao
Krce</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Početkom
srpnja Magovac je napisao i Poslanicu pristašama HSS-a: „Bez obzira na zabludu
uplašenih i nezrelih političara hrvatski narod je dokazao da on, ne samo odbija
ustašku tiraniju, nego već od samog početka pomaže spontano oružanu borbu
protiv ustaša i tuđinskih vlasti… Kucnuo je čas, kada svaki pošteni Hrvat mora
da se nalazi u redovima istinskog domobranstva, u redovima
Narodno-oslobodilačke vojske.“ (Fikreta Jelić-Butić, 1981). Visoki dužnosnik
HSS-a u izbjegloj jugoslavenskoj vladi Juraj Krnjević poziv na priključenje
Pokretu 22. srpnja 1943. uputio je, pak, putem londonskog radija. Pad Italije
također je znatno utjecao na odluke mnogih haesesovaca da pristupe Pokretu.
Komunisti su mogli biti zadovoljni, dobili su pod svoje zapovjedništvo velik
broj hrvatskih vojnika pa je otpor zbog toga u Hrvatskoj znatno ojačao. Po
podacima koje su iznosili, primjerice, Franjo Tuđman, Ivan Jelić i Ivo
Goldstein, a zasad ih je nemoguće potvrditi, taj je broj od kraja 1942. do
kraja 1943. porastao nekoliko puta (s 25.000 na 100.000). To je zapravo bio
ključni proces za Pokret otpora na području cijele tadašnje Jugoslavije, jer su
pripadnici Pokreta u Hrvatskoj činili velik dio njihova ukupnog broja. Čak je i
u dokumentima II. zasjedanja ZAVNOH-a to priznato, doduše u kontekstu napada na
Mačeka: „Proširenjem oružanog narodnog ustanka na sve krajeve Hrvatske i
pristupanjem NOP-u najširih redova Hrvata, razbijen je utjecaj reakcionarne
gospode iz vrhova HSS koja su svim sredstvima nastojala zakočiti priliv
hrvatskih masa u NOP.“ (Zdenko Radelić, 1999). Dakle, Pokretu su pristupale
hrvatske „narodne mase“. Priznanje zbog suradnje s partizanima HSS je primio i
od britanskog ministra vanjskih poslova Anthonyja Edena, koji je o tome
progovorio u Britanskom parlamentu. U svojoj poruci preporučio i to da odnos
HSS-a i KPJ-a treba „ostaviti aranžmanu strana kojih se tiče“ (Jozo Ivičević,
2007). </span></div>
<div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Promjena
stava</span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">I najjači
hrvatski komunistički lider 1943/1944. Andrija Hebrang prema HSS-u vodio je
prepoznatljivu komunističku politiku njegova iskorištavanja i kasnijeg
uništenja. U rujnu 1943, kada je još nastojao privući što više haesesovaca, u
Naprijedu<i> </i>je žestoko napao protivnike HSS-a među komunistima: „Strah nekih
drugova pred suradnjom s HSS-om otkriva samo njihovu vlastitu političku slabost
i nesigurnost! Naša se partija ne boji te suradnje“, ali već u prosincu u
brzojavu svojim podređenim partijskim rukovoditeljima dao je ove upute:
„Spriječite samostalne sastanke HSS-ovaca. Sastanci i skupštine mogu se
sazivati samo preko NOO i pod njihovom kontrolom. Suzbijajte shvaćanja da IO
HSS ili tko drugi iz HSS predstavlja hrvatsko seljaštvo ili hrvatski narod. Oni
mogu govoriti samo kao pristaše HSS-a i u ime pristaša HSS-a. Udarite oštro po
svim pokušajima strančarenja, cijepanja jedinstva i po šovinističkim
tendencijama“ (Nada Kisić-Kolanović, <i>Andrija Hebrang. Iluzije i otrežnjenje</i>,
Zagreb, 1996). Najjača prijeratna hrvatska stranka u ratnim se uvjetima nije
uspjela suprotstaviti tomu komunističkom planu.</span></div>
<div align="right" class="03glavnitekst1003-STILOVI" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: Cambria;">(završava se u sljedećem broju)</span></i></div>
<div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .25pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 0cm 0cm;">
<div class="03potpisdole03-STILOVI">
<span style="font-family: Cambria;">Zorislav
Lukić</span></div>
</div>
Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-37970914650126979892012-11-20T06:53:00.001-08:002013-02-11T06:52:57.143-08:00Tajni plan za HSS<!--[if !mso]>
<style>
v\:* {behavior:url(#default#VML);}
o\:* {behavior:url(#default#VML);}
w\:* {behavior:url(#default#VML);}
.shape {behavior:url(#default#VML);}
</style>
<![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapedefaults v:ext="edit" spidmax="1027"/>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapelayout v:ext="edit">
<o:idmap v:ext="edit" data="1"/>
</o:shapelayout></xml><![endif]-->
<br />
<div class="03nadnaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Black"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Nekomunisti
u hrvatskom pokretu otpora: Hrvatska seljačka stranka (I. dio)</span><b><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 54.0pt; letter-spacing: -1.9pt; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 90%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;">
<div class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<b><span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Tajni plan za HSS</span></b><i><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 16.0pt; letter-spacing: -.3pt; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></i></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 8.0pt 0cm;">
<div class="03podnaslov403-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Komunistička
partija Hrvatske je – ne bi li HSS privoljela na suradnju – privremeno bila
odustala od svoje radikalne revolucionarne jugoslavenske retorike i naglasak
stavljala na nacionalni, hrvatski karakter pokreta otpora</span><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 18.0pt; letter-spacing: -.35pt; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro"; mso-text-raise: 13.5pt; position: relative; top: -13.5pt;"></span></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 0cm 0cm;">
<div class="03potpisvisegore03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro"; mso-text-raise: 13.5pt; position: relative; top: -13.5pt;"><br />
Zorislav Lukić</span><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 40.5pt; font-style: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro"; mso-text-raise: 0pt; position: relative; top: 0pt;"></span></div>
</div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;">
<br /></div>
<div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0">
<tbody>
<tr>
<td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="line-height: 34.8pt; mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly; mso-line-height-rule: exactly;">
<span class="WW8Dropcap0"><span style="font-size: 53.0pt; mso-bidi-font-size: 10.0pt; mso-text-raise: -7.5pt;">O</span></span></div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
</div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">ni
koji u javnosti ističu pozitivne strane komunizma često kao argument za to
navode njihove zasluge za svrstavanje hrvatskih antifašista na pobjedničku
stranu u Drugom svjetskom ratu. Prije svega, potrebno je raspraviti smisao i
značenje te tvrdnje gledajući odnos kategorije pobjednika u odnosu na
pravednost. Oni koji ističu da je samo po sebi pozitivno biti pobjednikom u
ratu zaboravljaju da nisu svi ratni pobjednici u svjetskoj povijesti ujedno
bili i pravednici. Prema tome, terminologiju u ovome slučaju nužno je ispraviti
i govoriti o <i>pravedno</i>j ratnoj strani, a ne (isključivo) o pobjedničkoj.
Saveznici su povijesno prije svega važni kao strana <i>pravde</i> u odnosu na
osovinsku stranu <i>nepravde</i>.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Koja je pak tako velika korist bila od
svrstavanja na pravednoj, pobjedničkoj strani u tome velikom ratu? Gledajući s
današnje distance, život u (svim) zemljama koje su bile na pobjedničkoj strani
nakon Drugoga svjetskog rata nije bio kvalitetniji od života u (nekim)
poraženim zemljama. Kvalitetan život donijela je i (ili uglavnom) demokracija,
a ne samo pobjeda. Ruski obični građani kao pobjednici desetljećima su patili,
a Finci kao poraženi vodili su pristojan život. Pobjeda nije ujedno ili jednoznačno
uvjetovala i napredak, a poraz propadanje. Poljska i Čehoslovačka s pobjedničke
strane u sovjetskom su koncentracijskom logoru završile jednako kao i poražene
Mađarska, Bugarska i Rumunjska. Pa gdje je onda ta „epohalna prednost“ pozicije
pobjednika u odnosu na „krivnju“ poraženih u Drugom ratu? Zapravo je svako
generalno zaključivanje u tome pitanju vrlo lako osporiti. Hrvatskoj je
pobjeda, svakako, donijela višedesetljetnu političku i drugu podređenost Srbiji
i nebrojene mrtve. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div align="center" class="03potpispodsliku03-STILOVI" style="line-height: 11.0pt; text-align: center; text-indent: 7.1pt;">
<span style="mso-ignore: vglayout;">
</span></div>
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0">
<tbody>
<tr>
<td height="0" width="138"><br /></td>
</tr>
<tr>
<td><br /></td>
<td><img height="200" src="file:///C:\DOCUME~1\zlukic\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\clip_image002.gif" width="339" /></td>
</tr>
</tbody></table>
<br clear="ALL" style="mso-ignore: vglayout;" />
<i><span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></i>
<br />
<div align="center" class="03potpispodsliku03-STILOVI" style="line-height: 11.0pt; text-align: center; text-indent: 7.1pt;">
<i><span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Konferencija pristaša HSS-a koji su se
pridružili partizanima, Voćin, 1943.</span></i><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 10.0pt; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">No znatno je važnije pitanje jesu li komunisti
stvarno jedini politički i vojni čimbenik koji je Hrvate svrstao na pravednu
stranu, odnosno koliki je u hrvatskom antifašizmu udio komunista a koliki onih
drugih. Prije svega, KPH na napad Sila osovine na Jugoslaviju u travnju 1941.
otporom nije reagirala odmah. Izvori govore čak i o tome da je bila spremna
prihvatiti činjenicu raspada Jugoslavije i samostalnog djelovanja u NDH. Tako
je sekretar KPH Vladimir Bakarić u svibnju 1941. na savjetovanju vrha KPJ u
Zagrebu samokritički govorio o „nepokretnosti“ (zbog „oportunističke
tradicije“) komunista u Hrvatskoj tijekom kratkotrajnoga
njemačko-jugoslavenskog Travanjskog rata 1941. To znači da komunisti u početku
rata Nijemcima nisu pružili otpor. Josip Broz Tito je pak, također u svibnju
1941, napisao članak za partijski list <i>Srp i čekić</i> pod naslovom <i>Zašto
smo u sastavu KPJ </i>u kojem je prigovorio hrvatskim komunistima jer im „nije
jasno zašto smo mi komunisti u Hrvatskoj, tj. naša Komunistička partija
Hrvatske, još uvijek u sastavu Komunističke partije Jugoslavije“. Dakle, sa
sigurnošću možemo govoriti o tome da Komunistička partija Hrvatske otpor
Osovini nije organizirala u prvom mahu te da je čak kalkulirala s mogućnosti
odvajanja od KPJ-a. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Osim toga, njemački plan za Hrvatsku predviđao
je formiranje države pod vodstvom Vlatka Mačeka i HSS-a, ali on je to odbio,
čime je sebe i stranku svrstao na antifašističku stranu u vrijeme kada su
komunisti još kalkulirali očekujući direktive iz Moskve. Maček je svoj
antifašizam dokazao gotovo tri mjeseca prije Tita. Zbog toga je cijeli rat bio
interniran, a HSS zabranjen. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Poziv na suradnju</span><span style="font-family: "Arno Pro"; font-weight: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">No nije sporno da je KPH nakon napada Njemačke
na Sovjetski Savez 22. lipnja 1941. učinio najviše na pokretanju
antifašističkoga pokreta otpora u Hrvatskoj. (Odlučujem se za termin <i>pokret
otpora</i> zbog toga što je široko prihvaćen, za razliku od komunističkog
termina Narodnooslobodilačka borba.) Nije ipak istina da ga je vodila sama.
Komunistička partija Hrvatske ubrzo je shvatila da ne može sama, a direktivu o
potrebi objedinjavanja svih snaga dobili su i iz Moskve, pa je već u srpnju
uputila proglas radnicima, seljacima, inteligenciji, svim domoljubima,
pristašama HSS-a i SDS-a: „Komunistička partija Hrvatske vas sve poziva, da se
udružimo u jedinstveni nacionalno-oslobodilački front za odlučnu borbu za naše
nacionalno oslobođenje (…) Neka vam ne smeta različitost naših pogleda na
svijet, nacionalna ili vjerska pripadnost – prepustimo da oslobođeni narod sam
riješi sva ta pitanja (…) Ne vjerujte podloj laži naših zajedničkih
neprijatelja, da se Komunistička partija bori za uspostavu versajske
Jugoslavije i ponovnu prevlast srpske gospode. Ne! Narod ima sam odlučiti kako
će živjeti.“ (Ivan Jelić, <i>Komunistička partija Hrvatske 1937–1945</i>,
Zagreb 1981.) </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">U prvom broju <i>Biltena</i> <i>Glavnog štaba
narodnooslobodilačkih odreda Hrvatske </i>u kolovozu Tito piše: „Osnovna
slabost narodnooslobodilačke borbe u Hrvatskoj jeste u slijedećem: naprednim
narodnim borcima u Hrvatskoj još nije uspjelo uvući u tu borbu hrvatsko
stanovništvo sela i grada koje mrzi omraženog agenta Pavelića i njegove
gospodare (…) Pristalice HSS-a moraju biti uvučene u tu borbu protiv okupatora
i njihovog agenta Pavelića radi oslobođenja hrvatskog naroda od tiranije.“
Naime, otpor komunista 1941. imao je jako malo uspjeha i svodio se na
ograničene gerilske diverzije. Slabost otpora priznao je poslije i sam Bakarić,
a tvrdio da je to bilo zbog „manevara koje je hrvatska buržoazija poduzimala“.
Komunisti su tada bili svjesni da bez vojnog ojačavanja nemaju nikakve šanse za
ozbiljnije vojne uspjehe, ali ni za pomoć Saveznika. Tito je tako 27. rujna na
savjetovanju Vrhovnog štaba Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije održanu u
Stolicama (Srbija) konstatirao: „Slabost partizanskog pokreta u Hrvatskoj je u
tome što obuhvaća srpsko stanovništvo na Kordunu, u Lici itd. a međutim vrlo
mali broj Hrvata-seljaka.“ (Fikreta Jelić-Butić, <i>Hrvatska seljačka stranka</i>,
Zagreb 1983.) Partija je morala zbog toga na otpor pozvati i ostale hrvatske
političke grupacije, u prvom redu pasivizirani HSS, koji su, uostalom, ustaše
11. lipnja 1941. zabranile, pa je djelovao u ilegali. Osim toga, predsjednik
HSS-a Vladko Maček tada je bio interniran, prvo u Jasenovcu pa u Zagrebu, a
drugi su članovi vodstva također često bili zatvarani pa je stranka djelovala u
gotovo nemogućim okolnostima.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Partija je – ne bi li HSS privoljela na
suradnju – privremeno odustala od svoje radikalne revolucionarne jugoslavenske
retorike, i naglasak stavljala na nacionalni, hrvatski karakter Pokreta. U
rujnu 1941. primjerice CK KPH u proglasu upućenu HSS-u poručuje: „Komunistička
vas partija poziva u borbu da zajedno istjeramo iz naše napaćene zemlje strane
okupatore, da svrgnemo njihovu marionetsku vladu. Komunistička vam partija u
toj borbi bratski pruža ruku i traži od vas, da se sjetite svojih svijetlih
tradicija, svijetlih tradicija Hrvata, sjene velikog Matije Gupca, Radićeve
borbe, borbe mnogih drugih boraca i mučenika za slobodu hrvatskog naroda.“
(Fikreta Jelić-Butić, 1983.) I sam Tito, svjestan da bez Hrvata otpor nema
nikakvih šansi na uspjeh, u svojim je <i>Sabranim djelima </i>(Beograd, 1979)
zapisao ovu svoju izjavu Glavnom štabu Hrvatske iz travnja 1942: „Sve dok u
vašim redovima ne prerastu Hrvati ne možete računati na potpuni upliv na
hrvatske mase. Partizanske jedinice treba da zavoli hrvatski narod, a to će
biti kada u njima preovladaju Hrvati“ (Ivan Jelić, 1981). Novopokrenuto
komunističko glasilo <i>Vjesnik </i>11. kolovoza 1941. piše: „Za nacionalno
oslobođenje kuje se jedinstvo svih radnika u tvornici, koji neće hraniti svoje
fašističke tlačitelje, kuje se jedinstvo poštene inteligencije i rodoljubnog
građanstva protiv sramoćenja hrvatskih svetinja. Kuje se jedinstvo komunista s
pristašama HSS-a, SDS-a, katolicima, Srbima u Hrvatskoj“ (Ivan Jelić, 1981).</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">U Okružnici br. 4 CK KPH pak o formiranju
narodnooslobodilačkih odbora možemo pročitati: „NOO-i nisu organi jedne partije
(…) u njima trebaju biti zastupane, preko svojih predstavnika sve političke
stranke, grupe i struje, koje su na liniji borbe protiv fašističkih okupatora i
njihovih domaćih plaćenika (…) kao privremeni organi vlasti, birani slobodno i
neposredno od samog naroda« (Ivan Jelić, 1981). Dakle, u komunističkim pozivima
HSS-u sve je puno, naravno lažnih, nacionalnih i demokratičnih obilježja. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Osude i ustaša i partizana</span><span style="font-family: "Arno Pro"; font-weight: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">O nastojanju dokazivanja općenacionalnoga
karaktera otpora uvjerljivo govori i izvješće žumberačkih partizana Glavnom
štabu u rujnu 1942: „U prvim počecima primijetili smo kod drugova Kordunaša da
neki od njih imadu posve pogrešno gledanje o značaju partizanske vojske,
smatrajući tu vojsku kao neku komunističku vojsku. Mi smo smjesta u tom pogledu
poduzeli potrebne mjere i objasnili im značaj narodnooslobodilačke borbe i
partizanske vojske te izdali nalog da se ovdje vrše akcije i radi na političkom
polju za sada isključivo pod parolama nacionalnog oslobođenja“ (Ivan Jelić,
1981). Haesesovci su tada, međutim, znajući dobro jugoslavensku orijentaciju
komunista rijetko prihvaćali pozive, osim u individualnim slučajevima. Još
početkom 1943. krug predvođen potpredsjednikom Augustom Košutićem u službenom
stranačkom spisu <i>Hrvatska i Hrvati </i>osuđuje ustaše i četnike, ali gotovo
jednako i partizane. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Analizu procesa privlačenja haesesovaca u
kolovozu 1942. dao je Ivo Lola Ribar u pismu Edvardu Kardelju: „Pavelićev savez
s četnicima izbio je režimu iz ruku glavni argumenat s kojim su, kako se sećaš,
operirali protiv nas u Hrvatskoj; argumenat identificiranja partizana i
četnika. Danas više u tom pogledu nema zabune: svako zna da četnici surađuju s
ustašama a da se protiv njih i okupatora bore partizani pod vodstvom KPH.
Posledica gornjih činjenica je ne samo izvesno zaoštravanje unutarnjih sukoba u
redovima samog režima (sukob vojska-ustaše, pristalice Nemačke–pristaše Italije
itd.), već i življe i šire previranje u HSS-ovskim masama. U dobrom delu
hrvatskih rejona te mase počinju da sa simpatijom gledaju na partizane, čak i
da ih pomažu, a po negde – iako je to još ređi slučaj – da učestvuju u borbi“
(Ivan Jelić, 1981).</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">U pridobivanju haesesovaca komunisti su se
poslužili i jakom propagandom ocrnjivanja njihova staroga vodstva: „Vodstvo
HSS-a nosi veliku odgovornost za položaj u kojem se danas nalazi Hrvatska… Braćo
HSS-ovci i pripadnici drugih stranaka i organizacija, KPH vas poziva da ne
slušate izdajničke savjete vaših preživjelih vođa, već da ujedinjeni u svetoj
borbi za oslobođenje zajedno s komunistima osigurate sretniju budućnost
hrvatskog naroda.“ </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Sredinom 1943. Bakarić je ovako formulirao
politiku prema HSS-u: „U interesu je naše borbe da povećamo okupljanje masa
ranijih pristalica i simpatizera HSS oko narodnooslobodilačke borbe, oko
ZAVNOH-a i oko naše vojske (…) a sve više izolirati reakcionarno vodstvo (…)“
(Dino Mujadžević, <i>Bakarić Politička biografija</i>, Zagreb, 2011). </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Tito u depeši 2. rujna 1943. čak prekorava
hrvatske komuniste: „Nemate pravo što ste odbili uslove radićevaca da imaju
svoje komesare u odredima koji će biti pod našom komandom. Važno je da te
jedinice budu pod našom komandom: da stupe u borbu s okupatorom (…)“ (Neva
Mihalić, <i>Borba Hrvata protiv Trećeg Reicha</i>, Zagreb 2012.)</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">U tom duhu osnivan je u proljeće 1943. ZAVNOH
(Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske), ratna
skupština hrvatskih antifašista u kojoj su članovi bili pripadnici KPH, HSS-a,
ugledni nestranački ljudi i intelektualci. Za potpredsjednika izabran je
haesesovac Filip Lakuš. HSS i ostale komunisti su namamili čvrstom nacionalnom
retorikom u ciljevima prve rezolucije ZAVNOH-a: „Borba za povratak svih od
tuđina otetih hrvatskih pokrajina i njihovo priključenje matici zemlji, i to:
Istre, Zadra, Rijeke, svih jadranskih otoka, anektiranog dijela Dalmacije,
Hrvatskog primorja i Gorskog Kotara, te Međimurja“ (Fikreta Jelić-Butić, 1983).
</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Komunistička strategija prilikom osnivanja
ZAVNOH-a, međutim, nije bila stvarno formiranje višestranačkog parlamenta, već
nadstranačkog nacionalnog tijela hrvatskih političkih antifašističkih snaga,
koje će poslije završetka rata pretvoriti u jednostranačko, a političke
konkurente eliminirati iz vlasti i uništiti. To je potvrdio kasniji povijesni
razvoj, a formulirao ga je Bakarić već u lipnju 1943. u posebnoj okružnici
partijskim političkim komesarima: „Naše ZAVNOH nije postalo na taj način, što
bi se udružile stranke, političke i nepolitičke grupacije da povedu zajedničku
borbu. Ono je nastalo iz već povedene borbe, u samom njenom toku, kao njen
rezultat, njena pobjeda i njeno najmoćnije političko oružje za daljnju borbu i
konačnu pobjedu nad okupatorom“ (Fikreta Jelić-Butić, 1983). </span></div>
<div align="right" class="03glavnitekst1003-STILOVI" style="text-align: right;">
<i><span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">(nastavlja se u sljedećem broju)</span></i><span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-35702544097915337292012-10-04T06:44:00.000-07:002012-10-04T06:48:37.617-07:00Gubitak Srijema<!--[if !mso]>
<style>
v\:* {behavior:url(#default#VML);}
o\:* {behavior:url(#default#VML);}
w\:* {behavior:url(#default#VML);}
.shape {behavior:url(#default#VML);}
</style>
<![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapedefaults v:ext="edit" spidmax="1027"/>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapelayout v:ext="edit">
<o:idmap v:ext="edit" data="1"/>
</o:shapelayout></xml><![endif]-->
<br />
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border-left: none; border-right: none; border-top: solid black 1.0pt; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-border-top-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 14.0pt 0cm 4.0pt 0cm;">
<div class="03nadnaslov03-STILOVI" style="border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-border-top-alt: solid black .1pt; mso-padding-alt: 14.0pt 0cm 4.0pt 0cm; padding: 0cm;">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Black"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">GUBITAK SRIJEMA I KOMUNISTIČKA
PARTIJA HRVATSKE</span><b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 54.0pt; letter-spacing: -1.9pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 90%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></b></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;">
<div class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<br />
<b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Olako prepuštanje hrvatskih teritorija</span></b><i><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 16.0pt; letter-spacing: -.3pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></i></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 8.0pt 0cm;">
<div class="03podnaslov403-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Dodajući
gubitku istočnog Srijema i sjeverozapadne Bačke još i gubitak Bajskog trokuta u
kojem su Hrvati bili većinsko stanovništvo, može se zaključiti da je hrvatsko
komunističko vodstvo po završetku Drugoga svjetskog rata u rješavanju istočnih
hrvatskih granica vodilo politiku potpuno suprotnu hrvatskim nacionalnim
interesima</span><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 18.0pt; letter-spacing: -.35pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-text-raise: 12.0pt; position: relative; top: -12.0pt;"></span></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 0cm 0cm;">
<div class="03potpisvisegore03-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"><br />
Zorislav Lukić</span><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 40.5pt; font-style: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-text-raise: 0pt; position: relative; top: 0pt;"></span></div>
</div>
<div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0">
<tbody>
<tr>
<td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="line-height: 73.3pt; mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly; mso-line-height-rule: exactly;">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 40.5pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">S</span></div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
</div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">rijem je još od srednjeg vijeka bio
teritorijalno-politička cjelina koja je pripadala Hrvatskoj. Usprkos tomu, u
prvoj Jugoslaviji započeo je, a u drugoj završio, proces u kojem je u Srijemu
Hrvatska zadržala samo četvrtinu teritorija i stanovništva. Veći dio pripao je
u Vojvodini, autonomnoj pokrajini Srbije. Povijesni izvori koji o tome procesu
govore nedvojbeno potvrđuju da isključivu odgovornost za takav nepovoljan ishod
snosi tadašnje hrvatsko komunističko vodstvo. Pojedinačni pokušaji otpora
velikosrpskoj osvajačkoj politici koje su poduzeli Pavle Gregorić i Andrija
Hebrang bili su hrabri, ali vodstvo Komunističke partije Hrvatske nije poduzelo
ništa kako bi ih poduprlo u zahtjevima da Srijem ostane u Hrvatskoj. Nije ih ni
zaštitilo pa je Gregorić marginaliziran, a Hebrang na kraju i likvidiran. Više
je nego zanimljivo da su i Gregorić i Hebrang tada, 1945, bili na službi u
jugoslavenskoj vladi. Hrvatsko tadašnje političko vodstvo na čelu s Vladimirom
Bakarićem o pitanju Srijema nije imalo što reći, a Vicko Krstulović kao
hrvatski predstavnik u komisiji koja je rješavala razgraničenje Hrvatske i
Vojvodine predaju većeg dijela Srijema Srbiji potpisao je bez otpora.</span></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;">
<br /></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;">
<br /></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;">
<br /></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;">
<br /></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxlDjTz897uR7j4k2jlO_yaeWhvc6yvkPM_gv68RopyZ40srVLP7Ub-l_k1xKvSN8R7po03id_W0Q7CR_ay4bUdLK9FAsvC1OwvNG8t-97lyfBHokAhLGAURW7EnspGcwYoJtcghuHxvM/s1600/485+-+Kazali%C5%A1te+u+subotici.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhxlDjTz897uR7j4k2jlO_yaeWhvc6yvkPM_gv68RopyZ40srVLP7Ub-l_k1xKvSN8R7po03id_W0Q7CR_ay4bUdLK9FAsvC1OwvNG8t-97lyfBHokAhLGAURW7EnspGcwYoJtcghuHxvM/s320/485+-+Kazali%C5%A1te+u+subotici.jpg" width="320" /></a><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 40.5pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"> </span></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<br clear="ALL" style="mso-ignore: vglayout;" />
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 40.5pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></div>
<div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0">
<tbody>
<tr>
<td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top"><div class="03potpispodsliku03-STILOVI" style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly; mso-line-height-alt: 0pt;">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro"; text-effect: outline;">K</span></div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
</div>
<div class="03potpispodsliku03-STILOVI" style="line-height: 11.0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro"; text-effect: outline;">azališna zgrada
u Subotici do 1951. nosila je ime Hrvatsko narodno kazalište. Tada su odlukom
vlasti uklonjeni hrvatski jezik i hrvatsko ime iz službenog naziva ove kulturne
institucije konstitutivnog hrvatskog naroda u Vojvodini</span><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 40.5pt; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 40.5pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Što
se Srijema tiče, velikosrpski osvajački plan započeo se ostvarivati 1929, kada
je novom državnom podjelom dodijeljen Drinskoj i Dunavskoj banovini pod srpskom
upravom. Već 1931. zapadni dio Srijema vraćen je u Savsku banovinu, a istočni
je ostao u Dunavskoj. Banovini Hrvatskoj stvorenoj 1939. uz kotar Ilok pripao
je i kotar Šid, a u vrijeme Drugoga svjetskog rata područje NDH proširilo se i
na kotareve Zemun i Stara Pazova, dok su Baranju i Bačku zaposjeli Mađari. </span><b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; letter-spacing: -.1pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Srbija
do Osijeka</span></b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-weight: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Dobar
dio rata i partizani su Srijem tretirali hrvatskim. Tako je već 1942. njihov
Vrhovni štab osnovao Treću hrvatsku operativnu zonu koja je obuhvaćala
Slavoniju uključujući i cijeli Srijem, sve do Beograda. Osim toga, dokumenti
Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH) Srijem
navode kao sastavni dio Hrvatske. No kad je Glavni narodnooslobodilački odbor
Vojvodine 6. travnja 1945. donio odluku o pripajanju Vojvodine Srbiji, otvorilo
se pitanje razgraničenja Hrvatske i Vojvodine. Na to je reagirao ministar u
Ministarstvu za Hrvatsku Demokratske Federativne Jugoslavije Pavle Gregorić 28.
travnja 1945. zahtijevajući od Predsjedništva Narodne vlade Hrvatske da se
uključi u rješavanje tog problema. Ujedno im je dostavio elaborat nepoznatog
autora i naglasio: „U tom elaboratu ima izvjesnih mišljenja odnosno (naravno
neslužbenih) prijedloga o razgraničenju koji po našem mišljenju nisu pravilno
postavljeni.“ A što je u elaboratu Gregoriću smetalo? Prije svega, pisanje o
Vojvodini kao području koje čine Srijem, Banat, Bačka i Baranja. Autor(i)
elaborata odmah su pokazali da bi Srbima trebali pripasti Baranja, cijeli
Srijem i Bačka, na koje je Hrvatska imala puno pravo. Zapadnu granicu Srijema
protegnuli su sve do linije Vukovar–Županja, zbog tobožnjega vojvođanskog
partizanskog djelovanje na tome području. Kažu: „Ova geografska granica Srema
bi bila najpravednija granica Vojvodine prema Hrvatskoj… Preko pruge
Vukovar–Vinkovci nije se išlo na zapad, jer ta pruga, dobro čuvana od fašista,
činila je prepreku potrebnom partizanskom kretanju mada je stanovništvo zapadno
od te linije, a to je u zapadnom delu vukovarskog i u istočnom delu osječkog
sreza, neodoljivo težilo da se bori i organizuje u sastavu Vojvodine. Ovo
pitanje ostalo je da se reši posle konačnog oslobođenja… Srem je uzeo učešća u
Narodno-oslobodilačkoj borbi u vojvođanskim brigadama, pa prema tome izvojevao
svoju slobodu i pravo da pripada autonomnoj Vojvodini. Ova borba obuhvatila je
zapadni Srem do uključivo Vukovara i Mirkovaca (pred Vinkovcima), dakle do
zapadne granice Srema.“ Hrvatska je po tim planovima trebala proći i gore,
planirali su Srbi zauzeti prostor čak do Osijeka. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Pavle
Gregorić je nadalje 14. lipnja 1945. obavijestio Predsjedništvo Vlade Hrvatske
o dopisu koji je isti dan poslao Predsjedništvu Ministarskog savjeta DFJ.
Zatražio je da se odgode izbori u Vojvodini „jer njene granice još nisu bile
utvrđene“ i zbog toga „što se u Vojvodini danas nalaze pojedini dijelovi
Hrvatske koji nisu nikada pripadali Vojvodini“. Osim toga u dopisu piše:
„Postoji dosta veliki broj sela u sjeverozapadnoj Bačkoj pa i sam grad Subotica
u kojima živi pretežni broj Hrvata, te je pitanje hoće li se oni opredijeliti
za pripajanje federalnoj Srbiji ili federalnoj Hrvatskoj. Polovica vinkovačkog
kotara, koji se nalazi sada u Vojvodini, naseljen je ogromnom većinom Hrvata,
koji žele da ostanu u sklopu federalne jedinice Hrvatske. Objašnjenje da je
polovica vinkovačkog kotara i dio vukovarskog kotara potpao pod Vojvodinu zato,
što su ti krajevi bili oslobođeni od strane NOV koja je organizirana u Srijemu
i Vojvodini i što je odatle organizirana narodna vlast u tim krajevima i
Vojvodini, posve je proizvoljno, budući da pojedini krajevi u Jugoslaviji nisu
potpadali onim federalnim jedinicama koje su organizirale u tim krajevima
narodnooslobodilački pokret i NOV, već su ostali u sklopu one jedinice, kojoj
su pripadale prije invazije neprijatelja u Jugoslaviju… Obadva kotara Ilok i
Šid koji se sada nalaze u sklopu Vojvodine, pripadali su uvijek Hrvatskoj, a
nikada Vojvodini. Oni su prvi puta bili odcijepljeni od Hrvatske za vrijeme
režima Pere Živkovića kada su potpali zajedno sa kotarom Vukovar i Vinkovci u
Drinsku banovinu.“ Gregorić je očigledno i dalje djelovao bez potpore CK SKH. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Osim
o Srijemu, zahvaljujući elaboratu koji im je priredio Juraj Andrassy, tadašnja
hrvatska vlada bila je dobro upoznata i s pitanjem Bačke i Baranje: „Iz ovih
statističkih rezultata, koji se osnivaju na službenim podacima bilo mađarskim
(za vrijeme prije Jugoslavije) bilo srpskim (a sigurno je da ni jedni ni drugi
nisu sastavljani u prilog Hrvata, već obratno!) jasno se može razabrati, da
srednja, pa sjeverozapadna Bačka sa Bajskim trokutom, te Baranja sa svoja dva kotara
Batina i Darda te područjem mađarske Baranje između Pečuha, Mohača i Drave
sačinjavaju po pretežnom broju Hrvata prema Srbima – hrvatsko etničko područje,
te da ovi krajevi sa etničkog, geopolitičkog i privrednog razloga treba da dođu
u sklop Hrvatske!“ </span><b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; letter-spacing: -.1pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Uloga
Vicka Krstulovića</span></b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-weight: normal; letter-spacing: 0pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; letter-spacing: 0pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Devetnaestoga lipnja AVNOJ je oformio „Komisiju za izradu
predloga za utvrđivanje granice između Vojvodine i Hrvatske“ u sastavu Milovan
Đilas (Crna Gora), predsjednik, Vicko Krstulović (Hrvatska), Milentije Popović
(Srbija), Jovan Veselinov (Vojvodina) i Jerko Zlatarić (Sombor). Evo kako Vicko
Krstulović, član komisije za razgraničenje, ostalim članovima Politbiroa CK SKH
na sjednici 26. lipnja 1945. opisuje pitanje razgraničenja Hrvatske i Srbije:
„Prilikom rada u komisiji za razgraničenje federalne Srbije i Hrvatske zapaža
se u Sremu veći šovinizam. Vojvođani su raspisali izbore za NOO-e sa parolom za
veliku Vojvodinu. Ukoliko ima nekih spornih pitanja između Vojvodine i Hrvatske
oni neće da se dogovaraju i sporazumeju sa našim drugovima iz Slavonije, nego
kažu da oni imaju svoju jedinu i centralnu vlast u Beogradu… U toku ove borbe
nije bilo tamo politike bratstva i jedinstva u partijskoj organizaciji u vojsci
ni na terenu. Čuo sam od jednog sekretara Kotarskog Komiteta, koji kaže: <i>Mi
Srbi i Mađari činimo većinu</i>. Oni dodaju da su se Srbi borili i da oni imaju
pravo da vladaju.“ Gotovo nevjerojatno zvuči da je poslije svih tih saznanja
Krstulović predložio, a Politbiro prihvatio, razgraničenje kojim je Hrvatska
ipak ostala i bez istočnog Srijema i bez sjeverozapadne Bačke. Svjedočenje
Jerka Zlatarića o radu u komisiji Krstulovićevu odgovornost posebno naglašava:
„Vicko Krstulović kaže: <i>Ja mislim da s obzirom da Baranja ekonomski
gravitira Osijeku i Hrvatskoj, da bi ona mogla pripasti Hrvatskoj, dok onaj
koji hoće dijeliti Bačku, čini to iz šovinističkih pobuda.</i>“ Bio je to napad
na Zlatarića, koji se zauzimao da Subotica sa zapadnom Bačkom bude u Hrvatskoj.
</span><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Savezne
jugoslavenske vlasti prihvatile su prijedlog komisije dajući joj, doduše,
privremenu valjanost. Obrazloženja o spornim područjima u potpunosti su
naklonjena srpskoj strani: „Iako je srez Subotica u apsolutnoj većini naseljen
kompaktnim hrvatskim stanovništvom, komisija nije mogla doći do zaključka da bi
sjeverno od grada Sombora mogao da se uspostavi jedan pojas koji bi zajedno sa
gradom Suboticom pripadao Hrvatskoj. Taj pojas bio bi jedna neprirodna
tvorevina, koja, iako bi imala ogromnu većinu Hrvata, ne bi bila celovito
povezana, a Suboticu, kao krupni privredni i kulturni centar pretvorila bi u
periferiski grad… Što se tiče iločkog sreza, iako zapadna sela Šarengrad i
Ljuba, kao i grad Ilok, imaju ogromnu većinu Hrvata, a istočna sela Neštin,
Susek, Banoštor i druga ogromnu srpsku većinu, komisija je smatrala da zasada ne
bi ovaj srez trebalo cijepati na dva dijela, nego ga ostaviti u sadašnjem
sastavu, s tim što bi pripao Vojvodini.“ (Ilok je naknadno ipak pripao
Hrvatskoj nakon referenduma održana 1946.)</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Većina
autora prihvaća tezu da je Andrija Hebrang pokušavao zaustaviti gubitak
hrvatskih teritorija, no neupitni izvori o tome zasad nisu dostupni. Također,
nema ni pouzdanih dokaza da je to pitanje presudio Tito, no iz svega što znamo
o tom vremenu jasno je da je on morao imati posljednju riječ. </span><b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; letter-spacing: -.1pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Podvijanje
repa</span></b><span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-weight: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Dodajući
gubitku istočnog Srijema i sjeverozapadne Bačke još i gubitak Bajskog trokuta u
kojem su Hrvati bili većinsko stanovništvo, može se zaključiti da je hrvatsko
komunističko vodstvo po završetku Drugoga svjetskog rata u rješavanju istočnih
hrvatskih granica vodilo politiku potpuno suprotnu hrvatskim nacionalnim
interesima. Bilo bi vrijeme da netko tu politiku pokuša obrazložiti ili
objasniti. Priče pak o najvećim zaslugama hrvatskih komunista za očuvanje
teritorijalnog integriteta Hrvatske trebaju biti dovedene u sklad s povijesnom
istinom, jer na velikosrpsku politiku hrvatski su komunistički političari tada
reagirali podvijanjem repa i prepuštanjem svega što je velikosrpstvo poželjelo.
</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Dakle,
što se drugo može zaključiti nego to da je KPH nedvojbeno hrvatski istočni
teritorij Srbiji prepustila svjesno, bez ikakve javne rasprave i bilo kakva
političkog otpora.</span></div>
<div class="NoParagraphStyle">
<span style="font-family: "Adobe Garamond Pro"; font-size: 10.0pt; letter-spacing: -.15pt; line-height: 120%; mso-ansi-language: HR; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Adobe Garamond Pro";">Prema tome, za
takav ishod snosi i punu povijesnu odgovornost. Bi li članovi CK SHK bili
ubijeni kao i Hebrang da su pokušali zaštititi hrvatske interese, ne možemo
znati, ali znamo da su tu opasnost kukavički izbjegli.</span></div>
Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-87099166457268054152012-09-20T00:44:00.000-07:002012-09-20T00:44:16.239-07:00Komunisti i priključenje Istre<!--[if !mso]>
<style>
v\:* {behavior:url(#default#VML);}
o\:* {behavior:url(#default#VML);}
w\:* {behavior:url(#default#VML);}
.shape {behavior:url(#default#VML);}
</style>
<![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapedefaults v:ext="edit" spidmax="1027"/>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<o:shapelayout v:ext="edit">
<o:idmap v:ext="edit" data="1"/>
</o:shapelayout></xml><![endif]-->
<br />
<div class="03nadnaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Black"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Komunisti i Uključenje
Istre u Hrvatsku 1945. </span><b><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 54.0pt; letter-spacing: -1.9pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 90%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;">
<div class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<b><span style="font-family: "Arno Pro"; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Je li bilo pozitivnih strana?</span></b><i><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 16.0pt; letter-spacing: -.3pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></i></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 8.0pt 0cm;">
<div class="03podnaslov403-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Najzaslužniji za priključenje
Istre Hrvatskoj su prije svega svi Hrvati koji su u Istri živjeli, zatim
istarski svećenici i intelektualci koji su formulirali tadašnju istarsku politiku
te istarski antifašisti</span><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 10.0pt; font-style: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0">
<tbody>
<tr>
<td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top">
<div class="03inicijal1003-STILOVI" style="line-height: 37.35pt; mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly; mso-line-height-rule: exactly;">
<span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 13.0pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">P</span></div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
</div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">ropasti komunizma u Hrvatskoj početkom devedesetih godina
dvadesetog stoljeća nije se suprotstavila nijedna važnija hrvatska politička
snaga, a Savez komunista Hrvatske preimenovao se u Savez komunista Hrvatske –
Stranku demokratskih promjena, pa kasnije u Socijaldemokratsku partiju. No u
društvu i danas postoje oni koji represivni karakter tadašnjega režima ne
priznaju, opravdavaju ga, umanjuju ili pak iznose njegove navodne pozitivne
strane, primjerice, oslobođenje nekih hrvatskih teritorija kao što je Istra.
Što se pak tiče Titovih zasluga za povratak Istre u Hrvatsku, prije svega treba
reći da u stvaranju otpora fašizmu najvažniju ulogu nisu imali komunisti, već
istarski hrvatski narodnjaci (uglavnom ugledni seljaci s velikim političkim
utjecajem u narodu koji su svoju antifašističku djelatnost započeli već
dvadesetih godina 20. stoljeća) i istarsko narodno svećenstvo (Božo Milanović,
Zvonimir Brumnić, Josip Pavlišić, Srećko Štifanić i mnogi drugi). Naime, o
djelovanju Titovih komunista u Istri do kapitulacije Italije u rujnu 1943. nema
vjerodostojnih pisanih dokumenata. Poneka individualna komunistička politička
akcija zabilježena je samo u memoaristici, no neko tadašnje političko
djelovanje Komunističke partije Hrvatske (KPH) u Istri nije moguće dokazati. </span><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 40.5pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<img height="319" src="file:///C:\DOCUME~1\zlukic\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\clip_image002.gif" width="515" /><br clear="ALL" style="mso-ignore: vglayout;" />
<span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 40.5pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></div>
<div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0">
<tbody>
<tr>
<td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top">
<div class="03potpispodsliku03-STILOVI" style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
U</div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
</div>
<div align="center" class="03potpispodsliku03-STILOVI" style="line-height: 11.0pt; text-align: center;">
<i><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 10.5pt; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">lazak
partizana u Pulu: trijumf vojske koja nije imala uloge u oslobođenju Istre</span></i><span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 40.5pt; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Opći
oružani narodni otpor u Istri protiv fašizma započeo je odmah nakon
kapitulacije Italije 8. rujna 1943. spontanim vojnim akcijama većega broja
stanovnika Istre. Pod oružjem bilo ih je oko šest tisuća. Ponovno, osim
individualnog sudjelovanja pojedinih članova KPH, nema njezine zabilježene
organizirane aktivnosti, a vodstvo KPH nije ni znalo što se tamo događa.
Nadalje, u Pazinu 13. rujna odbor sastavljen od istarskih seljaka, narodnjaka,
radnika, svećenika, građana i Talijana prihvatio je proglas (Pazinske odluke),
u kojem stajalo i ovo: „U ovim odlučnim časovima naš narod pokazao je visoku
nacionalnu svijest. Dokazao je svima i svakome da je Istra hrvatska zemlja i da
će hrvatska ostati. [...] Istra se priključuje matici zemlji i proglašuje
ujedinjenje s ostalom našom hrvatskom braćom.“<i> </i>Zasjedanje vodio je
Joakim Rakovac, član KPH, pa ipak u cijelom proglasu nema ni riječi o Titu, komunistima,
Partiji ni Jugoslaviji! Istarski antifašisti priključuju se (nekomunističkoj)
Hrvatskoj, a ne Jugoslaviji. Ni o tom događaju KPH tada nije znala ništa.
Saznaje to tek kada istarski izaslanik donosi proglas u Otočac, njihovo
tadašnje sjedište. Dakle, najvažniji vojno-politički događaji u Istri dogodili
su se bez znanja i organizacije KPH. S kojim si pravom uzimaju tuđe zasluge?</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Kako je,
pak, na Pazinske odluke reagiralo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog
oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH)? Izvršni odbor ZAVNOH-a donio je 20. rujna Odluku
o priključenju Istre, Rijeke, Zadra i ostalih okupiranih područja Hrvatskoj. No
u 3. zaključku navedeno je i ovo: „Svi spomenuti hrvatski krajevi […]
priključuju se matici zemlji Hrvatskoj, a preko nje novoj demokratskoj bratskoj
zajednici naroda Jugoslavije“. S <i>jugoslavenskom krpicom</i> na Pazinske
odluke u Istru je poslan Jakov Blažević, koji je istarske antifašiste nagovorio
ili natjerao da zasjedanje ponove i tako su 26. rujna nastale druge Pazinske
odluke, s <i>krpicom</i>. To je ujedno bilo sve što je KPH za Istru dotad
učinila, jer joj je očigledno najvažnije bilo Istru ugurati u jugoslavenski
paket. </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">No već
tijekom rujna Istru je okupirala njemačka vojska, nanijevši pripadnicima
pokreta otpora velike gubitke (oko 2000 mrtvih), a poginulo je i oko 500
civila. Do kraja rata akcije otpora bile su malobrojne, a upravu nad Istrom
Njemačka je zadržala u svojim rukama. U proljeće 1945. partizanske snage počele
su prodirati u Istru i do 8. svibnja zauzeli su je u cijelosti, a 1/2. svibnja
ušle su i u Trst. Jesu li time riješili pitanje Istre? Ne. Komu će konačno
pripasti Istra i Trst nije odlučivao Tito, nego velike sile. Istra Hrvatskoj (i
Sloveniji) nije pripala zbog prisutnosti njegove vojske, nego zbog povijesnih
uzroka i interesnog dogovora velikih sila. Trst, koji su poslije odlučili dati
i dali Talijanima, uzeli su Englezi od partizana bez većih problema. Isto je
bilo i s Koruškom. Uostalom, to potvrđuje i Edvard Kardelj na sjednici
Politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske, kojoj je
prisustvovao 11. rujna 1945: „Drug Bevc (E. Kardelj) iznosi da su naši izgledi
po pitanju Istre na mirovnoj konferenciji vrlo loši. Engleska i Amerika su
odlučile da zastupaju da se Julijska Krajina podijeli između Jugoslavije i
Italije (Vilsonova linija). Po tome bi mi gubili Istru osim Opatije i Rijeke
[…] Za nas će samo biti SSSR. Na konferenciji mi nećemo biti ravnopravan član.
Izjednačeni smo sa pobijeđenom Italijom […] Ako ne dobijemo minimum, nećemo
potpisati. Ali to je samo moralna zadovoljština za nas<i>. </i>U tom slučaju
oni će svakako učiniti svoje<i>.</i>“ </span><span style="font-family: "Arno Pro"; letter-spacing: -.1pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";"></span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; letter-spacing: -.1pt; mso-fareast-font-family: "Minion Pro"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Tito i hrvatski komunisti u razrješenju istarskog pitanja
bili su samo promatrači dogovora velikih sila. Naime, Na Londonskoj
konferenciji pet svjetskih sila (11. rujna–2. listopada 1945) na kojoj je
spomenuti Kardelj bio jugoslavenski predstavnik-promatrač, odlučeno je da će
razgraničenje Italije i Jugoslavije biti utvrđeno po etničkom načelu, kojim će
se pod tuđom vlašću ostaviti minimum pripadnika drugoga naroda. U dokazivanju
istine o nacionalnom sastavu Istre, odnosno znatnoj prevlasti hrvatskog
stanovništva, dva su dokumenta odigrala presudnu ulogu. Već u ožujku 1946.
skupina istarskih svećenika predvođena Božom Milanovićem međunarodnoj je
mjerodavnoj komisiji predala crkvene statističke podatke o istarskom
stanovništvu. Do sljedeće, Pariške mirovne konferencije (29. srpnja–15.
listopada 1946), skupina hrvatskih intelektualaca (Josip Roglić, koordinator,
R. Maixner, L. Čermelja, M. Gržetić, I. Pucić, P. Skok i Mirko Deanović)
priredila je, a Nakladni zavod Hrvatske u srpnju je 1946. objavio na francuskom
jeziku knjigu-dokument pod naslovom Cadastre national de l Istrie, u kojoj je
dokazano da je 62,22 posto obitelji na istarskom poluotoku (osim Pule)
hrvatskog i slovenskog podrijetla, a 26,28 posto talijanskog. Dakle,
najzaslužniji za priključenje Istre Hrvatskoj su prije svega svi Hrvati<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>koji su tamo živjeli, a posebno istarski
svećenici i intelektualci koji su formulirali tadašnju istarsku politiku te
istarski antifašisti. Nazočnost Titove vojske svakako nije odmogla, ali nije
tolikoga značenja kao prethodne činjenice. Ali, sve da je Tito i jedini
zaslužan za priključenje Istre Hrvatskoj, zašto to nije napravio i s dijelovima
Vojvodine, Bosne i Hercegovine i Boke kotorske, na koje je Hrvatska imala više
prava nego republike koje su ih dobile? </span><i><span style="font-family: "Arno Pro"; letter-spacing: 0pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-font-width: 100%; mso-hansi-font-family: "Arno Pro"; mso-text-raise: 2.0pt; position: relative; text-transform: uppercase; top: -2.0pt;"></span></i></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 0cm 0cm;">
<div class="03potpisdole03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Arno Pro";">Zorislav Lukić</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-57684621274131053352012-09-11T00:16:00.001-07:002012-09-11T00:20:28.165-07:00Završetak partizansko-ustaško (domobranskog) rata Vrijeme za kraj komunističkih trauma<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
</w:WordDocument>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156">
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style>
<![endif]-->
<br />
<div class="03nadnaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Black"; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";">Završetak
partizansko-ustaško (domobranskog) rata</span><span style="font-family: "Minion Pro"; font-size: 54.0pt; letter-spacing: -1.9pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro Light"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light"; mso-font-width: 90%; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";"></span></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;">
<div class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<span style="font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light"; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";">Vrijeme
za kraj komunističkih trauma</span><i><span style="font-family: "Minion Pro"; font-size: 16.0pt; letter-spacing: -.3pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";"></span></i></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 8.0pt 0cm;">
<div class="03podnaslov403-STILOVI">
<span style="font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";">Dvadeset
i dvije godine nakon propasti komunizma još nije učinjeno dovoljno na davanju
relevantne društvene ocjene o represivnom komunističkom poretku od 1945. do
1990. u Hrvatskoj </span><span style="font-family: "Minion Pro"; font-size: 10.0pt; font-style: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
<table align="left" cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0">
<tbody>
<tr>
<td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="line-height: 78.05pt; mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: around; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly; mso-line-height-rule: exactly;">
<span style="font-size: 40.5pt;">I</span></div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
</div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;">
nicijativa
Ministarstva branitelja da se donese Zakon o istraživanju, uređenju i
održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugoga svjetskog rata i
poslijeratnog razdoblja dobra je prilika da se temeljito rasprave i zaključe
pitanja odgovornosti za zločine u vrijeme represivnog komunističkog režima u
Hrvatskoj. Neki vrlo važni društveni čimbenici, primjerice Crkva, često javno
ističu kako o tome ne postoji opća relevantna društvena ocjena, a svoje
zahtjeve temelje na golemom broju dokaza o krajnje nasilnu karakteru
komunističkog režima u Hrvatskoj. Od zločina počinjenih već potkraj Drugoga
svjetskog rata (pokolj na Daksi 1944…), zatim u danima neposredno nakon toga
rata (Bleiburg, križni putovi…) pa sve do političkih ubojstava hrvatskih emigranata
potkraj Jugoslavije (u Njemačkoj) za koje nitko nikad nije odgovarao. Iako
ratni zločini ne zastarijevaju. Ni za ostale, najraznovrsnije oblike represije,
počinjene nad tisućama hrvatskih građana, također nitko nije odgovarao.
Primjerice, tko je odgovoran što su hrvatski politički zatvorenici robijali u
kaznionici Stara Gradiška, jedinom europskom zatvoru bez grijanja? <b><span style="letter-spacing: -.1pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%;"></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";">Osude
čak i od komunističke vrhuške</span><span style="font-family: "Minion Pro"; font-weight: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
Postojanje zločina najbolje potvrđuju dokazi
koji dolaze od strane koja ih je i činila. Tako Vladimir Bakarić na sjednici
Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske (CK SKH) 6. srpnja 1945. govori:
„Streljanja zarobljenika se i dalje nastavljaju i pored naših opomena i
kažnjavanja. U Zagrebu se vrše zulumi“<i> </i>(tur. nasilje, op. p.). Na
sljedećoj sjednici 18. srpnja Vlado Bakarić ustvrđuje: „Međutim u logorima je
slabo. Pitanje se zaoštrilo nepravilnim postupcima prema zarobljenicima…“<i>, </i>a
Ivan Krajačić govori ovako: „Ne smijemo dozvoliti da pojedinci iz šovinističkih
razloga ubijaju neke domobrane zarobljene. Takve pojave treba oštro kažnjavati.
Svi povratnici Srbi iz Srbije govore o kralju Petru…“ Na sjednici 26. srpnja
Duško Brkić kaže: „Jedan od glavnih problema jeste sprečavanje i uništenje
šovinizma koji se razvio u posljednje vrijeme naročito u Srijemu i prešao u
istočnu Slavoniju. U Srijemu su se dešavali takovi slučajevi da su velikosrpski
elementi linčovali i ubijali domobrane – zarobljenike nazivajući ih i
oglašavajući ih za ustaše…“ Vicko Krstulović: „Karakteristično je kakav se
šovinizam razvio u Sremu da su neki naši vojnici i mase ubijali
domobrane-zarobljenike, a Nijemcima-zarobljenicima su čak davali vode…“ te Rade
Žigić: „Vojnici naše Armije prilikom prolaska kroz Slavoniju napravili su čitav
niz grašaka i nepravilnosti. U selu čika Tune (Antuna Babića, člana HRSS-a,
zastupnika u Narodnom Saboru Hrvatske, op. p.) (kotar Županja) pobijeno je 23
HSS-ovca.“ Dakle, nije bila riječ o vojnom sukobu ustaša i partizana. Riječ je
bila o egzekucijama zarobljenika (vojnika i civila) te političkih neistomišljenika.
<b><span style="letter-spacing: -.1pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%;"></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";">Povijest
povjesničarima,<br />
a ne politikantima</span><span style="font-family: "Minion Pro"; font-weight: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
Teza pojedinaca, primjerice Stjepana Mesića,
koji tvrde da su svi ubijeni u Jasenovcu bili nevini, a u Bleiburgu je među
ubijenima bilo i krivaca, duboko je protivna svim međunarodnim pravnim i moralnim
standardima, krajnje je nehumana i protucivilizacijska. Ona ni u čemu ne
opravdava ubijanje zarobljenika. Dobro pak znamo da na Bleiburgu i križnim
putovima nije donesena nijedna sudska smrtna presuda, kao uostalom ni protiv
Brune Bušića i Stjepana Đurekovića. Uzimanje primjera nekih naroda kojima su se
dogodile slične nekažnjene tragedije nije i ne može biti dobra praksa. Uzmimo
radije primjer onih naroda koji su se držali i drže svih zakonskih i moralnih
standarda. Ili, još bolje, držimo se našega Ustava: „Svatko u Republici
Hrvatskoj ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu,
jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom
podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama.
Svi su pred zakonom jednaki…U doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti
neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda pojedine
slobode i prava zajamčena Ustavom mogu se ograničiti. O tome odlučuje Hrvatski
sabor dvotrećinskom većinom svih zastupnika… Niti u slučaju neposredne
opasnosti za opstanak države ne može se ograničiti primjena odredbi Ustava o
pravu na život, zabrani mučenja, surovog ili ponižavajućeg postupanja ili
kažnjavanja…“ Kada Ustav kaže <i>svatko </i>i <i>svi, </i>misli na svakog
čovjeka, na sve ljude. Pa i na ubijene poslije Drugog svjetskog rata. Dakle,
opravdanjem poslijeratnih egzekucija Mesić i ostali krše Ustav.</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03potpispodsliku03-STILOVI" style="line-height: 11.0pt; text-align: justify; text-indent: 7.1pt;">
<br /><span style="font-family: "Minion Pro"; font-size: 7.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro Light"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light"; mso-font-width: 95%; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";"></span></div>
<div class="03potpispodsliku03-STILOVI" style="line-height: 11.0pt; text-align: justify; text-indent: 7.1pt;">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
Krajnje je vrijeme da rješavanje pitanja
poslijeratnih komunističkih zločina preuzmu najpozvanije institucije. Hrvatski
sabor i Vlada najbolje bi postupili kada bi za izvršenje te zadaće odredili
Hrvatski institut za povijest, i za to osigurali sva potrebna financijska i
materijalna sredstva. Povjesničari (i ostali znanstvenici) jedini su kadri to
obaviti temeljito. Najlošija odredba novoga Zakona upravo je ona koja predviđa
istraživanja o poslijeratnim žrtvama dati Ministarstvu branitelja. Političari
ovu osjetljivu tematiku nikad neće moći rješavati potpuno neovisni o politici,
za razliku od znanstvenika. </div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
Žrtve komunističkog režima morale bi dobiti
mjesto obilježavanja svoje tragedije. Nedavnom nesretnom odlukom o ukidanju
pokroviteljstva Hrvatskog sabora nad manifestacijom u Bleiburgu to je pitanje
nepotrebno postalo novim opterećenjem. Budući da je Bleiburg krajnja točka do
koje su bjegunci pred partizanima (i sovjetima) došli u pokušaju spašavanja, da
je to mjesto na kojem su se vojnici i civili predali Englezima, da su na
Bleiburškom polju i u neposrednoj okolici mnogi od njih ubijeni, da su s toga
mjesta preživjeli deportirani, da svoju nacionalnu simboličku ulogu odavanja
počasti komunističkim žrtvama faktički ima već pedesetak godina, Bleiburg je
najprimjerenije mjesto memoriranja tragedije. Time bismo imali i datum
održavanja godišnje nacionalne komemorativne manifestacije, jer je 15. svibnja
1945, dan na koji su egzekucije započele, u dobrom dijelu javnosti već
prihvaćen. <b><span style="letter-spacing: -.1pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-font-width: 100%;"></span></b></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro"; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";">Pratimo
iskustva Europe</span><span style="font-family: "Minion Pro"; font-weight: normal; letter-spacing: -.15pt; mso-bidi-font-family: "Minion Pro"; mso-font-width: 94%; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
Zašto, osim toga, stavljanjem bleiburške
tragedije u drugi plan omogućiti nastavak skrivanja odgovornosti tadašnje
britanske vlade, koja je znala da zarobljene ljude šalje u smrt? Naime, neki
ističu da se postupalo u skladu s odlukom Konferencije u Jalti o upućivanju
svih ratnih zarobljenika u zemlje iz kojih potječu. Ako je u Jalti i dogovoreno
vraćanje zarobljenih pripadnika poraženih vojnih snaga u njihove zemlje, sasvim
sigurno nije dogovoreno izručenje civila i njihova likvidacija kao ni ubijanje
zarobljenih vojnika. Mnogi izvori jasno govore da su Britanci znali što se
sprema Hrvatima nakon izručenja partizanima. Dakle, nedvojbeno je da su za te
pokolje odgovorni partizani/komunisti, ali ni britanska politika neće moći
vječno biti amnestirana za dio svoje odgovornosti. Njihovi će arhivi biti
otvoreni kad-tad. <span style="letter-spacing: -.1pt;"></span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="letter-spacing: -.1pt;">A što se
vojnog sukoba ustaša i partizana tiče, on bi u hrvatskoj nacionalnoj memoriji
trebao zauzeti mjesto slično onomu koje ima sukob dvije strane Građanskog rata
u Sjedinjenim Državama. Uglavnom ga tumače kao nesretan obračun za kojeg narod
nije kriv. Treba dodati da su mnoge zemlje svoje mnogobrojne ratne traume iz
Drugoga svjetskog rata u općem interesu riješile već odavno. Primjerice, Ronald
Reagan i Helmuth Kohl 1985. zajednički su se u njemačkom Bittburgu poklonili i
odali počast američkim i njemačkim poginulim vojnicima. U ruskoj oblasti Pskov
nedavno je otvoreno groblje 14.000 njemačkih vojnika. Takvih groblja ima i u
Francuskoj, kao i u drugim europskim zemljama. Hrvatskim poginulim vojnicima,
međutim, poneki još osporavaju pravo na mir. Naprotiv, prošla desetljeća čovjek
je živeći u Hrvatskoj morao steći dojam da su Hrvati bili gori ratni zločinci
od nacista i fašista. A to ipak ne može biti istina. </span><i><span style="letter-spacing: 0pt; mso-bidi-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-font-width: 100%; mso-text-raise: 2.0pt; position: relative; text-transform: uppercase; top: -2.0pt;"></span></i></div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .1pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 0cm 0cm;">
<div class="03potpisdole03-STILOVI">
<span style="font-family: "Minion Pro"; mso-fareast-font-family: "Myriad Pro Light Cond"; mso-hansi-font-family: "Minion Pro";">Zorislav
Lukić</span></div>
</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-87503209844202490382012-05-03T00:40:00.001-07:002012-05-03T00:41:56.617-07:00Simbol svih hrvatskih stradanja<span style="font-family: "Arno Pro";">O UKIDANJU
POKROVITELJSTVA HRVATSKOGA SABORA NAD KOMEMORACIJOM U BLEIBURGU</span><br />
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .75pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;">
<div class="03naslovsemibold03-STILOVI">
<b><span style="font-family: "Arno Pro";">Simbol svih hrvatskih stradanja</span></b></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .25pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 8.0pt 0cm;">
<div class="03podnaslov403-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Koja je
motivacija nepotrebnog i štetnog ukidanja saborskog pokroviteljstva nad
komemoracijom u Bleiburgu? Je li se htjelo, prebacujući težište problema na
manje važno pitanje mjesta zločina, sakriti sam zločin? Ili se htjelo iznova
prodrmati relativno sređeno pitanje tako da cijela Hrvatska opet upadne u
ideološki sukob?</span></div>
</div>
<div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .6pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 0cm 0cm;">
<div class="03potpisvisegore03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";"><br />
Zorislav Lukić</span></div>
</div>
<div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: auto; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;">
<table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0">
<tbody>
<tr>
<td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: auto; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly; page-break-after: avoid;">
<span style="font-family: "Arno Pro"; font-size: 40.5pt;">P</span></div>
</td>
</tr>
</tbody></table>
</div>
<div class="03inicijal1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">redsjedništvo
Hrvatskoga sabora ukinulo je 17. travnja 2012. pokroviteljstvo nad
komemoracijom u Bleiburgu, uz obrazloženje predsjednika Borisa Šprema: „Na
Bleiburgu su se odvijale završne i legitimne borbe Narodnooslobodilačke vojske
Jugoslavije i već tada gotovo poraženih Pavelićevih snaga; došlo je do
stradanja s obiju strana, ali nije bilo nevinih žrtava.“ Koliko je javnosti
poznato, ta je odluka donesena nakon i na temelju javnih izjava Danijela Ivina
i Stjepana Mesića da na Bleiburgu nije bilo ubijenih, ili je njihov broj bio
zanemariv, što je prihvatio i premijer Zoran Milanović, koji je izjavio da tamo
žrtava uopće nije bilo.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Međutim,
koliko je ljudi, vojnika i civila doista pobijeno 15. i 16. svibnja 1945. na
samom Bleiburškom polju nemoguće je utvrditi, jer britanski i srpski vojni
arhivi još nisu dostupni povjesničarima. Oni izvori koji jesu dostupni
potvrđuju da je tamo ubijen određen broj ljudi, stoga su u krivu oni koji tvrde
da tamo nije bilo žrtava ili da se radilo o maloj skupini poginulih te da bi
zbog toga Sabor trebao odustati od pokroviteljstva manifestacije kojom se svake
godine obilježavao tragični događaj.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Nijedan
povjesničar dosad nije ustvrdio da poginulih na Bleiburgu uopće nije bilo.
Jedini pak izvori za tvrdnju da je njihov broj bio malen jesu izvješće štaba
12. divizije partizanske vojske, u kojem se navodi da je prilikom njihove
predaje „zarobljeno 93.000
neprijateljskih vojnika, a ubijeno je 27 vojnika“, te britansko vojno (<i>Cowgillovo</i>)<i>
</i>izvješće, prema kojem su „Titovi ljudi na Bleiburškom polju ubili neke
ranjenike, kao i pojedine Hrvate koji su bježali prema okolnim područjima.
Ukupan broj stradalih nije mogao biti veći od 30 do 50 osoba.“ Ali, tko je onaj
koji s punom odgovornošću može odrediti granicu između <i>malo </i>i <i>puno</i>?
Je li pedeset stvarno tako malo da ih ne treba komemorirati? Nadalje, ako su
zarobljenici ubijeni sto, dvjesto ili tisuću metara od samoga polja, u
neimenovanim šumarcima i na poljima, zar nisu i oni bleiburške žrtve? Osim
toga, ova dva izvješća jesu autentična, no vrlo je upitno jesu li i
vjerodostojna, jer su i partizani i Britanci sudionici i krivci za ovaj događaj
pa im je nedvojbeno bio interes umanjivati broj žrtava. Žalosno je što su
zagovornicima minimaliziranja žrtava povjerovali neki od najodgovornijih
hrvatskih političara i tako nasjeli na političku inicijativu koja Hrvatskoj ne
želi dobro. Svi oni koji su ove tvrdnje prihvatili ogriješili su se o više
temeljnih pravila i normi javnoga djelovanja. </span></div>
<div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Povjesničari
o Bleiburgu</span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Prije
svega, nisu saslušali drugu stranu. A priča druge strane o ovome događaju
dramatično je drukčija. Britanski povjesničar Nikolai Tolstoy u knjizi <i>Ministar
i pokolj</i>, objavljenoj 1986. u Velikoj Britaniji, o zbivanjima u Bleiburgu
tako piše: „U općoj zbrci, mnoge su jedinice mislile da se predaju Britancima,
dok su se ostale jedinice, bolje shvaćajući situaciju, spremale na borbu ili
proboj prema šumama. Većina je međutim predala oružje i podigla bijele zastave.
Za tili je čas komesar Basta shvatio da je došlo njegovih pet minuta. Siguran
da njegove žrtve više nemaju sredstva za obranu i da se Britanci ne namjeravaju
miješati, svojim je sljedbenicima dao znak koji su dugo čekali. Ono što se tada
dogodilo bio je toliko odvratan pokolj da se njegov razmjer može opisati jedino
doživljajima onih koji su ga preživjeli.“ A svjedoci, kao Teodor Pavić, kažu:
„Partizani su pucali u masu, uglavnom isuviše gustu za mogući bijeg. Pokolj je
bio užasan. Muškarci, žene, djeca padali su u hrpama dok su partizani svojim
strojnicama po polju šarali lijevo-desno.“ Nisu uzeli u obzir ni izvore u
kojima i sami počinitelji govore drukčije. Primjerice, izjavu koju je načelnik
štaba 14. udarne divizije Mićo Došenović 1977. dao za knjigu Francija Strlea <i>Veliki
finale na Koroškem</i>:<i> </i>„…taj masakr, da ga tako nazovem, napravili su
puškomitraljezi šarci. Uvijek kažem, imali smo idealne položaje i malu
udaljenost, a pred sobom gomilu. To nije bio vojni raspored, bila je to gomila
zbijenoga ljudstva na cesti i oko ceste, kola do kola i čovjek do čovjeka… A
tada je jedan naš bataljun imao više mitraljeza nego ranije pola divizije…“</span></div>
<div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; letter-spacing: -0.2pt;">Općeprihvaćeni simbol <br />
komunističkih zločina</span><span style="font-family: "Arno Pro";"></span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Nisu
uzeli u obzir ni novije rezultate istraživanja hrvatskih povjesničara o ovome
pitanju. Primjerice, Ivo Goldstein 2003. piše: „Većina je došla pod nadzor
jugoslavenske vojske. Njihova je sudbina bila različita: neki od važnijih
zarobljenika izdvojeni su i sprovedeni u zatvor, te im je potom legalno suđeno,
ali je zato dio anonimnih povratnika ubijen odmah a dio duž Križnog puta.“
Josip Jurčević 2005. piše: „Naime, iako je na samo Bleiburško polje stigao manji
dio hrvatskih civila i vojnika te iako je na Bleiburškom polju počinjeno,
razmjerno, najmanje zločina, Bleiburg je, ipak, više od pola stoljeća riječ
koja označava sva poratna hrvatska stradavanja na Križnim putevima…“ Zaključuje
i da je Bleiburg „…postupno postajao i općeprihvaćeni simbol svekoliko poratnog
stradavanja Hrvata.“ Također 2005. Zdravko Dizdar napisao je ovo: „..na samome
Bleiburgu nije bilo mnogo ubijenih…“, ali u nastavku i ovo: „Već na Bleiburškom
polju, nakon što su Hrvati položili oružje, pojedinci su bili ubijeni od
partizana, a potom su se masovna ubojstva nad njima obavljala uz križne
putove…“ Anđelko Mijatović 2007. piše:
„Kakve su se sve drame, nakon saznanja da su prepušteni Jugoslavenskoj armiji i
protivniku s kojim su četiri godine ratovali, događale u izbjegličkoj vojnoj i
civilnoj koloni na Loibaškom polju, pojedinačne, obiteljske, pa i nacionalne,
teško je opisati i predočiti. Svakako najstrašnije što ih jedno ljudsko biće i
društvo može doživjeti.“ Gordana Grahek Ravančić 2008. piše: „Velika je
vjerojatnost da je nakon predaje manji broj ljudi ubijen na samom Bleiburškom
polju, dok je većina ubijena ili umrla na dugotrajnom križnom putu…“, a navodi i ovo: „Zanimljivo je kako je ovo
samo jedno od pitanja vezanih uz
bleiburške događaje, koje ima različite odgovore. Ipak, brojka od
dvadesetak osoba, stradalih na polju, čini se prilično proizvoljnom. No, je li
broj žrtava tako velik, kako to prikazuju memoari, također je nemoguće
tvrditi.“ </span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<img height="281" src="file:///C:/DOCUME%7E1/zlukic/LOCALS%7E1/Temp/msohtml1/01/clip_image002.gif" width="469" /><span style="font-family: "Arno Pro";"></span></div>
<div class="03potpispodsliku03-STILOVI">
Bleiburg označava sva hrvatska poratna
stradanja na križnim putovima</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<br /></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Dakle,
neodređeni broj ubojstava na samom Bleiburškom polju nedvojbeno je počinjen,
dok masovna ubojstva na križnim putovima također potvrđuju svi povjesničari.
Što međutim znači <i>manji broj </i>ubijenih u odnosu na pedeset tisuća, nitko
ne može reći, kao ni da ih je bilo premalo da bi se zadržalo pokroviteljstvo
nad njihovom komemoracijom. Pa ipak, to se dogodilo.</span></div>
<div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">O
Bleiburgu se slažu Englezi, Francuzi, Talijani, Slovenci, Rusi i Srbi</span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">A evo i
nekoliko citata iz engleske varijante članka pod naslovom <i>Bleibuirg massacre
</i>iz Wikipedije: „The <i>Bleiburg massacre</i> (kurziv Z. L.), which is a
part of Operation Keelhaul, is a term encompassing events that took place
during mid-May 1945. near the Carinthian town Bleiburg.“ Dakle, nedvojbeno
Bleiburg i masakr. Slovenska verzija u istoj enciklopediji glasi: „Pliberška
tragedija ali Pliberški <i>pokol</i> (kurziv Z. L.) je hrvaški naziv za dogodke
po koncu druge svetovne vojne… Le manjši del vojakov in civilistov so pobili v
okolici Pliberka…“ Dakle, pokolj vojnika i civila. Talijani pod naslovom <i>Massacro
di Bleiburg </i>pišu ovo: „Per massacro di Bleiburg si intende una serie di
stragi verificatasi nel maggio 1945. </span><span style="font-family: "Arno Pro"; letter-spacing: -0.4pt;">L</span><span style="font-family: "Arno Pro"; letter-spacing: -0.65pt;">᾽</span><span style="font-family: "Arno Pro";">azione fu ordinata come
rappresaglia per ordine del maresciallo Tito. Le vittime del massacro furono
soprattutto militari croati, ma vi furono coinvolti anche diversi civili,
inclusi <i>donne e bambini</i> (kurziv Z. L.)…“ Žene i djeca! Zanimljivo da
Tita u članku <i>Massacre de Bleiburg </i>spominju i Francuzi: „Le massacre de
Bleiburg… Etait un meurtre de masse des soldats et civils croates… Il est fort
probable que le marechal partisan et future president Tito était au courant du
massacre.“ I Rusi na Bleiburg gledaju slično: „Bleiburška <i>vojna</i> je
termin koji se odnosi na događaje iz svibnja 1945. kada je vojska
jugoslavenskih partizana prodrla na teritorij Austrije u Korušku i oko grada
Bleiburga priredila masovno uništavanja hrvatski ustaša i slovenskih
kolaboracionista i članova njihovih obitelji.“</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Posebno
će se pak teško Ivin, Mesić i drugi suočiti s činjenicom da o Bleiburgu
drukčije od njih pišu čak i Srbi: „<i>Slučaj Blajburg</i>, poznat kao <i>Zarobljavanje
i egzekucija ustaša u Blajburgu </i>odnosi se na događaj koji se desio krajem
Drugog svetskog rata u selu Blajburg… Ostaje otvoreno pitanje o obimu zločina,
koji su u tom slučaju počinili partizani, praktikujući doktrinu<i> prekog suda</i>
prema zarobljenicima… Teško je proceniti broj žrtava na Blajburškom polju u
poređenju sa onima koji su pronađeni u jamama u okolini Maribora i širom
Slovenije.“ Što god mislili o Wikipediji, milijuni njezinih čitatelja diljem
svijeta čitaju o Bleiburgu kao o poslijeratnom partizanskom pokolju nad
hrvatskim zarobljenim vojnicima i civilima i, bez obzira na trud osporavatelja,
to promijeniti neće moći nitko, pa ni Predsjedništvo Hrvatskoga sabora.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro"; letter-spacing: -0.2pt;">Pitanje svih pitanja ove mučne priče jest: zašto je više
stotina tisuća ljudi uopće bježalo pred partizanima i dospjelo u Bleiburg? U
današnjim raspravama to je pitanje nestalo. Zašto su se oni panično nastojali
predati zapadnim saveznicima, a ne partizanima? Pa zato što su imali niz
saznanja o tome kako partizani postupaju sa zarobljenicima. Tito je tako već
15. rujna 1944. izdao zapovijed po kojoj treba „sve one koji se uhvate na
neprijateljskoj strani s oružjem u ruci staviti pred vojni sud i po hitnom
postupku suditi i najstrože kazniti“. Kako se ta zapovijed ostvarivala
bjelodano pokazuje izvješće lokalne slavonske OZNA-e svojoj centrali, iz
siječnja 1945: „OZNA III. pobila je bez suda veliki broj bivših domobranskih
oficira i vojnika (oko 200/300) koji su prešli na našu stranu na poziv druga
Tita poslije 15. IX. 1944.“ Bježalo se i zbog – danas potvrđenih – masovnih
smaknuća koja su partizani počinili od kraja 1944. do svibnja 1945., primjerice
u Dubrovniku, Travniku, Čapljini, Mostaru, Sarajevu, Slavonskom Brodu,
Vukovaru, Osijeku, Slatini, Požegi, Banjoj Luci, Splitu, Kninu, Senju…</span></div>
<div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;">
<div class="03medjunaslov03-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Pohvala
krvoproliću</span></div>
</div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Prema
istraživanjima povjesničara Zdravka Dizdara „nisu likvidirani samo pripadnici
Hrvatskih oružanih snaga NDH-a, nego i brojni civili. Posebice su se okomili na
ugledne i utjecajne ljude u narodu te intelektualce koji se nisu mirili s
vlašću komunista, ili su smatrali da bi im ubuduće bili politički protivnici,
među kojima su posebice bili katolički svećenici, kako bi nametnuli u
potpunosti svoj utjecaj u narodu.“ Nadalje, britansko izaslanstvo u Vatikanu
izvijestilo je 11. svibnja 1954. svoje Ministarstvo vanjskih poslova kako su
Titovi partizani u Hrvatskoj ubili 192 katolička svećenika i nekoliko stotina uglednih
ljudi. Zbog svega toga u bijeg su se dali i mnogobrojni civili, stoga je
netočna tvrdnja da na Bleiburgu nije bilo nevinih žrtava jer ih je, prema svim
pokazateljima, bježalo blizu pola milijuna, od kojih je više desetaka tisuća i
stiglo na Bleiburg. Nije moguće da su baš svi civili izbjegli mitraljesku
paljbu partizanā. Načelnik OZNA-e Ranković zapovjedio je OZNA-i 15. svibnja
1945. za područje Hrvatske: „…radite brzo i energično i da sve svršite u prvim
danima…“ A hrvatski vojnici i civili na Bleiburškom su se polju nalazili još i
16. svibnja. Sam je pak Tito već 26. svibnja 1945. građanima okupljenima na
Kongresnom trgu u Ljubljani poručio: „Što se tiče onih izdajnika koji su se
našli unutar naše zemlje, u svakom narodu posebice – to je stvar prošlosti.
Ruka pravde, ruka osvetnica našeg naroda dostigla ih je golemu većinu, a samo
jedan mali dio uspio je pobjeći pod krilo pokrovitelja izvan naše zemlje. Ta
manjina više nikad neće gledati naše divne planine, naša rascvjetala polja. Ako
bi se to ipak dogodilo, trajat će kratko.“ Pohvalio se dakle činjenicom da je u
samo osam dana pobijena većina njegovih protivnika. Istoga dana, u
ljubljanskome dnevniku <i>Slovenski poročevalec</i>, pisac Tone Seliškar Tita
je dočekao riječima: „Mi ćemo, a već i jesmo, krvlju u našim srcima upaliti
osvetu kao program i sadržaj, da tu družinu izdajica i krvnika uništimo i
satremo.“</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Nikako
nije i ne bi smjelo biti dovoljno da nekoliko javnih osoba – kao što su to napravili Danijel Ivin, Slavko Goldstein i
Stjepan Mesić – iznesu svoje (neistinite) tvrdnje pa da Predsjedništvo
Hrvatskoga sabora prekroji tako važnu odluku o kojoj je dosad postojao
konsenzus. Državne vlasti takve odluke ne bi smjele donositi na temelju izjava
nekolicine nepozvanih, umjesto velikog broja pozvanijih. Trebalo je upitati i
zatražiti službeno mišljenje Hrvatskoga instituta za povijest, povijesnih
odsjeka filozofskih fakulteta, HAZU-a, povjesničarā iz Slovenije i Austrije… Pa
tek tada odlučiti.</span></div>
<div class="03glavnitekst1003-STILOVI">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Pitanje
je na kraju: koja je motivacija ovog nepravednog, nepotrebnog i štetnog poteza?
Je li se htjelo, prebacujući težište problema na realno manje važno pitanje
mjesta zločina, sakriti sam zločin? Ili se htjelo iznova prodrmati pitanje koje
je bilo relativno sređeno tako da cijela Hrvatska ponovno upadne u ideološki
sukob? </span></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="font-family: "Arno Pro";">Zato bi bilo dobro da
Vlada Republike Hrvatske preuzme pokroviteljstvo komemoracije na Bleiburgu. To
je interes svih dobronamjernih hrvatskih građana.</span></div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-40063784923954057852012-03-23T06:53:00.000-07:002012-03-23T06:53:38.808-07:00Velemajstor trasha<!--[if !mso]> <style>
v\:* {behavior:url(#default#VML);}
o\:* {behavior:url(#default#VML);}
w\:* {behavior:url(#default#VML);}
.shape {behavior:url(#default#VML);}
</style> <![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:WordDocument> <w:View>Normal</w:View> <w:Zoom>0</w:Zoom> <w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone> <w:PunctuationKerning/> <w:ValidateAgainstSchemas/> <w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid> <w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent> <w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText> <w:Compatibility> <w:BreakWrappedTables/> <w:SnapToGridInCell/> <w:WrapTextWithPunct/> <w:UseAsianBreakRules/> <w:DontGrowAutofit/> </w:Compatibility> <w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel> </w:WordDocument> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <w:LatentStyles DefLockedState="false" LatentStyleCount="156"> </w:LatentStyles> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]> <style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman";
mso-ansi-language:#0400;
mso-fareast-language:#0400;
mso-bidi-language:#0400;}
</style> <![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <o:shapedefaults v:ext="edit" spidmax="1026"/> </xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml> <o:shapelayout v:ext="edit"> <o:idmap v:ext="edit" data="1"/> </o:shapelayout></xml><![endif]--> <br />
<div class="03nadnaslov03-STILOVI"><span style="font-family: Arial; letter-spacing: 0pt;">NOVI VRHUNCI NOVINARSKIH PONORA</span></div><div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .75pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 5.0pt 0cm;"> <div class="03naslovsemibold03-STILOVI"><b><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">Velemajstor trasha </span></b></div></div><div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .25pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 8.0pt 0cm;"> <div class="03podnaslov403-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt;">Koje moralno pravo pisati o trashu u hrvatskom društvu ima novinar koji je najpoznatiji po falsificiranju intervjua s bivšim premijerom?</span></div></div><div style="border-bottom: solid black 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid black .6pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 0cm 0cm;"> <div class="03potpisvisegore03-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt;"><br />
Zorislav Lukić</span></div></div><div style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: auto; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly;"> <table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0"><tbody>
<tr> <td align="left" style="padding-bottom: 0cm; padding-left: 0cm; padding-right: 0cm; padding-top: 0cm;" valign="top"> <div class="03inicijal1003-STILOVI" style="mso-element-anchor-horizontal: column; mso-element-anchor-vertical: paragraph; mso-element-linespan: 3; mso-element-wrap: auto; mso-element: dropcap-dropped; mso-height-rule: exactly; page-break-after: avoid;"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">V</span></div></td> </tr>
</tbody></table></div><div class="03inicijal1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">iše je nego zanimljivo kada novinar Davor Butković, u dugoj karijeri najpoznatiji po krivotvorenju intervjua s bivšim hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, odluči i napiše članak u kojem opširno obrazlaže kako je Hrvatskom zavladala kultura <i>trasha</i>, smeća. Zanimljivo je to prije svega stoga što objaviti novinarski falsifikat, bio on objavljen svjesno ili nespretnošću novinara, sasvim sigurno pripada u sam vrh novinarskoga smeća. Stoga je Butković, da ima imalo novinarskog i ljudskog morala, u analizi kulture <i>trasha</i> u javnom životu Hrvatske tom svom vlastitom postupku ipak trebao pronaći zasluženo visoko mjesto. Sljedeći prigovor njegovu, na tri stranice prostrtu, članku iz <i>Jutarnjeg lista</i> od 10. ožujka ove godine jest potpuno promašena argumentacija teme koja je tako ozbiljno najavljena u naslovu. Zbog toga je njegov članak nužno svrstati u smeće ili <i>trash</i>. Prije analize sadržaja članka potrebno je još reći da Butković u cijelom članku i ne pokušava reći što je to <i>trash</i>. <i>Trash</i> je ono što Butković bez objašnjenja strpa u tu kategoriju, a to mu omogućava pisanje svega što mu padne na pamet. Također, u najboljoj maniri javnog ridikula, ponovno bez ikakva objašnjenja, izbor svojih <i>trash</i>-tema stavlja u četiri izmišljene pseudoznanstvene kategorije: alternativni, institucionalni, mediokritetski i benigni <i>trash</i>. Novinski članci zbog svoje naravi ne trebaju, naravno, biti znanstveno elaborirani, ali pseudoznanost u novinama zaslužuje istu osudu kao i bilo koja druga društvena bezvrijednost.</span></div><div class="03inicijal1003-STILOVI"><br />
</div><div class="03inicijal1003-STILOVI"><br />
</div><div class="03inicijal1003-STILOVI"><br />
</div><div class="03inicijal1003-STILOVI"><img height="281" src="file:///C:/DOCUME%7E1/zlukic/LOCALS%7E1/Temp/msohtml1/01/clip_image002.gif" width="469" /></div><div class="03inicijal1003-STILOVI"><br />
</div><div class="03inicijal1003-STILOVI"><br />
</div><div class="03inicijal1003-STILOVI"><br />
</div><div class="03inicijal1003-STILOVI"><br />
</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">A sada o sadržaju članka. Nakon što u uvodu pobija značenje utjecaja trećerazrednih igranih filmova i koncerata narodne glazbe na širenje kulture <i>trasha</i> u Hrvatskoj, elaboriranje svoje teze počinje prvim<i> </i>„pravim dokazom“,<i> </i>zagrebačkom modnom revijom iz 1996. koja je za njega u Hrvatskoj bila <i>društveni događaj godine. </i>Tko osim novinara <i>trash</i>-kategorije kakav je Butković može modnu reviju, kakve god kvalitete bila, koliko god poznatih osoba javnoga života njoj prisustvovalo, izdići na razinu društvenoga događaja godine? Volio bih od Butkovića čuti koju to važnost, osim predstavljanja neke robne marke najužem dijelu društva koji za to mari, modne revije u javnom društvenom životu imaju. Koliko ih ljudi posjećuje, što ostaje iza njih, kakve utjecaje na društvene procese imaju, kojem sloju ljudi nešto znače? Po čemu je ispred nekoga kulturnog, političkog ili čak sportskog događaja? No kada bi modne revije i bile tako važna događanja, kako se i zašto po Butkoviću taj <i>društveni događaj godine</i> pretvorio u <i>trash</i>-sadržaj? Što se to tako strašno dogodilo na toj modnoj reviji da je, čini se, uzdrmala cijelu Hrvatska, a Butkovića svakako? Naš novinar dramatičnim tonom ukazuje na to da se nastup glavne gošće, poznate svjetske manekenke, („jedna od lijepih i pametnih modela koje ne ustaju iz kreveta ako toga dana neće zaraditi barem deset tisuća dolara“, citat je u kojem autor još jednom potvrđuje da mu iz pera curi smeće) pretvorio u „potpuni društveni debakl“<i>. </i>Taj se <i>presudni</i> <i>debakl </i>dogodio, ponajprije, zbog toga što se organizatorica revije odjenula neprimjereno, pa se „na mjestu renomiranog društvenog događaja dogodila velika seoska priredba“<i>.</i> Dakle, našem društvenom analitičaru „grozna“ haljina voditeljice revije odigrala je te 1996. sudbonosnu ulogu i potaknula ga na „temeljito i marljivo“ analiziranje društva koje traje sve do današnjih dana. Da nije bilo te haljine, hrvatsko čitateljstvo najvjerojatnije ne bi imalo prilike „uživati“ u Butkovićevim analizama. U ovoj pričici o haljini i modnoj reviji autor je, na našu žalost, napravio još jednu neljudsku <i>trash</i>-gestu napisavši ovo: „program je vođen tako da bi upravo preminula gospođa Vlahović dobila srčani udar da ga je morala gledati“<i>. </i>Članovi obitelji nekoliko dana prije toga preminule Helge Vlahović imali su, čitajući to, puno pravo osjetiti gađenje prema onomu koji ime nedavno preminule opće priznate osobe rabi u sasvim neprimjerenu kontekstu. </span></div><div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;"> <div class="03medjunaslov03-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; line-height: 120%;">Alternativno ispred institucionalnog</span></div></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">U nastavku članka autor je prošlogodišnje zagrebačke demonstracije prikazao kao <i>trash</i> – nesuvislo i zbunjujuće. Prije svega kaže da su one „klasični primjer alternativnog trasha“<i> </i>da bi na kraju zaključio kako su „bili čisti politički, kvazialternativni trash, bez iole definiranijeg političkog sadržaja“<i>. </i>Pa kakvi su na kraju bili, alternativni ili kvazialternativni, politički ili bez političkog sadržaja? Autorove misli stvarno je teško pratiti, više sliče buncanju nego ozbiljnoj analizi. Njegovo stajalište moguće je samo nagađati na temelju nekih od tvrdnji kao što je primjerice ova: „…misleći da prosvjedi postaju sve ozbiljniji, nazvao sam (iz Sjedinjenih Američkih Država, Z. L.) kolegicu u Zagreb, pitajući je hoće li se pridružiti, s obzirom na njene radikalno protuhadezeovske stavove<i>…</i>Ona je odgovorila ovako: Nisam luda, ondje su glavni pijanci i ekshibicionisti. Nitko razuman u tome ne sudjeluje<i>.</i>“<i> </i>Dakle, autor čak iz Amerike žudi za ozbiljnim demonstracijama u Hrvatskoj, ali s velikom žalošću zaključuje da su <i>trash</i>, jer „za sobom nisu ostavile nikakve političke posljedice“<i>.</i> Ako bi to i bila istina, nije jasno zašto bi to bio dokaz da je <i>trash</i> zavladao Hrvatskom? Ako jedne demonstracije nisu bile po njegovu ukusu, to nikako ne znači da su i druge bile neozbiljne ili zanemarive. Nabrojat ću samo neke koje su bile vrlo ozbiljne: Zagrepčani protiv gašenja Radija 101, višekratne blokade prometnica diljem Hrvatske... Kada bismo demonstracije temeljito analizirali, vidjeli bismo da su većinom bile vrlo ozbiljne, neke i dramatične, s velikim utjecajem na hrvatsko društvo, sasvim suprotno Butkovićevim tezama. </span></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">I u opisu djelovanja portala Index.hr dogodila mu se, za njega karakteristična, pogreška u tumačenju teze. Prvo kaže: „Drugi karakterističan primjer alternativnog trasha jest portal Index.hr.“<i> </i>Samo nekoliko rečenica nakon te pročitat ćemo ovo: „Index glumi alternativnost.“<i> </i><span style="mso-spacerun: yes;"> </span>Tko to može razumjeti, Index dakle jest alternativni <i>trash</i>, ali ujedno glumi alternativnost?</span></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">U nastavku Butković poglavlje u kojem se bavi institucionalnim <i>trashom</i> otvara tvrdnjom da je ta vrsta tek „malo manje štetna pojava od alternativnog“. Čime je alternativni <i>trash</i> zaslužio prvo mjesto na ljestvici štetnosti, nije objasnio, a čudi i tek druga pozicija institucionalnoga. Naime, kudili ih ili hvalili, institucije su obično ispred alternative. Zatim se autor osvrće na primjer intendanta Mucala, kojega bi „Tuđman, zajedno sa Željkom Kerumom, naložio baciti u more“. Otkuda mu to saznanje, ne znam. Tuđmana ujedno krsti „praroditeljem institucionalnog kiča“ (zašto je sad ovo odjednom kič, a ne <i>trash</i>?) sjećajući se „nesretnih gardista u smiješnim povijesnim uniformama“<i>. </i>Takve postrojbe imaju gotovo sve države, ali samo ih je Hrvatska pod pritiskom butkovićevaca morala ukinuti. Koliko se god trudim razumjeti autora, teško je shvatiti što je zapravo institucionalni <i>trash</i>, koji se „raširio skoro svim područjima javnog života“<i>. </i>Ako je institucionalni, onda se valjda raširio po institucijama, a ne po „svim područjima javnog života“<i>. </i>No čitajući Butkovića morate biti spremni na to da u jednoj njegovoj rečenici neka stvar znači jedno, a već u sljedećoj nešto drugo. Kada stavi točku na kraj rečenice, on zaboravlja što je u njoj napisao, jednostavno ide dalje. Nije li to pravo, izvorno <i>trash</i>-pisanje?</span></div><div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;"> <div class="03medjunaslov03-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; line-height: 120%;">Nepotvrđene teze</span></div></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">Sljedeći mu je primjer institucionalnoga <i>trasha</i> dodjela Nagrade hrvatskog glumišta 2011. Pogledao sam dio te svečanosti, između ostaloga i dodjelu posebne nagrade za životno djelo Nadi Puttar Gold, koja je protekla u primjerenom i dostojanstvenom tonu. Butković, nažalost, po svojoj antinovinarskoj ustaljenoj <i>trash</i>-praksi za svoju tezu nije naveo nijedan argument, a ni konkretan prikaz iz svečanosti koju je tako ocrnio. Poznavajući njegov rad, potpuno je moguće da je pobrkao svečanosti ili godinu održavanja. Ne znam što je gore od toga.</span></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">Ni u opsežnoj kritici nekoliko emisija Hrvatske radiotelevizije ne možemo pročitati nijedan konkretan primjer koji bi nam predočio njihovu kvalitetu ili nekvalitetu. Butković jednostavno svojom <i>trash</i>-tehnologijom (primjerice ovako: „…novinari koji po svojoj bazičnoj vokaciji, kao ni po svojim bitnim zalihama znanja, naprosto nisu kadri vladati političkim sadržajima“) pokušava nametati tezu bez ijednog dokaza. (Usput, upravo katastrofalnim hrvatskim izričajem.) Također, kao i cijeli tekst, i taj dio („Voditeljev je izbor sugovornika vrlo često nekompetentan<i>…</i>“ Zašto „novinar“ Butković nije naveo barem jedno ime nekompetentnog sugovornika, pa zar nije to abeceda novinarstva?) sastavljen je isključivo od njegovih nepotvrđenih teza.</span></div><div style="border-bottom: solid windowtext 1.0pt; border: none; mso-border-bottom-alt: solid windowtext .35pt; mso-element: para-border-div; padding: 0cm 0cm 1.0pt 0cm;"> <div class="03medjunaslov03-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; line-height: 120%;">Vrhunski kulturni autoritet</span></div></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">U opisu mediokritetskoga <i>trasha</i> autor prvo navodi primjer <i>Vijenca</i>, što ću zbog dobrih običaja ostaviti bez komentara.<i> </i>(A zašto književnost Butkoviću uopće pripada u mediokritetski, a ne u elitnokulturni <i>trash</i>?) Nadalje tvrdi: „Nešto gori slučaj mediokritetstva vlada hrvatskom književnom scenom“<i>. </i>Za svjedoka uzima uglednoga književnika Milana Mirića te navodi kako je Mirić u intervjuu u <i>Vijencu</i> „doveo u pitanje kvalitetu hrvatske tekuće književne produkcije“<i>. </i>U tome intervjuu, međutim, Mirić nije ocjenjivao samo današnju hrvatsku književnost zasebno već je dao cjelokupno suvremeno stanje duha, uključujući književnost i položaj književnosti u društvu, i to nikako samo u Hrvatskoj: „Književnost koja se danas proizvodi i piše, prije proizvodi nego piše – bez nje možemo svi… Nestalo je i samo ono mjesto u društvu na kojem je nekad bila književnost. Nestaju polako veze između čovjeka i čovjeka, raspada se jezik u kojem se gnijezdilo bitno… Književnost je danas banalno građansko zanimanje, obrt bez društvenog ugleda. Piscem danas može biti svatko.“ Dakle, Mirić komentira opću književnost, a ne (samo) hrvatsku. Njegove su misli miljama udaljene od konteksta nekakvoga hrvatskog <i>trasha</i>. No Butković to ne razumije ili svjesno krivotvori, što je za njegova čitatelja svejedno. Piše on dalje kako „Hrvatska već desetak godina živi u ružnoj književnoj laži“,<i> </i>s rijetkim povremenim iznimkama poput „senzacionalnog izvještaja Tomislava Čadeža o hrvatskom gostovanju na jednom njemačkom književnom sajmu, objavljenog prije četiri godine“<i>. </i>(Samo nekoliko Čadežovih opisa hrvatskih književnika kojima je tada oduševio Butkovića: „ondje kao da su postojali samo Hrvati, koji su sve pomeli, a u stvarnosti – nekoliko je mušica kružilo ponad slonovske stražnjice; literat i pjesnik s francuskom kapom na voluminoznoj glavi; krupan, jak, isturenim trbuhom razmiče slabašnije kolege te nestaje iza paravana, gdje stoji hrana i gdje se hladi piće; starija poetesa koja je upravo ukrala knjigu“.)<i> </i>Nadalje, Butkoviću se kao čitatelju mogu sviđati neki pisci, ali tvrditi da Ferić i Jergović (uz Aralicu<i>) </i>jedini u Hrvatskoj<i> </i>pišu velike, ozbiljne romane, tvrdnja je koju se javni djelatnik bez književne izobrazbe ne bi smio usuditi napisati. U završnim misaonim fantazijama o hrvatskoj književnosti spominje još i navodni „mit o bogatoj hrvatskoj književnoj sceni nastao, među ostalim, i zato što naša literarna kritika znatno zaostaje za našom filmskom kritikom“.<i> </i>Gdje je taj mit pronašao i tko ga širi, on ne navodi. Moramo mu jednostavno vjerovati.<i> </i>Kao neki vrhunski kulturni autoritet koji najbolje poznaje njezinu cjelokupnost, s visokih razina promatra i dijeli lekcije književnoj kritici zato što je dopustila stvaranje mita o bogatoj hrvatskoj književnost, za razliku od filmske kritike koja u filmskoj djelatnosti tako nešto nije dopustila. </span></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">Četvrta kategorija <i>trasha</i>, benigni, Butkoviću „ukazuje na fenomen širenja trasha, i ondje gdje za njim ne bi trebalo biti nikakve potrebe. Uzmimo, na primjer, RTL-ov kulinarski šou Večera za pet…posve je nevažna za hrvatski javni život, ali ukazuje na širenje kulture trasha tamo gdje ona zaista nije potrebna.“ Dakle, kulinarske emisije autor izdvaja kao (jedinu) ljudsku djelatnost u kojoj ne bi trebalo biti <i>trasha</i>, a drugo, on time otkriva svoju uvjerenost u potrebu za postojanjem <i>trasha</i>. Time smo došli i do završnoga zaključka: Butković je <i>trash</i>-novinar. </span></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="font-family: Arial; font-size: 12.0pt; letter-spacing: 0pt; mso-font-width: 100%;">Osim toga, komentar svoga rada opisao je najbolje sam autor u posljednjem ulomku: „Neznanje i nekompetentnost ovim se društvom, barem njegovom javnom sferom, nažalost, širi iz godine u godinu.“<i> </i>Međutim, nije shvatio da je on sam hrvatski prvak u <i>trashu</i>.</span></div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-47208600202628588072012-01-13T05:56:00.001-08:002012-02-22T05:45:34.049-08:00Otvoreno pismo Miloradu Pupovcu<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Poštovani,</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">U nedavnom ste se javnom istupu u listu Danas zauzeli za povlačenje hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid. Svoje ste mišljenje pokušali potkrijepiti argumentima koji su netočni.</div><div class="MsoNormal">U prvom redu, genocid u Hrvatskoj Srbija je nedvojbeno počinila. Od 1991. do 1995. napravila je u Hrvatskoj većinu radnji koje međunarodni propisi određuju sastavnim elementima genocida; <i>djela počinjena s namjerom da uništi, potpuno ili djelomično, jednu nacionalnu, etničku, rasnu ili religijsku grupu. </i>Srbija je to učinila na potpuno određenom teritoriju, koji su ranije odredili za okupaciju i uništavanje druge skupine stanovništva. Na tome, hrvatskom i okupiranom, teritoriju ubijeni su ili odatle prognani građani koji su bili pripadnici svih nesrpskih nacionalnih skupina – hrvatske, mađarske, albanske i drugih. Na tome, dakle, prostoru mogla je živjeti samo srpska nacionalna skupina. Nadalje, ubijeni su ili protjerani gotovo svi Hrvati, Mađari, Albanci i drugi. Dakle, nisu trebale nestati samo grupe već i zadnji pripadnik neke druge, nesrpske, etničke pripadnosti. Također, ubijeni su ili prognani gotovo svi katolici i muslimani, život je dopušten samo pravoslavcima. Možemo zaključiti samo jedno; Srbija je počinila niz djela s namjerom da uništi jednu nacionalnu, etničku i religijsku skupinu. I to u neprekinutom četverogodišnjem razdoblju, a ne u nekoliko nepromišljenih vojnih akcija. Što je to ako nije genocid?</div><div class="MsoNormal">Hoće li Međunarodni sud pravde u Haagu prihvatiti argumente hrvatske strane i donijeti presudu u našu korist, međutim, danas nitko ne može tvrditi s potpunom sigurnošću. No isto tako nitko ne može tvrditi ni suprotno. To ne mogu ni oni koji iznose primjer presude u tužbi BiH protiv Srbije kojom ona nije osuđena za genocid u BiH. Ali u toj presudi ipak stoji da je Srbija odgovorna za nesprečavanje genocida počinjena u Srebrenici. Znači Srbija je mogla spriječiti taj genocid, a nije. Sud je dakle u toj presudi potvrdio da je genocid nedvojbeno počinjen, ali nije našao dovoljno dokaza da Srbiju i osudi. No taj slučaj nije gotov jer su nakon presude pronađeni dokumenti koji dokazuju da je vojska Republike Srbije imala izravan i stalan zapovjedni utjecaj na vojsku Srba u BiH. S tim u vezi, sve je više informacija o tome da BiH priprema obnovu tužbe. Ali nije li već i sama sudska potvrda o genocidu u Srebrenici epohalno važna? Pravda žrtvama srpske agresije na BiH zasada nije ispunjena u potpunosti, no, htjela to ona ili ne, Srbija će u budućnosti nositi teret države koja je mogla spriječiti a nije spriječila genocid. Time je ona postala pripadnikom skupine onih koji su počinili najstrašnije zločine u povijesti u koje pripadaju genocid u Armeniji i Ukrajini, Holokaust te genocid u Kampućiji i Ruandi. Svjetske enciklopedije u nastajanju to uostalom već i bilježe. </div><div class="MsoNormal">Zato, tko s hrvatske političke strane ima pravo spriječiti Sud da raspravi temeljito i o našoj tužbi i donese svoju odluku? Tko ima pravo Hrvatskoj onemogućiti iznošenje dokaza o počinjenju genocida? Tko ima pravo izjednačavati hrvatsku tužbu i srpsku protutužbu, kada je Hrvatska izgubila oko petnaest tisuća građana na svome teritoriju, a Srbija na svome nijednoga? Tko ima pravo na to kada smo rat završili s oko trideset pet tisuća osoba s invaliditetom? Tko ima pravo na to kada nam taje podatke o mjestu pokopa tisuću nestalih? Tko ima pravo na to kada su nam napravili ratnu štetu od četrdesetak milijardi eura, a mi njima u njihovoj državi nismo srušili nijedan krov? Tko ima pravo na to kada su mine nakon rata pobile stotine naših građana, kada je prije samo nekoliko dana poginuo i šezdeseti hrvatski pirotehničar, a s druge strane čizma hrvatskoga vojnika nije ni zagazila u Srbiju kako bi neku minu postavila? Tko u tim okolnostima ima pravo i obraz spominjati troškove sudskoga postupka? </div><div class="MsoNormal">Pa nije to pitanje nekakve privatne građanske parnice, to je pitanje od svjetskoga značenja, i nije samo zbog Hrvata i Hrvatske, nego i zbog budućnosti u kojoj će nove žrtve genocida na primjeru hrvatske tužbe (možda i uspješne) lakše dokazivati istinu o svojoj sudbini. A možda neki budući Staljin, Hitler, Pol Pot ili Milošević ipak razmisle o tome hoće li genocid počiniti ili ne. Zašto zanemariti i tu, idealističku, komponentu?</div><div class="MsoNormal">Povlačenje naše tužbe u interesu je jedino Srbije. Ona je uostalom svoju protutužbu podnijela tek nakon što se Međunarodni sud proglasio nadležnim za tužbu, deset godina od podnošenja naše tužbe, nakon mukotrpna argumentiranja naših pravnika. Srbija je činila sve da se Sud proglasi nenadležnim. Mnogi su nas s njihove strane i tada uvjeravali da su u pravu i najavljivali da će se Sud sigurno proglasiti nenadležnim. Da bespotrebno trošimo veliki novac, da nema pobjednika jer svi gube, da je vrijeme za dogovor, i slično. Pokazalo se, ipak, da smo bili u pravu. </div><div class="MsoNormal">Osim toga, povlačenjem tužbe odustali bismo od najjačeg instrumenta za pronalaženje grobova naših nestalih. Naša tužba važna je i zbog zahtjeva za naknadu ratne štete koji sadrži. Kako namiriti štetu ako ne presudom Međunarodnoga suda pravde?</div><div class="MsoNormal">Ostavite, stoga, gospodine Pupovac, politikantske i nestručne procjene o unaprijed izgubljenu procesu. Ostavite na miru i naše pravne stručnjake koji su jednu tešku bitku već dobili, trebaju mir i za ovu, konačnu. Jer, nije istina da će politika rata završiti kada tužba i protutužba budu povučene, kako tvrdite; završit će kada Sud donese pravomoćnu odluku. Osim toga, nemojte nas tjerati da - u slučaju povlačenja tužbe, u što ne vjerujem - moramo organizirati referendum na kojem će Vam građani pokazati što o tome misle.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Pozdrav</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"> </div><div class="MsoNormal"> Zagrebu, 13. siječnja 2012. Zorislav Lukić</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-22959333990498882192011-10-06T05:52:00.000-07:002011-10-06T06:04:31.221-07:00Komunizam - krvava filozofija<div class="MsoNormal">ODGOVOR NA <a href="http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac459.nsf/AllWebDocs/Komunizam_kao_filozofski_pojam_">PRIMJEDBE VINKA GRGUREVA</a> </div><div class="MsoNormal">Komunizam – krvava filozofija</div><div class="MsoNormal">Nasilje je program zapisan u temeljnom komunističkom programskom dokumentu, a svi komunistički tirani doslovno su ga provodili u djelo. U čemu je onda razlika između komunizma i titoizma?</div><div class="MsoNormal">Vinko Grgurev u svome pismu <i>Vijencu </i>postavio je Matici hrvatskoj nekoliko desetaka pitanja u vezi s njezinim <a href="http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac456.nsf/AllWebDocs/Osuditi_zlocine_komunizma">pozivom Hrvatskom saboru na provođenje <i>Deklaracije </i>(iz 2006)</a><i><a href="http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac456.nsf/AllWebDocs/Osuditi_zlocine_komunizma"> o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. do 1990</a>. </i>Osim što ima pravo dobiti odgovore na svoja pitanja, Grgurev treba znati i to da je jedini pojedinac ili tijelo u Hrvatskoj koji je osporio pravo Matici hrvatskoj da se pozivom obrati Hrvatskom saboru. </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><img border="0" height="281" src="file:///C:/DOCUME%7E1/zlukic/LOCALS%7E1/Temp/msohtml1/01/clip_image002.gif" width="469" /></div><div class="MsoNormal">Titoizam, staljinizam i drugi komunistički totalitarni režimi ostavili su iza sebe desetke milijuna ubijenih</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Prije svega, Matica hrvatska u upućivanju Poziva nije zaobišla svoje članstvo, kao što on to tvrdi. Poziv je upućen na više tisuća adresa članova, suradnika, novinara i ostalih. Negativno se o njemu izjasnio samo jedan član.</div><div class="MsoNormal">Nadalje, u Pozivu Matice hrvatske nigdje nema „poistovjećivanja komunizma s najgorim oblicima staljinističke političke pragmatike, kako bi se ljevica dotukla“<i>. </i>Nije li Matica hrvatska ipak premala da bi planirala dotući ljevicu? Osim toga, stranke ljevice <i>Deklaraciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe</i> iz 2006. o osudi komunističkih zločina prihvatile su.</div><div class="MsoNormal">Također, Matica hrvatska ne poistovjećuje komunizam ni sa Staljinom ni s Rosom Luxemburg. Tek, komunizam – ili ako Grgurev tako želi – titoizam, staljinizam, polpotizam, enverhodžizam i drugi komunistički totalitarni režimi ostavili su iza sebe desetke milijuna ubijenih. Više tih zločina ide u red genocida: Gladomor, zločin u Katynskoj šumi, pokolj pod vodstvom Crvenih Kmera…</div><div class="MsoNormal">Vinko Grgurev izjednačava „Isusove ideje o jednakosti ljudi u Bogu“<i> </i>i<i> </i>komunizam, spominje problem Inkvizicije te tako dolazi do nevjerojatne analogije: Isus je preživio Inkviziciju pa će tako i komunizam Staljina, Tita i ostale. No da bi se to dogodilo, komunizam bi se morao uklopiti u norme demokratskoga sustava kao (samo) jedna od političkih opcija, čime bi zapravo prestao biti komunizmom, jer komunizam ne poznaje političke stranke. Ako, pak, Grgurev poznaje bolji demokratski sustav od višestranačkog, bilo bi dobro da nas upozna s time.</div><div class="MsoNormal">Pokušavajući, pak, naglasiti navodne vrijednosti komunizma, Grgurev je kao dokaz dao dio rečenice iz <i>Manifesta komunističke partije</i> Marxa i Engelsa iz 1848. koji glasi: „komunizam… podrazumijeva slobodu svakoga pojedinca ograničenu samo slobodom drugoga pojedinca“<i>. </i>Propustio je, međutim, navesti neke druge dijelove Manifesta kao što su, primjerice, konkretni koraci proletarijata kada <i>nasilno</i> dođe na vlast: </div><div class="MsoNormal">– razvlašćivanje zemljišnog vlasništva,</div><div class="MsoNormal">– ukidanje prava nasljedstva,</div><div class="MsoNormal">– konfiskacija imovine svih emigranata i pobunjenika,</div><div class="MsoNormal"><span style="letter-spacing: -0.35pt;">– državna centralizacija transporta, bankarstva…,</span></div><div class="MsoNormal">– obveza rada za sve,</div><div class="MsoNormal">– ukidanje razlika između sela i grada.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Dakle, nasilje je kao program zapisano već u temeljnom komunističkom programskom dokumentu, a svi komunistički tirani, Lenjin, Staljin, Tito, Ceauşescu, Pol Pot, doslovno su ga provodili u djelo. Pa u čemu je onda razlika između komunizma i titoizma?</div><div class="MsoNormal">Ako je bilo „progresivnih komunističkih orijentacija, primjerice, eurokomunizam“,<i> </i>kako tvrdi Grgurev, one su djelovale u okvirima zapadnoeuropskih, demokratski uređenih država i sudjelovale su u demokratskim izborima. Samim time one nisu bile totalitarne komunističke stranke kojima se Matica hrvatska u Pozivu bavi. No, kakve god bile, njihovo postojanje ne može značiti da komunističkih zločina nije bilo.</div><div class="MsoNormal">Nadalje, fašisti i nacisti sukobili su se s komunistima zbog obostranih imperijalističkih ciljeva, a iz istih razloga potpisali su, kada je to odgovaralo jednima i drugima, i sporazum o nenapadanju. Razlika između Hitlerove i politike <i>današnjih predvodnika demokracije </i>neusporediva je. Ne misli Grgurev, valjda, da je cilj suvremenih intervencija u Afganistanu i Iraku, bez obzira na neke ne sasvim jasne motive, pretvaranje te dvije države u sastavni dio nekog suvremenog Trećeg Reicha s plinskim komorama za sve osim pripadnika plavooke rase?</div><div class="MsoNormal">Suprotno tvrdnjama Vinka Grgureva, Matica hrvatska u Pozivu ne raspravlja o <i>filozofskim parametrima komunizma</i>. U Pozivu je riječ o <i>totalitarnom komunističkom poretku od 1945. do 1990. </i>te o <i>totalitarnom komunizmu.</i> Nisu nas, dakle, zanimali filozofski aspekti komunizma, nego sasvim konkretna iskustva i posljedice višedesetljetne vladavine Komunističke partije / Saveza komunista u Hrvatskoj.</div><div class="MsoNormal">Ocjenjujući, pak, ulogu komunista u otporu nacifašizmu, treba reći da je na prostoru cijele bivše Jugoslavije 1941. bilo samo nekoliko tisuća članova Partije. Dakle, u borbi protiv nacifašizma sudjelovali su u velikoj većini nepartijci. Hrvatska bi se, prema tome, od nacifašizma oslobodila i bez jugokomunističkih političkih i vojnih snaga. Kako su se to, uostalom, bez neke veće uloge komunista oslobodile Belgija, Nizozemska, Francuska…? </div><div class="MsoNormal">Tko je za Grgureva mjerodavan u tumačenju komunizma ako to nisu Litva, Latvija, Bugarska, Mađarska, Rumunjska i Češka, koje su ga proživljavale na stvaran i strašan način? Nazivati, pak, njihove ministre vazalima netočno je i neprimjereno, čak i skandalozno.</div><div class="MsoNormal">Nije istina, kako Grgurev kaže, da se danas ne govori o zločinima nad komunistima. O nacifašističkim zločinima govorilo se već od sama kraja Drugoga svjetskog rata, a govori se i piše i danas. Te su žrtve većinom poimence zabilježene, i dostojno su smještene u opću ljudsku memoriju. Komunističke žrtve, s druge strane, nisu dobile primjeren status. Zbog toga, uostalom, Matica hrvatska i reagira. A u izjašnjavanju o načinu obilježavanja komunističkih žrtava ključnu ulogu trebaju imati znanstvenici; povjesničari, muzejski stručnjaci…</div><div class="MsoNormal">Nadalje, šesnaest godina od završetka rata bilo je dovoljno da se pripadnici nekadašnjih jugoslavenskih obavještajnih služba povuku s javnih funkcija. Ako se ne povuku, neće snositi neku zakonsku odgovornost, no Matici hrvatskoj mora biti dopušteno izraziti kako bi njihovo povlačenje iz javnoga života bilo dobro za društvo.</div><div class="MsoNormal"><span style="letter-spacing: -0.2pt;">Pozivanje na Tuđmana i želja da pripadnici bivših jugoslavenskih obavještajnih služba otiđu iz javnog života nisu u proturječnosti, kako to Grgurev tvrdi. Tuđman, naime, nije pripadao tim službama, a politiku hrvatskoga nacionalnog osamostaljenja započeo je praktično zastupati već početkom šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, dakle trideset godina prije propasti komunizma.</span></div><div class="MsoNormal"><span style="letter-spacing: -0.25pt;">Matica hrvatska ilirsko je ime nosila od 1842. do 1874, ali nije ga nosila zbog neke sklonosti jugoslavenskom političkom programu. Pod hrvatskim imenom ne bi joj, naime, bilo dopušteno osnivanje ni djelovanje. Treba znati da su prije 1842. već bile osnovane Matica češka i Matica srpska te nije bilo nikakva govora o nekoj (jugo)slavenskoj Matici. Ilirsko ime Matičini utemeljitelji uzeli su isključivo kao zamjensko za hrvatsko.</span></div><div class="MsoNormal"><span style="letter-spacing: -0.2pt;">Hrvatska pak nacionalna samostalnost i državni suverenitet ustavne su kategorije, a izražene su, između ostaloga, u potpunoj vlasti nad državnim teritorijem, slobodnim izborima predstavničkih tijela, vlastitom vojskom, policijom, državnom upravom… Pitanje, pak, udjela nacionalnog vlasništva u telekomunikacijskim, farmaceutskim i naftnim kompanijama različito je riješeno od države do države, ovisno o njihovoj realnoj snazi i politici. Jasno je da manje države kao Hrvatska, pa čak i mnoge veće, teško svojim snagama mogu zadržati većinsko vlasništvo u kompanijama koje su dio općeg svjetskog trenda multinacionalnog povezivanja takvih gospodarskih divova. No ako državna tijela nad njima provode zakonsku kontrolu, Hrvatska ne mora imati štete od stranoga vlasnika. Međutim, prodaju bogatstava kao što su voda, šume i energetski sustav trebali bismo spriječiti i za tu se opciju zauzimamo.</span></div><div class="MsoNormal">I na kraju, ako Vinko Grgurev želi reći da Hrvatska ne bi smjela biti u NATO-paktu nego samo u Pokretu nesvrstanih, griješi. Naime, u nedavnom smo ratu pobijedili sami, ali što s mogućim budućim ratovima širih razmjera? Pokret nesvrstanih u tome slučaju bio bi nam od slabe koristi. No kakve to veze ima s temom osude komunističkih zločina? </div><div class="MsoNormal">Zorislav Lukić, Vijenac, 6. listopada 2011.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-52394095249635756532011-09-06T02:47:00.000-07:002011-09-06T02:47:45.026-07:00Mini-Srebrenica Denisa Kuljiša<div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">EPH d.o.o.</div><div class="MsoNormal">Zagreb, Koranska 2</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Jutarnji list</div><div class="MsoNormal">Glavni urednik Mladen Pleše</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Poštovani gospodine Pleše,</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Pozivam Vas da, u skladu s odredbama Zakona o medijima (članci 40. do 55.) objavite ispravak članka Denisa Kuljiša pod naslovom <i>Ratni zločini u Sisku idu na njegovu dušu</i> koji je u Jutarnjem listu objavljen 16. srpnja 2011.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">Denis Kuljiš u članku pod naslovom <i>Ratni zločini u Sisku idu na njegovu dušu</i> niz svojih napisanih laži počinje tvrdnjom da je Đuro Brodarac bio …<i>gospodar života i smrti u hrvatsko-srpskoj krajini iz koje je u deset godina između dva popisa na početku i na kraju devedesetih godina protjerano oko sedamdeset tisuća ljudi. </i> Pri tom je lažnim i izmišljenim pojmom <i>hrvatsko-srpska krajina </i>imenovao teritorij Republike Hrvatske koji je u vrijeme Domovinskog rata bio okupiran. Naime, taj teritorij nikako ne može biti hrvatsko-srpski jer je on, kao i svaki drugi teritorij u okviru Republike Hrvatske, hrvatski. I tijekom rata on je bio hrvatski, što su potvrdili svi mjerodavni hrvatski i međunarodni dokumenti, ali je bio pod okupacijom Srba koji su tvrdili da je njihov, srpski, što im, međutim, nijedna država nije priznala.</div><div class="MsoNormal">Laž je, nadalje, da je s tog područja protjerano oko sedamdeset tisuća ljudi, pri čemu Kuljiš misli isključivo na Srbe, što je vidljivo iz rečenica koje slijede. Istina je, međutim, da danas na tom području, osim izbjeglih Srba, nema ni više tisuća ubijenih Hrvata. </div><div class="MsoNormal">Sljedeća je njegova laž tvrdnja da je navodno <i>protjerivanje sedamdeset tisuća Srba iz</i> <i>Hrvatske rekord u suvremenim balkanskim genocidnim ratovima…</i>Broj izbjeglih Srba iz Hrvatske tek na je četvrtom mjestu u ratovima koje su Srbi sami pokrenuli devedesetih, iza Bošnjaka-muslimana, Albanaca i Hrvata. Sve žalosne "rekorde" u protjerivanjima civilnog stanovništva drže Srbi. I nisu to bili neki opći<i> genocidni ratovi </i> svih zaraćenih strana. U svim tim ratovima jedini koji su vodili genocidnu politiku bili su Srbi, ostali su se branili i toj politici suprotstavljali, u skladu s mogućnostima. Nadalje, u Hrvatsku se već vratilo više desetaka tisuća Srba povratnika, ali zato u Republici Srpskoj - u kojoj Kuljiš radi za Miroslava Dodika - nema povratka ni Hrvatima ni Bošnjacima-muslimanima. </div><div class="MsoNormal">No, ono što Kuljišev članak čini posebnim, njegova je tvrdnja o Sisku kao<i> hrvatskoj mini-Srebrenici</i>. Tom tvrdnjom Kuljiš je dostigao vrhunac svoje mržnje prema Hrvatima i udvorništva velikosrbima. </div><div class="MsoNormal">Pogledajmo, prije svega, činjenice o slučaju u Sisku. Osumnjičeni za zločine pritvoreni su, jedan od njih umro je, ali postupak protiv ostale dvojice nastavlja se. I završit će. Njihovim oslobađanjem ili osuđivanjem. Kada postupak završi, svi ćemo ga moći komentirati, pa tako i Kuljiš, na temelju utvrđenih činjenica. Nije to Kuljišu zabranjeno ni sada, ali kako on to radi? </div><div class="MsoNormal">Između ostaloga, u tekstu navodi da je tada u Sisku ubijeno 611 osoba, a od toga 595 Srba. Tu je brojku preuzeo iz kaznene prijave koju je uime Zajednice Srba u Hrvatskoj 25. travnja 2007. protiv gotovo cijele hrvatske Vlade demokratskog jedinstva iz 1991. podnio Milovan Škorić. Sud je prijavu odbacio, za što je sigurno imao razloge. No, da bi se vidjelo kakve je vrste i kvalitete ta prijava bila, dovoljno je iz nje navesti nekoliko redaka: …<i>dok je ostalo prestrašeno stanovništvo-civili protjerano iz navedenih sela, a poslije toga kada su započeli neviđenu akciju u Brđanima, i u tom selu ubili civila Stevana Simića, kako bi nastavili etničko čišćenje u srpskim selima na području Novske jedan Srbin je u Brđanima, pošto je čuo vikanje i zapomaganje civila Srba, te pucnjavu iz mitraljeza i gorenje kuća, ispalio je iz puškomitraljeza u pripadnike specijalne jedinice Gromovi i ubio 5 gardista. </i>Prijava je nesuvisla i nerazumljiva pa bi je teško prihvatio bilo koji sud. No i takva kakva je otkriva da je u selima bilo Srba koji su bili naoružani čak i puškomitraljezima - naravno, uz ogradu da je podnositelj i tu priču mogao izmisliti. U svakom slučaju Srbin koji bi ubio pet hrvatskih vojnika nije mogao biti običan civil. Tko je, međutim, stvarno poginuo, tko su od poginulih bili civili a tko naoružani Srbi, otkrit će istraga koja je u tijeku. </div><div class="MsoNormal">Što god, međutim, istraga otkrila o događajima u Sisku i okolnim selima, usporedba sa Srebrenicom neodrživa je. Prije svega, Sisak kojeg su hrvatski vojnici tada branili nalazi se u Hrvatskoj, a u vrijeme na koje se odnosi navedena kaznena prijava, kolovoz 1991., rat je već bjesnio diljem Hrvatske, vojarne JNA bile su pune srpskih rezervista pristiglih iz Srbije, a mnogi krajevi pod nadzorom srpskih snaga. Ratni okršaji između dviju zaraćenih strana, hrvatskih branitelja i okupatora, vođeni su svakodnevno, pa tako i na sisačkom području. Žrtve su padale s obje strane. Što se Siska tiče, novinari zasada navode brojku od tridesetak stradalih Srba. Pravu istinu utvrdit će sud. </div><div class="MsoNormal">Srebrenički se pak genocid u srpnju 1995. dogodio na teritoriju Bosne i Hercegovine nad civilnim stanovništvom i zarobljenim, razoružanim vojnicima Armije BiH. Zajednički su ga na području Zaštićene UN-zone počinile srpske vojne postrojbe iz BiH i Srbije. Naime, mjerodavni dokumenti spominju "Škorpione", postrojbu MUP-a Srbije – dakle stranu okupatorsku vojnu silu. Nadalje, Međunarodni sud pravde u Haagu nedvojbeno je srebrenički pokolj proglasio genocidom a Srbiju odgovornom jer ga nije spriječila, a mogla je. Čak i srpska strana priznaje da su njihove vojne postrojbe tada, u samo nekoliko dana, ubile oko 8000 osoba. Također, svjetska opća i stručna javnost davno je taj pokolj definirala genocidom, a u svjetskim enciklopedijama genocid u Srebrenici smješten je u neslavno društvo najvećih svjetskih genocida. Osim toga, pojam i sadržaj genocida čvrsto je određen i prihvaćen pa je njegova primjena na ratna događanja koja nemaju takav karakter, kao što to Kuljiš čini sa slučajem Siska, ujedno i umanjivanje težine i tragedije stvarnih genocida. Zna se, pak, kome takva nakazna logika ide u prilog; upravo počiniteljima genocida. </div><div class="MsoNormal">Odlučnost srpske strane u provođenju srebreničkoga genocida dobro oslikava i njihovo postupanje prema međunarodnim snagama na dan početka završnih operacija oko Srebrenice, 11. srpnja 1995. Naime, zrakoplovi NATO-a bombardirali su dva srpska vozila koja su se približavala Srebrenici, a Srbi su na to, prema svjedočenju tadašnjeg glavnog tajnika UN reagirali ovako: <i>Neposredno nakon toga Vojska Republike Srpske je poslala radio poruku Nizozemskom bataljunu. Prijetili su da će granatirati grad i bazu u kojoj su se skupljale tisuće stanovnika te da će ubiti nizozemske vojnike koje drže kao taoce ako NATO nastavi korištenje zračnih snaga. Posebni izaslanik Glavnog tajnika dobio je poziv nizozemskog ministra obrane koji je zatražio da se prekine bliska podrška iz zraka jer su srpski vojnici na terenu bili preblizu nizozemskim trupama pa njihova sigurnost može biti ugrožena. Posebni izaslanik je smatrao da nema izbora nego postupiti po ovom zahtjevu.</i> </div><div class="MsoNormal">Da bi se Kuljišu trajno oduzelo moralno pravo na pisanje o genocidu, dobro je navesti još i nekoliko konkretnih podataka o presudama srpskim vojnim zapovjednicima osuđenim za srebrenički genocid. Tako je, primjerice, prvi Europljanin osuđen za genocid poslije Nürnberškog procesa Radislav Krstić kažnjen na 35 godina zatvora; dvije (zasada jedine) doživotne kazne dobili su Vujadin Popović i Ljubiša Beara za <i>genocid, istrebljenje, progon i ubojstva</i>; Drago Nikolić <i>za sudjelovanje i pomaganje u genocidu</i> 35 godina, Vidoje Blagojević 15, Ljubomir Borovčanin 17, Vinko Pandurević 13 i Radivoje Miletić 19 godina; Milorad Trbić optužen je da je odgovoran za pogubljenje oko tisuću ljudi, a predmet je prepušten Sudu BiH gdje je osuđen na 30 godina. U tijeku su, pak, suđenja Radovanu Karadžiću, Zdravku Tolimiru i Ratku Mladiću. Ukupno je za genocid u Srebrenici optužena 21 osoba. U obrazloženjima tih presuda stoji i sljedeće: <i>Opseg i priroda ubilačke operacije, stravičan broj ubojstava, jasna namjera – vidljiva iz dokaza – da se eliminira svaki bosanski musliman koji je uhićen ili koji se predao pokazuje izvan razumne sumnje da je riječ o genocidu.</i> </div><div class="MsoNormal">U presudi Radislavu Krstiću nalazimo i ovakvu, dramatično iskrenu konstataciju: <i>Zbog nasilnog karaktera događaja, zbog gotovo nepodnošljivih prizora koji su mu pokazani, zbog boli koju su izrazili svjedoci-žrtve, Vijeće je moralo uložiti veliki trud da zadrži nužnu distancu kako bi zadatak vršenja pravde obavilo nepristrano i što objektivnije.</i> Jedan od završnih zaključaka u toj presudi pak glasi: <i>Naime, ne radi se samo o tome da se počine ubojstva iz političkih, rasnih ili vjerskih razloga, koji već sami po sebi tvore zločin progona. Ne radi se ni samo o istrebljenju vojno sposobnih muškaraca bosanskih Muslimana. Radi se o smišljenoj odluci da se ti muškarci ubiju, koja je donijeta uz punu svijest o tome kakve posljedice će ta ubojstva neizbježno imati po tu grupu u cjelini. Odlukom da se ubiju vojno sposobni muškarci u Srebrenici, odlučeno je da se onemogući opstanak bosansko-muslimanskog stanovništva Srebrenice. Drugim riječima, s etničkog čišćenja prešlo se na genocid. </i></div><div class="MsoNormal">Može li, na temelju iznesenoga i drugih općepoznatih činjenica, itko osim Kuljiša pronaći ijednu sličnost između srebreničkog genocida i događanja u Sisku? Je li moguće da Kuljiš vidi nešto što nitko drugi na svijetu ne vidi?</div><div class="MsoNormal">Na kraju, Kuljiševi bi poslodavci u Jutarnjem morali ozbiljno razmisliti o problemima u koje ih on svojim lažima može dovesti, kao što je, primjerice, Rebeka Brooks dovela Ruperta Murdocha. Laži koje on iznosi nisu ništa lakši grijeh od onoga što se događalo u ugašenome listu News of the World.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal">14. kolovoza 2011. Zorislav Lukić, Zagreb, Podvršje 29a </div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"> Jutarnji list odbio objaviti</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"> </div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-67258379589699090672011-09-02T04:17:00.000-07:002011-09-02T04:53:24.243-07:00<h3 class="clanak_category">Glavni tajnik Matice hrvatske predlaže Milanu Bandiću</h3><h1 class="clanak_title">Zorislav Lukić: Cijelu Teslinu treba pretvoriti u ulicu knjižara</h1><h2 class="clanak_subtitle">Glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić predlaže zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću da Teslina ulica postane ulica knjižara. Knjižare bi uselile u prazne poslovne prostore</h2><div id="clanak_slika_box"><div id="clanak_mm_box" style="display: block;"><a class="magnify" href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=1421099380320296616&postID=6725837958969909067"><img alt="Povećaj" src="http://www.vecernji.hr/templates/assets/images/magnify.png" /></a> <a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=1421099380320296616&postID=6725837958969909067"> <img alt="Zorislav Lukić: Cijelu Teslinu treba pretvoriti u ulicu knjižara" src="http://www.vecernji.hr/slika-640x348/vijesti/zorislav-lukic-cijelu-teslinu-treba-pretvoriti-ulicu-knjizara-slika-341100" /> </a> <br />
<div class="clanak_trans_box"><div class="clanak_trans_right">Foto: arhiv vl</div></div></div><div id="clanak_mm_spinner"><img alt="" src="http://www.vecernji.hr/templates/assets/images/spinner_2.gif" /> </div></div><div style="display: none;"></div><div class="clanak_sidebar"><div class="clanak_box"><div class="title"><div>Vezani članci</div></div><ul><li><a href="http://www.vecernji.hr/kultura/osnovan-ogranak-matice-hrvatske-glavnome-gradu-eu-clanak-303747">Osnovan ogranak Matice Hrvatske u glavnome gradu EU</a></li>
<li><a href="http://www.vecernji.hr/kultura/u-becu-predstavljen-dokumentarni-film-matica-hrvatska-2010-clanak-241949">U Beču predstavljen dokumentarni film "Matica Hrvatska 2010."</a></li>
<li><a href="http://www.vecernji.hr/vijesti/zorislav-lukic-ni-pavicic-nece-biti-izbacen-matice-clanak-138555">Zorislav Lukić: Ni Pavičić neće biti izbačen iz Matice</a></li>
<li><a href="http://www.vecernji.hr/vijesti/matica-hrvatska-darovala-stotinjak-knjiga-gradiscanskim-hrvatima-clanak-102020">Matica hrvatska darovala stotinjak knjiga gradišćanskim Hrvatima</a></li>
</ul></div><div class="clanak_box"><div class="title"><div>Tagovi</div></div><div class="tagovi"><a href="http://www.vecernji.hr/tema/zorislav+luki%C4%87/" style="font-size: 20px;">zorislav lukić</a>, <a href="http://www.vecernji.hr/tema/knji%C5%BEare+u+teslinoj/" style="font-size: 19px;">knjižare u teslinoj</a></div></div></div><div class="clanak_text"><br />
<div class="clanak_options_wrap"><div class="authors">Piše: <b>Denis Derk</b></div><div class="clanak_options"><a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=1421099380320296616&postID=6725837958969909067" id="big_letters">povećaj slova</a> <a class="selected" href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=1421099380320296616&postID=6725837958969909067" id="normal_letters">normalna slova</a> <a href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=1421099380320296616&postID=6725837958969909067" id="small_letters">manja slova</a> <a class="ispravi_greske ispravi_greske_trigger" href="http://www.blogger.com/post-edit.g?blogID=1421099380320296616&postID=6725837958969909067">Ispravi greške</a> </div></div><div id="__xclaimwords_wrapper">Ponukan napisima u Večernjem listu o zatvaranju i propasti knjižarske mreže u samom središtu Zagreba, glavni tajnik Matice hrvatske Zorislav Lukić ima spasonosno rješenje: cijelu Teslinu ulicu treba pretvoriti u ulicu knjižara.<br />
– U svijetu nije ništa neobično da se pojedine ulice u gradskim središtima prepuste knjižarama. I specijaliziraju za prodaju knjiga! Zagrebačka Teslina ulica za takvo što upravo je idealna. Već sada u toj ulici postoje tri knjižare, ona zagrebačkog AGM-a, splitskog Verbuma i naklade Vuković i Runjić. Kako su knjižare nestale s obližnjeg Cvjetnog trga i iz dobrog dijela Ilice, Teslina bi mogla dobiti još nekoliko knjižara i onda bi zagrebačka ponuda knjiga za građane Zagreba, ali i njihove goste bila puno bogatija i na neki način kompletirana – siguran je Lukić.<br />
I predlaže, i to vrlo konkretno, da se gradski, sada već četiri ili pet godina prazan prostor u Teslinoj 6 prepusti zagrebačkim i hrvatskim kulturnim i znanstvenim institucijama, i to za znanstvenu i knjižaru vrijedne knjige koja Zagrebu i te kako nedostaje.<br />
– U Teslinoj 6, koja je vrlo atraktivan prostor u najužem središtu grada, mogle bi knjižaru imati najvažnije institucije i udruge kao što su Matica hrvatska, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagrebačko sveučilište, Društvo hrvatskih književnika, Hrvatsko društvo pisaca... Tu je riječ o neprofitnim udrugama i institucijama koje u sadašnjim uvjetima nemaju gdje prodavati knjige, a imaju bogatu izdavačku ponudu. Knjižara u Teslinoj velika je potreba Matice hrvatske i pomogla bi nam da naše vrijedne i nagrađivane knjige lakše nađu svoje kupce, kojih i u ovo recesijsko vrijeme u Hrvatskoj ima – uvjeren je Lukić.<br />
Osim prostora u Teslinoj 6, koji je svojedobno funkcionirao kao raskošna parfumerija, slobodan je i podjednako atraktivan prostor u Teslinoj 10. Riječ je prostoru u prizemlju koji je sada također izvan svrhe, a ima 180 četvornih metara. Navodno je tu riječ o prostoru u državnom vlasništvu kojim raspolaže Središnji državni ured za upravljanje imovinom i u tijeku je natječaj za prodaju tog prostora, a šuška se da je cijena čak jedanaest milijuna kuna. No, zar ne bi za Zagreb i njegovu kulturnu ponudu bilo svrsishodnije da se i taj prostor iznajmi kulturnjačkim udrugama koje bi onda mogle građanima pružiti na ogled svoj izdavački program.<br />
– Nije tragično samo to da su iz središta Zagreba nestale brojne knjižare nego i činjenica da institucije poput Matice hrvatske nemaju gdje prodavati svoje knjige. Ili da naše knjige koje prodajemo pomoću tuđih knjižara u tim istim knjižarama nisu prezentirane na vidljivom mjestu. Velika je iznimka knjižara Naklade Ljevak na samom Trgu bana Jelačića, jer voditelji te posjećene knjižare u izlog dućana stavljaju i knjige drugih izdavača, pa tako i Matice hrvatske. Matica u tom dućanu proda više naslova nego u drugih dvadeset knjižara koje su u vlasništvu pojedinih nakladnika i koje u izlozima forsiraju samo vlastiti izdavački program. I inače je veliki problem hrvatskog tržišta knjiga što veliki nakladnici u svojim rukama drže i velike knjižare i tako stvaraju monopol – kaže Lukić.<br />
Smeta ga i što na već spomenutom Trgu bana Jelačića već mjesecima zjapi zatvorena knjižara Tamaris, koja je također u gradskom prostoru. A manji ili srednji izdavači nemaju gdje prodavati knjige.</div></div><div class="share_buttons"><div class="share_inner"><div class="share_button" id="fb_button"><a href="http://www.facebook.com/sharer.php?u=http%3A%2F%2Fwww.vecernji.hr%2Fkultura%2Fzorislav-lukic-cijelu-teslinu-treba-pretvoriti-ulicu-knjizara-clanak-283479&t=Vecernji.hr%20-%20Zorislav%20Luki%C4%87%3A%20Cijelu%20Teslinu%20treba%20pretvoriti%20u%20ulicu%20knji%C5%BEara%2C%20Kultura%2C%20knjizevnost&src=sp" name="fb_share" style="text-decoration: none;" type="box_count"><span class="fb_share_size_Small fb_share_count_wrapper"><span class="fb_share_count fb_share_count_top"><span class="fb_share_count_inner"></span></span><span class="FBConnectButton FBConnectButton_Small" style="cursor: pointer;"><span class="FBConnectButton_Text"></span></span></span></a> </div><div class="share_button" id="tw_button"></div><div class="share_button" id="gplus1_button"></div></div></div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-58888366412994605552011-09-02T04:00:00.000-07:002011-09-02T04:02:49.979-07:00Zašto politika ignorira institucije?<form></form><div id="container"><div id="header"><div id="google"><form action="http://www.google.com/cse" id="searchbox_006639021056838186467:-uf65louaji"><input name="cx" type="hidden" value="006639021056838186467:-uf65louaji" /> </form></div></div><div id="LotusZbivanje"><h2><span class="datum">13.03.2011</span> - <span class="novine">Glas koncila</span></h2><div id="informacije"><div class="naslov">Zašto politika ignorira institucije? Glavni tajnik MH Zorislav Lukić o izboru članova programskoga vijeća HRT-a</div></div><div id="opis"><ul><ul><ul><ul><ul><img height="2387" src="http://www.matica.hr/www/vijesti2www.nsf/aa1ef1d74acd6289002568ae003eeeca/c354bf6c45de8cfec1257850002e9509/$FILE/STG05790/STG05790.gif?OpenElement" width="926" /> <span style="font-family: Verdana; font-size: x-small;"> Izvor: </span><i><span style="font-family: Verdana; font-size: x-small;">Glas koncila</span></i><span style="font-family: Verdana; font-size: x-small;">, 13.3.2011, str. 15</span><span style="font-family: Verdana; font-size: x-small;">.</span></ul></ul></ul></ul></ul></div></div></div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-46679790078022906922011-09-02T02:22:00.000-07:002011-09-02T02:23:08.477-07:00Tko je kriv za početak Domovinskog rata?<br />
<div class="Naslov" style="margin-left: -70.9pt;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Jesu li (i) Hrvatska i Tuđman krivi za početak Domovinskog rata?</span></div><div class="Tekst1paragraf" style="margin-left: -70.9pt;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Zorislav Lukić</span></div><div class="Tekst1paragraf" style="margin-left: -70.9pt;"><br />
</div><div class="Tekst1paragraf" style="margin-left: -70.9pt;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">U hrvatskoj se javnosti od završetka Domovinskog rata često pojavljuju teze koje na hrvatsku stranu stavljaju odgovornost za njegov početak. Posebno razočaranje izaziva to da su takve teze iznosili i iznose čak i dvojica nasljednika dr. Franje Tuđmana na mjestu predsjednika Republike Hrvatske, bivši predsjednik Stjepan Mesić i sadašnji dr. Ivo Josipović. U posljednjoj u tome nizu Ivo Josipović kaže da »za ratove na području bivše Jugoslavije nije kriva jedna država ili jedan narod već je to uzrokovao konglomerat različitih politika«. Dakle, za rat ne može biti kriva samo Srbija i srpski narod već i drugi, a iako to nije izrekao, jasno je da je mislio i na Hrvatsku i Hrvate. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Teze koje ću iznijeti u velikoj mjeri nalaze se u knjizi Ozrena Žuneca Goli život, pa mu u ovoj prigodi zahvaljujem što mi je dopustio da se njima koristim, kao i izvorima koje je u tome kapitalnom djelu skupio. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Tezu da ni Hrvatska ni Tuđman nemaju ni najmanju odgovornost za ovaj rat pokušat ću dokazati, u najvećoj mjeri, izvorima – izvatcima dokumenata, izjavama političara itd. – nastalima na srpskoj strani u godinama prije rata. Prvi, a svakako i jedan od najvažnijih, jest Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti iz 1986. godine, koji je prihvaćen sa samo dva glasa protiv. Budući da ga je poslije Akademije prihvatila gotovo cjelokupna srpska javnost, taj dokument – iako nikad objavljen u nekoj završnoj varijanti – dobio je sve oznake nacionalnoga programa. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Početne dokaze da je za rat i agresiju na Hrvatsku odgovorna isključivo Srbija, te da je rat isplaniran najmanje pet godina prije njegova izbijanja nalazimo na više mjesta u Memorandumu SANU:</span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">»Izuzimajući period postojanja NDH, Srbi u Hrvatskoj nikada u prošlosti nisu bili toliko ugroženi koliko su danas. Rešenje njihovog nacionalnog položaja nameće se kao prvorazredno političko pitanje. Ukoliko se rešenja ne pronađu, posledice mogu biti višestruko štetne, ne samo za odnose u Hrvatskoj već i za čitavu Jugoslaviju.</span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">(...) konstituiranje zasebnog hrvatskog jezika što se izgrađuje u suprotnosti prema svakoj ideji o zajedničkom jeziku Hrvata i Srba ne ostavlja dugoročno mnogo izgleda srpskom narodu u Hrvatskoj da očuva svoj nacionalni identitet.</span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Bitnu težinu pitanja položaja srpskog naroda daje okolnost da izvan Srbije, a pogotovo izvan Uže Srbije, živi veoma veliki broj Srba... 40% ukupnog njihovog broja. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Uspostavljanje punog nacionalnog i kulturnog integriteta srpskog naroda, neovisno od toga u kojoj se republici ili pokrajini nalazio, njegovo je povijesno i demokratsko pravo.« </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Tu već imamo sasvim jasan politički program koji rješenje srpskog pitanja vidi u tome da okupi sve Srbe iz tadašnje Jugoslavije u novoj državnoj zajednici, jer je već i tadašnji sastav SANU pretpostavio da će se Jugoslavija najvjerojatnije raspasti. To je zapravo srpski politički program koji je već ranije dobio naziv Svi Srbi u jednoj državi i kojim su se kao parolom koristili mnogi srpski političari, a kojega su morali biti svjesni i svi drugi narodi, znači i Hrvati, koji su se morali pripremati na srpske pretenzije. Dakle, ako Jugoslavija u kojoj Srbi žive nestane, mora biti stvorena nova država u kojoj će ti isti Srbi i nadalje živjeti zajedno, tj. trebat će granice s Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom pomaknuti prema zapadu (crta: Virovitica, Karlovac, Zadar) i povećati Srbiju. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Nakon što je još i Slobodan Milošević 1989. izgovorio i svoju poznatu prijetnju o tome da oružane bitke nisu isključene – nijedan hrvatski (ozbiljan) političar nije mogao ni smio reagirati drukčije nego kreiranjem političkoga programa zasnovanog na očuvanju hrvatskih granica. Da je Tuđman potkraj 80-ih godina postavio neki drugi cilj osim osnivanja samostalne države i obrane hrvatskih granica, da Hrvatska nije bila pripremljena za rat koji je uslijedio, on bi snosio punu odgovornost za najvjerojatniji nestanak hrvatskoga pučanstva s ovih prostora. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Bilo je reakcija i drukčijih od Tuđmanove, primjerice u Bosni i Hercegovini, gdje je vodstvo Bošnjaka-muslimana mislilo i postupilo drukčije. Vjerovali su da ih Srbi neće napasti. A kako je muslimanski narod prošao u ratu? Ubijeno ih je najmanje stotinu tisuća, a broj žrtava bio bi i višestruko veći da Hrvatska vojska nije intervenirala u BiH. Dakle, ni Tuđman ni Hrvatska nisu mogli ni smjeli postupiti drukčije nego što su postupili u zadanim političkim i povijesnim okolnostima.</span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Nadalje, Smilja Abramov zapisala je 1997. izjavu Slobodana Miloševića sa sjednice Predsjedništva SFRJ od 10. listopada 1990. godine, kada je Milošević kazao da ne može biti riječi o tome da bi srpski narod živio podijeljen u više država. U Beogradu je 10. siječnja 1991. upozorio da će Srbija, ukoliko Jugoslavija postane konfederacija neovisnih država, od susjednih republika zatražiti dijelove njihova teritorija kako bi svih osam i pol milijuna Srba živjelo u jednoj državi. »Srpski narod ima legitimno pravo i interes da živi u jednoj državi. To je početak i kraj«. Također, važan je i citat Slobodana Miloševića iz 1991. godine: »O sudbini Jugoslavije mogu odlučivati samo narodi Jugoslavije, jer su oni stvarali Jugoslaviju, nisu je stvarale republike. Prema jugoslavenskom Ustavu, suverenitet imaju narodi, a ne republike«. Evo, još jedan pokušaj dokazivanja kako je zapravo legitimno promijeniti granice i povećati Republiku Srbiju. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Relevantni su i vrlo važni izvori i izjave srpskih političara iz Hrvatske. Tako je Milan Babić 1992. godine izjavio: »Pred izbore u Srbiji 1990. godine Milošević je izašao sa programskim stavom ‘svi Srbi u jednoj državi’. To je odgovaralo svim Srbima na prostoru bivše Jugoslavije. Pogotovo je to odgovaralo nama koji smo se nalazili na rubu srpskog prostora i koji smo prvi bili izloženi udaru«. Drugi srpski političar iz Hrvatske, Mile Paspalj, 1992. pak ističe: »Svima je cilj isti. Ostvariti jednu zajedničku državu svih Srba iz sada već umiruće Jugoslavije«.</span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Spomenuti treba još i tvrdnju koja je tih godina bila u svakodnevnoj uporabi, a to je stalno ponavljanje srpskih političara kako su granice republika bivše Jugoslavije administrativne, a ne političke. Zašto su to tvrdili? Vrlo je važno zašto, iz aspekta teza koje ovdje iznosimo. Naime, državne granice ne mogu se lako mijenjati. Kad bi bile »samo« administrativne – što zapravo u stručnom smislu ne znači ništa – bilo bi ih, po mišljenju srpske politike, lakše mijenjati, a sve sa svrhom onoga prvoga, da Srbi žive u jednoj novoj državi s novim granicama. Dobrica Čosić o tome pitanju kaže: »(...) administrativne granice nisu legitimne ni u državno-pravnom smislu, te su granice određene političkim ciljevima i kriterijima Komunističke partije Jugoslavije pa samim rušenjem komunističkog režima one gube povijesnu zasnovanost, a nemaju nikakvu međunarodno-pravnu regularnost«.</span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Važno je, što je također uočio Ozren Žunec, da je takav srpski politički program imao potporu velikog dijela srpskog pučanstva. Koncem 80-ih godina, tijekom tzv. antibirokratske revolucije, na mitinzima potpore Miloševiću i njegovoj politici sudjelovalo je ukupno barem pet milijuna ljudi. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">I kako su hrvatski narod i hrvatska politika na to mogli odgovoriti drukčije nego kreiranjem programa otpora toj politici? Dakle, hrvatska politika nikako ne može biti za to kriva, jer je postupila samo onako kako je mogla i trebala. Jer, da nije tako postupila, jedina alternativa bila bi da prihvati srpske zahtjeve, a oni bi značili odricanje trećine nacionalnog teritorija. I, naravno, etničko čišćenje od Hrvata i svih drugih ne-Srba s tog teritorija. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Ovim političkim aspektima treba dodati nekoliko vojnih. Samo nekoliko dana prije preuzimanja vlasti od strane HDZ-a u Hrvatskoj tzv. JNA je oduzela sve oružje Teritorijalnoj obrani Hrvatske. Također, povećala je brojno stanje svojih postrojba, a u garnizonima u Hrvatskoj povećan je i broj različitih oklopnih vozila. Nadalje, Veljko Kadijević 8. lipnja 1990. Borislavu Joviću kaže da je donesena odluka o formiranju posebnih motoriziranih korpusa na području Zagreba, Knina, Banje Luke i Hercegovine koji će biti sposobni funkcionirati kao na Kosovu. A tijekom ljeta 1990. godine JNA, odnosno njezino zapovjedništvo Pete vojne oblasti, na ovom prostoru razradilo je i planove djelovanja protiv nove hrvatske vlasti. </span></div><div class="Tekst" style="margin-left: -70.9pt; text-indent: 0cm;"><span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Na osnovi svega iznesenog, mislim da je svakomu tko želi biti imalo objektivan jasno da hrvatska politika i dr. Franjo Tuđman na njezinu čelu nije imala alternative nego voditi politiku kakvu je vodila, ne bi li hrvatskom narodu omogućila očuvanje integriteta i teritorija.</span><br />
<br />
<span style="font-family: "Times New Roman"; font-size: 12pt;">Kolo, 3-4, 2010. </span></div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-41880529996013939662011-09-02T01:09:00.000-07:002011-09-02T01:20:06.187-07:00Financial Times o Hrvatskoj<div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">Hrvatski put i težnja prema članstvu u Europskoj Uniji dug je već više od dvadeset godina. Sve su, naime, važne hrvatske demokratske stranke u svoje programe taj cilj uvrstile već 1989. godine, kada su uglavnom i započele djelovati. Gotovo isto toliko, međutim, traju i nastojanja da se Hrvatskoj kao samostalnoj državi ta nastojanja onemoguće ili barem otežaju. </div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">Naime, u vezi sa zatvaranjem dodatna tri poglavlja u pregovorima Hrvatske s EU i nedavnim uhićenjem Ive Sanadera <i>Financial Times </i>poziva da Hrvatska ne bude primljena u EU sve dok "Zagreb uvjerljivo ne dokaže da je čvrsto odlučio razriješiti problem raširene kulture korupcije i nekažnjavanja". Kažu, nadalje, kako je probleme korupcije "najbolje riješiti prije negoli se postane članom Europske Unije". Osim toga, "najveća opasnost od preranog prijema Hrvatske je moguće okretanje EU protiv politike daljnjeg proširenja, što bi bila sramota za EU." Europska demokratska "načela treba proširiti po cijelom Balkanu. Ovaj širi cilj ne bi smio biti ugrožen požurivanjem članstva Hrvatske." </div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">Evo nam i opet jasno formulirane politike odlaganja ulaska Hrvatske u EU do nekog krajnje neodređenog trenutka u bogzna kako dalekoj budućnosti. Naravno, i ovaj put radi se o izmišljenoj zapreci koju je vrlo lako raskrinkati, ali puno teže preskočiti. </div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">Zašto s toliko sigurnosti mogu tvrditi da se ponovno radi o neutemeljenim argumentima?</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">Prije svega, ako je osumnjičenje i/ili uhićenje bivšeg premijera dokaz o krajnjoj korupciji nekoga društva, što ćemo s primjerima iz nekih drugih članica EU? Nije mi ni nakraj pameti zbog dokazane korupcije nekadašnjih premijera predložiti izbacivanje, primjerice, Italije ili Francuske iz EU. Bilo bi pošteno i od <i>Financial Timesa </i>kada ne bi osuđivali cijelo hrvatsko društvo zbog grijeha jednog ili nekoliko političara.</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">Drugo, ako u Hrvatskoj vlada korupcija većih razmjera, kako s tom nevoljom stoje neke sadašnje članice EU, i kakve posljedice snose zbog toga? Uzmimo za primjer Veliku Britaniju u kojoj <i>Financial Times</i> izlazi. Nakon ne tako opsežne pretrage po internetskim izdanjima nekih britanskih novina zabilježio sam zanimljive naslove.</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;"><i>The Guardian </i>(6. rujna 2006) donosi članak <i>Britain is 'as corrupt as worst African states'</i> u kojem Duncan Campbell predstavlja analizu po kojoj bi Britanija – uz SAD i Švicarsku – zbog odnosa prema poreznim oazama trebala biti uvrštena među najkorumpiranije svjetske države. Isti list 24. rujna 2008. donosi članak <i>Scandals worsen Britain's image in corruption league table </i>u kojem Rob Evans pad Britanije na svjetskoj ljestvici indeksa korupcije obrazlaže, između ostaloga, propuštanjem progona menadžera koji su podmićivali strane političare te aferom "cash for honours" u kojoj ste za novac mogli kupiti titulu lorda. </div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">U svjetskim razmjerima poznata je i afera u kojoj je skoro dvije stotine zastupnika Britanskog parlamenta – pa i članovi Vlade, uključujući i bivšeg premijera – naplaćivalo novac za vlastite privatne troškove. <i>The Telegraph </i>koji je aferu otkrio objavio je desetke članaka u kojima je detaljno prikazao kako su britanski zastupnici novcem poreznih obveznika plaćali troškove održavanja vlastitih kuća, prijavljivali svoje nepostojeće <i>druge domove</i> i uzimali novac za lažne stanarine i njihovo uređivanje, financirali uređivanje tuđih nekretnina, kupovali stvari za osobnu upotrebu, plaćali honorare vlastitoj djeci i radili najrazličitije porezne prijevare.</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">Vjerojatno najveća otkrivena korupcijska afera dosad ona je u kojoj je britanski proizvođač oružja <i>BAE Systems</i> podmitio kupce vojne opreme u Tanzaniji te zbog toga bio prisiljen platiti 30 milijuna funti odštete. <i>BAE</i> je također optužen za podmićivanja u Češkoj, Rumunjskoj i Južnoafričkoj Republici, a ovih mu je dana naloženo da plati i 750 000 funti za troškove postupka istrage!</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">Kada bismo, poslije svega, mjerilo <i>Financial Timesa</i> za <i>hrvatski slučaj</i> primijenili na Veliku Britaniju, ona bi zbog korupcijskih grijeha trebala bi biti prognana iz EU na stotinu godina. To, međutim, ne bi bilo pravedno prema Britancima, koji se, kao i Hrvati s korupcijom kao velikim zlom ipak bore, s više ili manje uspjeha. Hrvatskoj bi znatno bolje od prijekora i zapreka u tome došla pomoć. </div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;">S druge strane, oštri pravni postupci koje hrvatske vlasti poduzimaju prema, u prvom redu, članovima vladajuće stranke, primjer su zrelosti Hrvatske i dokaz pripadanja europskom krugu nacija. Uvođenje reda u Hrvatskoj trebalo bi biti razlog za ubrzanje, a ne za zaustavljanje pregovora s EU.</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;"> prosinac 2010. - Financial Times odbio objaviti Zorislav Lukić, glavni tajnik Matice hrvatske</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;"><br />
</div><div class="MsoNormal" style="line-height: 200%;"><br />
</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-9249268340963205552011-09-02T00:56:00.000-07:002011-09-02T01:20:53.156-07:00Zbogom Srbiji<div class="03nadnaslov03-STILOVI">POGLED IZ MATICE – KOMENTAR GLAVNOG TAJNIKA MH</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 5pt;"><div class="03naslovsemibold03-STILOVI">Zbogom Srbiji</div></div><div><table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0"><tbody>
<tr> <td align="left" style="padding: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;"><br />
</div></td> </tr>
</tbody></table></div><div class="03inicijal1003-STILOVI">Danas se čine posljednji očajnički pokušaji ne bi li se spriječio završetak pregovora Hrvatske s Europskom Unijom. No moj prigovor ne ide svima koji su protiv naše eurointegracije nego onima koji su se skupili u falangu čiji je cilj hrvatskim građanima uskratiti mogućnost da se o tome pitanju izjasne na referendumu. Njih je, kada su shvatili da smo ispunili 99,9 posto uvjeta i da bismo u lipnju (ili rujnu) mogli zaključiti pregovore, uhvatila panika. Hrvati, naime, nakon toga sami odlučuju žele li u EU, a upravo to <i>falangisti </i>žele spriječiti. Tko sve pripada družini koja misli da pregovore ne bismo smjeli zatvoriti u lipnju i što su sve u posljednjim mjesecima pokušali ne bi li ispunili svoj cilj?</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">U prosincu 2010, tako, udruge Srba iseljenih iz Hrvatske pokrenule su potpisivanje peticije protiv zatvaranja poznatog 23. poglavlja (pravosuđe) pristupnih pregovora dok im Hrvatska <i>ne vrati pokretnine i nekretnine, stanarska prava, zaostale mirovine kao i naknade za to što nisu</i> <i>sudjelovali u privatizaciji</i>. Propustili su zatražiti i odštetu za tenkove i avione koje smo uništili, ali to će valjda tražiti Srbija.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">U veljači 2011. zajedničko mišljenje o spremnosti Hrvatske za zatvaranje 23. poglavlja objavile su ove udruge: B.a.B.e. – Budi aktivna. Budi emancipirana; ZINH – Zbor istraživačkih novinara Hrvatske; Centar za mir; Centar za mir, nenasilje i ljudska prava Osijek; Centar edukacije, savjetovanje i istraživanje; Centar za mirovne studije; Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću; Građanski odbor za ljudska prava; GONG; Zelena akcija; Pravo na grad; Centar za LGTB ravnopravnost; Kuća ljudskih prava; Srpski demokratski forum; Transparency International Hrvatska. Oni tvrde da bi „zatvaranje Poglavlja 23. predmnijevalo da su pozitivne promjene u vladavini prava nepovratne, što još uvijek nije slučaj; da nedostaju dokazi postojanja iskrene političke volje da reformske inicijative rezultiraju opipljivim poboljšanjima svakodnevnih života hrvatskih građana i građanki; da i dalje postoje značajni izazovi u nekim normativnim rješenjima, te još bitnije, izostaju dostatna jamstva održivih provedbenih kapaciteta.“ Pa kako bi netko tako nejasne i nekonkretne zahtjeve uopće mogao ispuniti? Zato i jesu tako formulirani.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Tvrde <i>falangisti </i>da naša Vlada sve njihove zahtjeve, izložene na dvadeset stranica, može riješiti do lipnja. To je nemoguće, jer ima ih toliko da ni tri Vlade i Sabora to do lipnja ne bi mogli obaviti. Između ostaloga, prije nego što zatvorimo 23. poglavlje oni, primjerice, traže da se poništi imenovanje 57 sudaca iz siječnja 2011. Zahtijevaju i hitno stavljanje izvan snage Zakona o igralištima za golf jer je postao „simbol zarobljenosti države od strane interesnih skupina“;<i> </i>traže i poništenje Zakona o sprječavanju sukoba interesa te donošenje novoga nakon <i>temeljite rasprave</i>. Donijeti bi trebalo još i Zakon o lobiranju te Zakon o zaštiti zviždača te revidirati predmete u kojima su sudovi primijenili Zakon o oprostu. Europska Unija trebala bi pratiti neovisnost pravosuđa barem tijekom prve tri godine nakon pristupanja. A što tek reći na njihovu konstataciju da su „istrage o zapovjednoj odgovornosti pojedinaca na najvišoj političkoj ili vojnoj razini još uvijek (su) neadekvatne (Šeks, Vekić, Domazet, Brodarac, Laušić, Merčep)“? </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Tko je <i>falangiste </i>ovlastio da uzurpiraju ulogu koju propisana procedura daje Vladi Republike Hrvatske i Europskoj komisiji, a od Hrvatske zahtijevaju nešto što EU ne traži niti propisuje? Njima je jedini cilj spriječiti zaključivanje pregovora, jer kad se to dogodi različiti sponzori za njihove usluge više neće biti zainteresirani pa gdje će se onda zaposliti svi ti silni <i>profesionalci </i>iz tih udruga? (Samo jedna od njih ima zaposlenih ljudi koliko i Matica hrvatska.) </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="letter-spacing: -0.1pt;">U <i>falangu </i>kočničara Hrvatske početkom ožujka pristupila je ovim priopćenjem i jedna neparlamentarna stranka: „Zelena stranka moli sve zastupnike u Europskom parlamentu koji pripadaju grupacijama zelenih da se svojim utjecajem u Europskom parlamentu usprotive ulasku Hrvatske u EU na čelu sa sadašnjom vladom Jadranke Kosor, te da inzistiraju na tome da Hrvatska ne može pristupiti EU dok se ne održe parlamentarni izbori.“<i> </i>Najblaže rečeno to je programsko stajalište za neku zelenu stranku netipično.<i> </i>Identično je stajalištima krajnje desnih stranaka, kao što je nizozemska krajnje desničarska Slobodarska stranka Geerta Wildersa. Tomu se neobičnome društvu kao posljednja karika pridružila Hrvatska stranka prava, prva i jedina parlamentarna hrvatska stranka koja se nedavno, prvi put javno, izjasnila protiv ulaska Hrvatske u EU.</span></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Svi oni, svjesno ili nesvjesno, rade na onemogućavanju povijesne hrvatske prilike da ulaskom u EU dođe u poziciju bitnoga srednje-jugoistočnoeuropskog političkog čimbenika koji ima mogućnost autonomnog utjecaja na ulazak drugih država-kandidatkinja u članstvo EU. Ne mislim time da bi Hrvatska tada trebala iskoristiti svoju ulogu članice EU za osvetu, ucjenjivanje ili nepravedne pritiske, nego za čuvanje standarda koji su primijenjeni prema nama: ispunjavanje propisanih uvjeta za ulazak u EU do zadnje točke, ni više ni manje. A budući da neke od njih, primjerice Srbija, europske društvene standarde ne može postići – najvjerojatnije nikada, a u desetogodišnjem roku samo uz pomoć čuda – eto nam odgovora zašto Hrvatska ne smije u EU: srpski saveznici boje se da ćemo iskoristiti svoje pravo i blokirati ulazak Srbije u EU i tako joj zauvijek reći zbogom.</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color windowtext; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm;"><div class="03potpisdole03-STILOVI">Zorislav Lukić, Vijenac, 24. ožujka 2011. </div></div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-28998864839444378512011-09-02T00:42:00.000-07:002011-09-02T01:21:29.753-07:00Hrvatska - neželjena ili nespremna<div class="03nadnaslov03-STILOVI">ZAPREKE HRVATSKOM ČLANSTVU U EUROPSKOJ UNIJI</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 5pt;"><div class="03naslovsemibold03-STILOVI">Hrvatska – neželjena ili nespremna?</div></div><div><table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0"><tbody>
<tr> <td align="left" style="padding: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;"><br />
</div></td> </tr>
</tbody></table></div><div class="03inicijal1003-STILOVI">Hrvatski put i težnja prema članstvu u Europskoj Uniji dug je više od dvadeset godina. Sve su važne hrvatske demokratske stranke u svoje programe taj cilj uvrstile već 1989. Gotovo isto toliko pak traju i pokušaji da se Hrvatskoj, kao samostalnoj državi, ta nastojanja onemoguće ili otežaju. U vrijeme prije međunarodnoga priznanja to se ogledalo u žestokim suprotstavljanjima težnji za samostalnošću, koja su slomljena tek hrvatskim zaustavljanjem srpskog okupatorskog pohoda potkraj 1991. te krajnjim i nepopustljivim naporima međunarodnih saveznika. Teza o navodnom <i>preranom priznanju</i> Hrvatske kao uzroku krvavoga rata nije još nestala iz međunarodnoga rječnika, iako je priznanje uslijedilo dva mjeseca nakon pada Vukovara, najkrvavijeg od mnogih teških srpskih ratnih zločina.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Zanimljivo je da je Hrvatska s više od četvrtine okupiranog teritorija do sredine 1995. napravila nezanemariv napredak u pregovorima s EU pa je Sporazum o suradnji i trgovini između Hrvatske i EU – u to vrijeme jedan od najvažnijih koraka prema članstvu u EU – bio već pripremljen za potpisivanje. No već prvoga dana akcije Oluja Sporazum je suspendiran. Prije nego što su države-inicijatori suspenzije mogle znati hoće li i koliko u akciji biti žrtava. Mala Hrvatska u EU može, cjelovita ne. </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Što, pak, poslije Oluje sve Hrvatskoj kao uvjet nije postavljeno? </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="letter-spacing: -0.1pt;">Godinama nas se ucjenjivalo obvezom da uhitimo Antu Gotovinu, a on je uhićen u Španjolskoj. Zašto Španjolska i sama EU na čijem je teritoriju boravio optuženi Gotovina nisu odgovarale zbog toga što ga nisu uhitile? Nije valjda hrvatska obavještajna služba toliko sposobnija od europskih da ga je sama našla na Kanarskim otocima, neskrivena i nemaskirana, u društvu s prijateljem? Gdje su, uostalom, dokazi o njegovoj i krivici drugih optuženih hrvatskih generala?</span></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Zatim slijedi pitanje ZERP-a – koji drugi imaju – pa granice sa Slovenijom – iako u EU ima dvadesetak sličnih neriješenih sporova – i na kraju famoznih Topničkih dnevnika, premda se zna da je u Kninu poginuo samo jedan civil, a na snimkama je vidljivo da nije srušena nijedna kuća!?</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Ima li kraja tomu mučenju?</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Sudeći po članku <i>Corruption keeps Croatia in baulk</i> (<i>Financial Times</i>, 22. prosinca 2010) kraj možda i postoji, ali Hrvatska će se, da bi doživjela ulazak u EU, morati još mnogo truditi.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><i>Financial Times</i> u vezi sa zatvaranjem dodatna tri poglavlja u pregovorima Hrvatske s EU i nedavnim uhićenjem Ive Sanadera poziva da Hrvatska ne bude primljena u EU sve dok „Zagreb uvjerljivo ne dokaže da je čvrsto odlučio razriješiti problem raširene kulture korupcije i nekažnjavanja“. Kažu, nadalje, kako je probleme korupcije „najbolje riješiti prije negoli se postane članom EU“. Osim toga, „najveća opasnost od preranog prijema Hrvatske je moguće okretanje EU protiv politike daljnjeg proširenja, što bi bila sramota za EU.“ Europska demokratska načela „treba proširiti po cijelom Balkanu. Taj širi cilj ne bi smio biti ugrožen požurivanjem članstva Hrvatske.“ </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Evo nam i opet jasno formulirane politike odgađanja ulaska Hrvatske u EU do nekog neodređenog trenutka u bogznakako dalekoj budućnosti. Naravno, i ovaj put riječ je o izmišljenoj zapreci koju je lako raskrinkati, ali mnogo teže preskočiti. Ponovno se radi o neutemeljenim argumentima.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Ako je osumnjičenje i/ili uhićenje bivšega premijera dokaz o krajnjoj korupciji nekoga društva, što ćemo s primjerima iz nekih drugih članica EU? Nikomu nije na kraj pameti zbog dokazane korupcije nekadašnjih premijera predložiti izbacivanje, primjerice, Italije ili Francuske iz EU. Bilo bi pošteno i od <i>Financial Timesa </i>kada ne bi osuđivali cijelo hrvatsko društvo zbog grijeha nekolicine političara.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Drugo, ako u Hrvatskoj vlada korupcija većih razmjera, kako s tom nevoljom stoje neke sadašnje članice EU, i kakve posljedice snose zbog toga? Uzmimo za primjer Veliku Britaniju, u kojoj <i>Financial Times</i> izlazi. </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><i>The Guardian </i>(6. rujna 2006) donosi članak <i>Britain is ‘as corrupt as worst African states’</i> u kojem Duncan Campbell predstavlja analizu po kojoj bi Britanija – uz SAD i Švicarsku – zbog odnosa prema poreznim oazama trebala biti uvrštena među najkorumpiranije svjetske države. Isti list 24. rujna 2008. donosi članak <i>Scandals worsen Britain’s image in corruption league table </i>u kojem Rob Evans pad Britanije na svjetskoj ljestvici indeksa korupcije obrazlaže, između ostaloga, propuštanjem progona menadžera koji su podmićivali strane političare te aferom <i>cash for honours</i> u kojoj ste za novac mogli kupiti titulu lorda. </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="letter-spacing: -0.25pt;">U svjetskim razmjerima poznata je i afera u kojoj je gotovo dvije stotine zastupnika Britanskog parlamenta – pa i članovi Vlade, uključujući i bivšeg premijera – naplaćivalo novac za privatne troškove. <i>The Telegraph</i>, koji je aferu otkrio, objavio je desetke članaka u kojima je detaljno prikazao kako su britanski zastupnici novcem poreznih obveznika plaćali troškove održavanja vlastitih kuća i radili najrazličitije porezne prijevare.</span></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Vjerojatno najveća otkrivena korupcijska afera dosad ona je u kojoj je britanski proizvođač oružja BAE Systems podmitio kupce vojne opreme u Tanzaniji te zbog toga bio prisiljen platiti 30 milijuna funti odštete. BAE je također optužen za podmićivanja u Češkoj, Rumunjskoj i Južnoafričkoj Republici, a ovih mu je dana naloženo da plati i 750.000 funti za troškove postupka istrage!</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Kada bismo, poslije svega, mjerilo <i>Financial Timesa</i> primijenili na Veliku Britaniju, ona bi zbog korupcijskih grijeha trebala bi biti prognana iz EU na stotinu godina. To ipak ne bi bilo pravedno prema Britancima, koji se, kao i Hrvati, s korupcijom kao velikim zlom ipak bore, s više ili manje uspjeha. Hrvatskoj bi znatno bolje od prijekora i zapreka u tome došla pomoć. </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">S druge strane, oštri pravni postupci koje hrvatske vlasti poduzimaju prema, u prvom redu, članovima vladajuće stranke, primjer su zrelosti Hrvatske i dokaz pripadanja europskom krugu nacija. Uvođenje reda u Hrvatskoj trebalo bi biti razlog za ubrzanje, a ne za zaustavljanje pregovora s EU.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Politički interesi iskazani u komentaru britanskih kreatora javnoga mnijenja legitimni su, ali krajnje licemjerni. Jasno je da svaki <i>elitni</i> klub, pa i EU, ima svoja pravila kojih se moraju držati svi koji u klub žele ući, ali njihovi prigovori Hrvatskoj ne pripadaju u uobičajenu i propisanu proceduru u pregovorima već su tipičan primjer političkoga pritiska na EU i hrvatske pregovarače. Ako bi se nastavili i pregovore pretvorili u dugotrajniji proces – utješimo se, barem ne traje četrdeset godina i ne lutamo pustinjom – Hrvatska će se s pravom upitati nije li joj bolje odustati od mukotrpnih pregovora, prihvatiti realnost <i>nepoželjnosti</i> u EU te se okrenuti vlastitome samostalnom razvoju uz pomoć saveznika. Ako tako mora biti, treba reći da Hrvatska ne bi svojim građanima bila jedina poželjna i mila europska država izvan EU. No bez obzira na sve, vrijedi pokušati izboriti pravo hrvatskim građanima da sami, na referendumu, odluče žele li u EU. Zaslužili su to. </div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color windowtext; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm;"><div class="03potpisdole03-STILOVI">Zorislav Lukić, Vijenac, 13. siječnja 2011.</div></div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-22807922682416002602011-09-02T00:35:00.001-07:002011-09-02T01:18:13.006-07:00Miljenko i sedam jugopatuljaka<br />
<div class="03nadnaslov03-STILOVI">POGLED IZ MATICE</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 5pt;"><div class="03naslovsemibold03-STILOVI"><span style="font-size: 43pt;">Miljenko i sedam jugopatuljaka</span></div></div><div><table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0"><tbody>
<tr> <td align="left" style="padding: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;"><br />
</div></td> </tr>
</tbody></table></div><div class="03inicijal1003-STILOVI">Već dva desetljeća Jugoslavija ne postoji. Nekima, međutim, ni dvadeset godina nije dovoljno da bi prihvatili tu činjenicu pa pokušavaju mrtvaca oživiti na bilo kakav način. Među njima su i dva hrvatska pisca, Miljenko Jergović i Ante Tomić. Nedvojbeno je da su, barem zasad, to hrvatski pisci jer prije svega pišu hrvatskim jezikom, a osim toga žive i rade u Hrvatskoj, zarađuju u njoj i tako dalje. Dokazivati neumrlost njima tako drage pokojnice uputili su se čak u Beograd, na tribinu <i>Rođeni u YU. </i>Pa kaže tamo Jergović: „Jugoslavija je nestala kao državnopolitička činjenica, kao što je ukinuta i služba društvenoga knjigovodstva u većem dijelu zemlje, pa sad umjesto osobnih iskaznica neko vrijeme moraju uza se nositi putovnice… Međutim, ono na čemu je Jugoslavija bila stvorena, a to je prostor nekog kulturnog identiteta i sličnih povijesnih i pretpovijesnih iskustava, to je ostalo isto i to zapravo sve više i opet funkcionira. SFRJ se u kulturnom smislu ne samo da nije raspala nego se i ne može raspasti čak ni uz pomoć najgoreg nacionalizma.“ (Deutsche Welle).</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Dakle, tim se citatom Jergović konačno u cijelosti opredijelio o svome kulturnom identitetu. Njegov je kulturni identitet jugoslavenski i sasvim je korektno s njegove strane što to otvoreno i jasno tvrdi i zastupa. No kada pokušavamo raščlanjivati utemeljenost realnog postojanja jugoslavenskog identiteta, pojavljuje se niz otvorenih pitanja. Veći dio teoretičara slaže s time da se nacionalni identitet neke ljudske skupine sastoji od nekoliko temeljnih elemenata: zajednička povijest nacionalne skupine, zajedničko pismo, zajednički jezik, zajednički teritorij. </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Postoji li, dakle, zajednička povijest neke skupine ljudi koji bi se mogli nazivati Jugoslavenima, pa makar samo u kulturnom smislu kako to kaže Jergović?</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Do 1918. zajedničke povijesti Hrvata, Srba, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca i Albanaca nema, a dvije Jugoslavije u kojoj su živjeli zajedno trajale su sedamdesetak godina ispunjenih, između ostaloga, teškim sukobima različitih vrsta, uključujući i više krvavih ratova. Ima li ijedan ozbiljan čovjek na svijetu koji bi tvrdio da je sedamdeset godina (takva) zajedničkog života više naroda u jednoj zajednici dovoljno da bi nastao neki novi, zajednički kulturni identitet?</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">S pitanjem pisma stvari su još jednostavnije. Slovenci i Hrvati već dugo u općoj uporabi imaju samo latinicu, Srbi se koriste pretežno ćirilicom, a Crnogorci uz ćirilicu sve više i latinicom.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI"><span style="letter-spacing: -0.1pt;">Što se jezika tiče, uza sve napore onih koji su se trudili i trude dokazati da postoji nekakav zajednički jezik (srpsko-hrvatski) koji razumiju svi koji žive na područjima bivše Jugoslavije, svakomu je razumnome jasno da su hrvatski i srpski imali i imaju vlastiti razvoj, dokazan nedavno i službenim dokumentima Europske Unije, prema kojima će hrvatski biti službeni jezik EU. A da ne tvrdimo samo mi Hrvati kako ne postoji <i>srpsko-hrvatski</i>,<i> </i>dokazat će izvadak iz teksta Dragoljuba Zbiljića <i>Odstrel srpskog jezika </i>iz beogradskog <i>Nina</i> od 4. studenoga 2010: „Srbima i njihovim lingvistima, koji se stvarno bave izučavanjem izvorno srpskog jezika, a ne mrtvom naukom ‘serbokroatistikom’ ostaje da se usaglase u jednome s hrvatskim lingvistima koji Snježanu Kordić nazivaju ‘intelektualno subverzivnim dinamitom’. Ona uistinu ruši izvornu srbistiku i izvorni naziv srpskog jezika jer ga, u skladu s jugoslovenskom idejom i starom politikom o ‘bratstvu i jedinstvu’, ponovo ustoličava u ‘srpskohrvatski jezik’“. </span></div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Dakle, ideje Snježane Kordić o zajedničkom jeziku ni u samoj Srbiji nisu dobrodošle.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">A koja je tek bezočna laž da taj navodni zajednički jezik razumiju svi stanovnici nekadašnje jugotvorevine. Istina je da samo to da su Slovenci, Albanci, Makedonci – a i mi Hrvati – bez iskazane želje i volje <i>morali</i> u školama učiti nešto od srpskoga jezika, a u vojsci lomiti jezike različitim egzotičnim srpskim terminima. (Dopustite mi da ih ne nabrajam.) </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Nadalje, teritorij kao sastavnica identiteta važan je za razmatranje jer nam uvjerljivo govori da je, uz rijetke iznimke – primjerice Roma koji su ga ostvarili iako žive razasuti širom svijeta, i Židova – nužna pretpostavka izgradnje identiteta. Čak i oni narodi koji nemaju vlastite države kao što su Kurdi, Baski i Škoti žive okupljeni naseljavajući, većinski, neki određeni teritorij, imaju svoje gradove, različite kulturne institucije, športske klubove. Hrvati svojim današnjim teritorijem i društvom gospodare suvereno. (Nesporna je činjenica, također, da vodimo i teške sukcesijske pregovore o granicama, ali to nikako ne utječe na činjenicu da imamo vlastiti državni teritorij.) A gdje je teritorij Jugoslavena?</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Treba li posebno govoriti o vjerskim razlikama?</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">A da i nema svih tih silnih razlika, što je s osjećajem pojedinca o pripadnosti određenoj zajednici? Koji to autoritet ima pravo pojedincu koji se osjeća Hrvatom reći: Ti nisi Hrvat!, nego nešto drugo? </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">No, da Jergović i Tomić (on pak kaže: „Zapravo, kad pomislim unatrag, mislim da je tih pedeset godina te zemlje bilo jedno herojsko razdoblje“)<i> </i>ne ostanu bez ikakve nade uputit ću ih na istomišljenike, udrugu Naša Jugoslavija, koja je imala skupštinu s koje prenosim dio zapisnika: „Sjednicu je otvorio predsjednik Udruge Zlatko Stojković. Konstatirao je da su od trojice osnivača dvojica prisutni, dok je, zbog bolesti, treći član osnivačke skupštine morao otkazati, i zaželio mu je brzo ozdravljenje.“ Očito je da ta udruga ima <i>veliku</i> perspektivu, a kad bi im se još pridružili Kordićka, Jergović i Tomić, gdje bi im bio kraj? Možda Miljenko čak i skupi sedam jugopatuljaka.</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color windowtext; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm;"><div class="03potpisdole03-STILOVI">Zorislav Lukić, 18. studenoga 2011, Vijenac</div></div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-42256190680332986472011-09-02T00:34:00.001-07:002011-09-02T01:22:28.428-07:00Rade, vrati novac<br />
<div class="03nadnaslov03-STILOVI">POGLED IZ MATICE</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 5pt;"><div class="03naslovsemibold2str03-STILOVI">Rade, vrati novac<i><span style="font-family: "Myriad Pro";"></span></i></div></div><div><table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0"><tbody>
<tr> <td align="left" style="padding: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;"><br />
</div></td> </tr>
</tbody></table></div><div class="03inicijal1003-STILOVI">U posljednjih nekoliko dana Rade Dragojević doživljava vrhunac medijske <i>slave</i>. (Zaprijetio čovjeku otkaz na poslu pa se dosjetio jednostavna i provjerena recepta za očuvanje svoje udobne fotelje: napadni neki hrvatski simbol, oni će ti uzvratiti, dobit ćeš čak i policijsku zaštitu – pa tko će te se tada, kao Srbina, usuditi otpustiti.) </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">A slava lupa u glavu. U njegovu je tako lupila da se više ne može kontrolirati u ponašanju ni prema svojim kolegama novinarima. „Što mi snimaš auto, ubit ću te“,<i> </i>kaže on snimatelju koji je uperio kameru u njegov auto. Uplašio se Dragojević da će mu netko prepoznati auto i zapaliti ga. Ili možda ima BMW-a pa se boji da će ga stići antikorupcijska ruka. U svakom slučaju ovaj je događaj pokazao da je Dragojević zadovoljan rezultatom svoje provokacije. Postao je medijska osoba mjeseca pa s vrha novinarske piramide vrijeđa, psuje, prijeti smrću i tako dalje. Također, kolegama dijeli lekcije o njihovim dužnostima: „Povrijeđeni osjećaji vrsta su emotivnih ucjena na koje slobodni novinari ne bi smjeli pristajati, jer slijedi pojačana autocenzura, pa veća podložnost pritiscima i gdje smo onda?“ pita se naš trenutni novinarski faraon. Dakle, prilično je siguran u to da novinar mora <i>kopati</i> po ljudskim (valjda i nacionalnim) osjećajima<i>. </i>No, pitam ja Dragojevića, zašto samo hrvatske osjećaje i simbole treba ismijavati? Zašto ne ode u, primjerice, Francusku ili SAD i tamo <i>ispljuje</i> neki nacionalni simbol? I, usput, za to još prvoga u mjesecu primi plaću od Vlade.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Da, <i>Novosti, </i>čiji je Dragojević glavni urednik, financira Hrvatska vlada s oko četiri milijuna kuna godišnje. Nikomu nije zabranjeno pisati i kritizirati, a Vlada financira i druge projekte koji tu istu Vladu ne slave pretjerano, ali… <i>Novosti </i>ove milijune dobivaju od Savjeta za nacionalne manjine Vlade Republike Hrvatske isključivo za poticanje informativne djelatnosti srpske nacionalne manjine. U ovome teškome incidentu nigdje ne vidim kako je to i čime Dragojević osnažio informativnu djelatnost Srba u Hrvatskoj. Izrugivanje nacionalnim simbolima druge nacije nikako nije zadaća, a kamoli sreća i bogatstvo za bilo koju nacionalnu manjinu, ni u Hrvatskoj ni bilo gdje drugdje. Naprotiv, u dokumentima Savjeta za nacionalne manjine stoji i ova odredba: „Podupirati programe koji doprinose unapređenju tolerancije i uspostavljaju multietničkog povjerenja“<i> </i>pa bi Srpsko narodno vijeće kao izdavač i Rade Dragojević kao glavni urednik Hrvatskoj vladi morali vratiti novac koji su potrošili za vrijeđanje druge nacije umjesto poticanja tolerancije, na što su se obvezali.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Kolumnisti <i>Novosti </i>(bivši novinari <i>Feral Tribunea</i>, propalog nakon odlaska Sorosa iz Hrvatske) brane svoga glavnog urednika Dragojevića vapajem „Pa što Srbi u Hrvatskoj uopće mogu kad ne smiju ironizirati jedan običan ratni događaj?“<i> </i>Kao da žive u nekoj državi u kojoj su Srbi sklonjeni u geto, a ne u Hrvatskoj u kojoj je najjača srpska politička stranka članica Vladine koalicije i time participira u vlasti. Što bi feralovci više od toga htjeli? Na njihovu žalost, Domovinski je rat završio kako je završio, Jugoslavije više nema, Jugoslavena više nema, jugoslavenskog identiteta više nema, Hrvatska i Hrvati (što se nacionalne svijesti tiče) jedno su, a Srbija i Srbi (pa i oni u Hrvatskoj) drugo. Zlouporaba novca namijenjena srpskoj manjini za druge svrhe neće ih utješiti u žalosti za <i>pokojnicom</i>. </div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color windowtext; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm;"><div class="03potpisdole03-STILOVI">Zorislav Lukić, Vijenac, 21. listopada 2010.</div></div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-84645638865295711642011-09-02T00:32:00.001-07:002011-09-02T01:23:51.523-07:00Tuđman je uvijek kriv<br />
<div class="03nadnaslov03-STILOVI">POGLED IZ MATICE</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 5pt;"><div class="03naslovsemibold03-STILOVI"><b><span style="font-family: "Myriad Pro";">Tuđman je uvijek kriv</span></b></div></div><div><table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0"><tbody>
<tr> <td align="left" style="padding: 0cm;" valign="top"><div class="03inicijal1003-STILOVI" style="page-break-after: avoid;"><br />
</div></td> </tr>
</tbody></table></div><div class="03inicijal1003-STILOVI">Među onima koji često javno kritički pišu o političkom djelovanju prvoga hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana jest i hrvatski književnik Miljenko Jergović. U nedavnome, međutim, slučaju kada je u tekstu <i>Bjelorusija: Pomen jeziku mrtvih </i>(www.jergovic.com/subotnja-matineja/bjelorusija-pomen-jeziku-mrtvih/ 5. 9. 2010.) Jergović Franju Tuđmana nazvao <i>krivoustom mirogojskom lješinom, </i>prešao je granicu civiliziranoga ljudskog komuniciranja. Takve riječi nisu samo nečasne i uvredljive za Tuđmanove prijatelje, suradnike i poštovatelje, nego su i posebno bolne, u prvom redu za obitelj Tuđman. Jergović i svi drugi koji se s politikom Franje Tuđmana ne slažu imaju neupitno pravo kritički pisati o svim političkim pitanjima vezanim uz njegovu djelatnost. Bilo bi, međutim, dobro da to bude i argumentirano, ali to nije baš tako lako jer se prigovori na Tuđmanovu politiku oslanjaju na izmišljotine kao što je salveta Paddyja Ashdowna s navodnom Tuđmanovom crtom podjele Bosne i Hercegovine, priča o navodnoj prodaji bosanske Posavine, fantazija o „200 bogatih obitelji“ (koju nije uspjelo dokazati ni Saborsko istražno povjerenstvo u vrijeme Vlade Ivice Račana), navodni dogovor Tuđman – Milošević o strateškim pitanjima Domovinskog rata (iako je Miloševićeva raketa Tuđmana gađala <i>u oko</i>), i tako dalje. </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">S Tuđmanovim kritičarima raspravljao bih s velikim zadovoljstvom – argumentirano i civilizirano – pa ću ih pokušati isprovocirati s nekoliko svojih teza: </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">1. Franjo Tuđman bio je – barem od šezdesetih godina 20. stoljeća – demokratski orijentiran političar. To je dokazao kada je bilo najpotrebnije, u vrijeme najtežih vojnih napada na Hrvatsku 1991, kada je formirao Vladu demokratskog jedinstva sastavljenu od predstavnika parlamentarnih stranaka, iako je HDZ imao apsolutnu većinu u Hrvatskom saboru. Autokrati, suprotno njemu, takve prilike iskorištavaju za totalno preuzimanje vlasti.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">2. Dio velikih hrvatskih tvrtki – primjerice Zagrebačka banka i Tvornica duhana Rovinj – privatizirane su prije Tuđmanova dolaska na vlast. Prema tome, zasluge i greške u hrvatskoj privatizaciji ne možemo pripisivati samo njemu, nego i onima koji su to radili prije, a i poslije njega.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">3. Franjo Tuđman jedan je od rijetkih svjetskih političkih vođa koji je konkretno djelovao na očuvanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Pod njegovim zapovjedništvom, a u suradnji s Alijom Izetbegovićem, srpska vojska u BiH bila je potučena. Bila bi, isto tako, i istjerana iz BiH da nalet Hrvatske vojske <i>viši centri svjetske politike </i>nisu zaustavili pred Banja Lukom. Da Tuđman tada nije zaustavljen, Bosna i Hercegovina danas bi bila cjelovita i samostalna država u kojoj ne bi bilo srpskih vojnih postrojba. A što je ona danas? </div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Tko bi, pak, odgovarao za ponavljanje Srebrenice u Bihaću i drugim mjestima BiH da nije bilo Tuđmanove intervencije?</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">4. Tuđmana je nemoguće optuživati i za agresiju na BiH i za gubitak bosanske Posavine. Kako je mogao sačuvati bosansku Posavinu a da ne bude optužen za agresiju? Ili, zašto je optužen za agresiju u jednom dijelu, a za neinterveniranje u drugom dijelu BiH? Očigledno je nekima nužno da se Tuđman optuži i unaprijed osudi pod svaku cijenu, bez obzira na dokaze, argumente i logiku.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">5. Tuđmana su proglasili nemoralnim kada je otkriveno da, osim obiteljske kuće, ima i 200.000 njemačkih maraka ušteđevine. Ta imovina za čovjeka koji je radio više od pedeset godina – deset kao državni predsjednik – nikako nije nemoralno visoka.</div><div class="03glavnitekst1003-STILOVI">Nitko pametan neće reći da je Tuđman bio nepogrešiv, ali prešutjeti njegove brojne zasluge, a istovremeno ga uporno blatiti, posve je nepravedno i neobjektivno. Poštena rasprava o ovim pitanjima zahtijevala bi i stručnost povjesnika, a neizostavan dio morala bi biti i usporedba s rezultatima vladavina drugih svjetskih političara u sličnim okolnostima u kojima je živio i radio Tuđman. Ne vjerujem da bismo našli mnogo njih s puno više pozitivnih, a manje negativnih ocjena od njega.</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color windowtext; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm;"><div class="03potpisdole03-STILOVI">Zorislav Lukić, Vijenac, 23. rujna 2010.</div></div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-1948782721958754822011-09-02T00:30:00.001-07:002011-09-02T01:25:12.886-07:00Matica hrvatska pomaže društvu da bude uspješnjije<br />
<div class="01nadnaslov02-STILOVI">ZORISLAV LUKIĆ, GLAVNI TAJNIK MATICE HRVATSKE</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 5pt;"><div class="01naslovdeblji02-STILOVI">Matica hrvatska pomaže društvu da bude uspješnije</div></div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm;"><div class="02potpisgore02-STILOVI"><br />
Razgovarao Luka Šeput, Vijenac, 22 travnja 2010.</div></div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02inicijal1002-STILOVI">U lipnju ove godine u Čitluku se održava Glavna skupština Matice hrvatske, na kojoj se bira cjelokupno Matičino rukovodstvo. To je bio povod za razgovor sa Zorislavom Lukićem, glavnim tajnikom Matice hrvatske, o onome što je napravljeno u protekle četiri godine, kao i o planovima za budućnost.</div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><br />
</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 8pt;"><div class="02podnaslov402-STILOVI"><span style="font-size: 13.5pt;">Misija Matice u hrvatskom društvu označena je time da ne ide ni krajnje lijevo ni krajnje desno. Zbog toga su mnoge odluke koje su se donosile u posljednje vrijeme naišle na kritike u najvećoj mjeri ili na toj lijevoj ili na desnoj strani. Radikalnoj ljevici MH je odveć nacionalno programski opredijeljena, a radikalna nas desnica optužuje da nismo dovoljno nacionalno osviješteni. Zato treba reći: Matičini programi nemaju dodira ni s jednom radikalnom opcijom, bilo lijevom, bilo desnom, zato što su oni kreirani kao programi od središnjega nacionalnog interesa</span></div></div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02pitanja02-STILOVI">Kako biste uoči Glavne skupštine u lipnju ocijenili djelovanje i rezultate Matice hrvatske u protekle četiri godine? </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI"><span style="letter-spacing: -0.05pt;">Izdvojio bih nekoliko projekata s kojima su se Glavni odbor i Predsjedništvo Matice hrvatske nosili u protekle četiri godine: završetak rada na <i>Hrvatskom pravopisu</i> Matice hrvatske 2007. te njegova distribucija na kioscima; novi prijevod – iz ruku hrvatske prevoditeljske institucije Mate Marasa – cjelovita književnog opusa Williama Shakespearea; uređenje pitanja Nakladnog zavoda MH, čiji je stečajni postupak završio proteklih dana; formiranje vlastite službe prodaje knjiga kao i tehničke pripreme, što nam je donijelo milijunske uštede, a i dobar prihod; rješavanje pitanja s poslovanjem i uređivačkim problemima <i>Kola</i>, <i>Vijenca</i>, edicije Stoljeća hrvatske književnosti; razvoj novih medija; humanitarna akcija Ruka dobrote; ciklus simpozija <i>Hrvatska u XX. stoljeću</i>; Salon MH. Ogranci sa stotinama vrlo važnih izdavačkih projekata i nebrojenim kulturnim manifestacijama posebna su Matičina snaga i ponos. Samo s njima Matica je u punom smislu nacionalna hrvatska institucija.</span></div><div class="02pitanja02-STILOVI">Oko većine Matičinih projekata koje ste izdvojili kao uspješne u medijima se <i>podigla prašina</i>: oko promjene uredništva <i>Kola</i>, oko uređivanja <i>Vijenca</i>, oko edicije Stoljeća hrvatske književnosti, a posljednji je primjer brisanje iz članstva Vlaha Bogišića i Dubravka Jelčića. Kako to komentirate?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Što se tiče određene medijske prašine zbog nekih kadrovskih promjena u MH, valja reći da nismo iznenađeni. Treba međutim reći da je u slučaju Vlaha Bogišića ta prašina ograničena na tekstove dvojice autora, Slobodana Prosperova Novaka i Branimira Pofuka, jedan novinski intervju sama Bogišića i jedan televizijski prilog. Kako inače mediji nastoje stvoriti senzaciju od svega, očito su ovaj put procijenili da se teško može napraviti sočna senzacionalna priča o nekom ozbiljnom skandalu u Matici. </div><div class="02pitanja02-STILOVI">Zbog čega su izbrisani Jelčić i Bogišić?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">I Dubravko Jelčić i Vlaho Bogišić zapravo su sami izišli iz Matice hrvatske. Jelčić je u svome intervjuu izrijekom i napisao da nije član toga društva i da će obnoviti, aktivirati svoje članstvo kad Maticu bude vodilo neko drugo predsjedništvo. Prema tome, mi smo samo tehnički registrirali da on više nije član Matice hrvatske. A kolega Bogišić je u svojem nedavnom intervjuu u <i>Novom listu</i> potvrdio riječi koje je izrekao prije nego što smo donijeli odluku o njegovu brisanju iz članstva. Rekavši da je Matica hrvatska za njega prošlost, i sam je to potvrdio, prema tome, ne mogu nego konstatirati da je Bogišić kao i Jelčić svojevoljno napustio Maticu, a da smo mi to naravno morali percipirati, registrirati i omogućiti im da ih članstvo u Matici ne opterećuje u njihovoj djelatnosti, čime smo im možda i napravili uslugu omogućivši im da o Matici govore slobodno, bez opterećenja članstvom. Sve prigovore koje na Maticu hrvatsku imaju, naravno, slobodni su sada iznositi. </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI"><img height="281" src="file:///C:/DOCUME%7E1/zlukic/LOCALS%7E1/Temp/msohtml1/01/clip_image002.gif" width="188" /></div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI"><br />
</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 8pt;"><div class="02podnaslov402-STILOVI"><span style="font-size: 13.5pt;">Položaj hrvatskoga naroda u BiH u ovome je trenutku vrlo ozbiljan. Pomoć MH u prvom redu može se odnositi na onaj aspekt u kojemu postoje veliki problemi, kao što je položaj hrvatskoga jezika u medijima BiH. Ondje vlada apsurdna situacija iz koje proizlazi da Hrvati kao ustavni narod BiH ne bi smjeli gledati program Hrvatske radiotelevizije, zbog tobožnjega presezanja hrvatske politike nad Hrvatima u BiH</span></div></div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02pitanja02-STILOVI">Neki bivši suradnici iznijeli su teške optužbe na račun Matice hrvatske, tvrdeći da ona nije demokratski ustrojena ustanova. Posebno se vas apostrofiralo u tom kontekstu tvrdeći da upravljate Maticom iz sjene. Kako to komentirate?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Rado ću prihvatiti svaki prijedlog kojim će poslovanje MH biti unaprijeđeno, pa ako je to potrebno i u pogledu demokratičnosti u njezinu vođenju. Ne prihvaćam to, međutim, od onih koji su aktivno sudjelovali u politici nedemokratskoga komunističkog sustava. Oni bi demokratskim normama mogli podučavati jedino režim u Sjevernoj Koreji. Osim toga, upravna tijela MH, u prvom redu Glavni odbor i Predsjedništvo, djeluju po svim poznatim demokratskim principima. Njihovi su članovi izabrani tajnim glasovanjem na Glavnoj skupštini, održan je i veći broj sjednica nego što to Pravila zahtijevaju, svi prijedlozi stavljaju se upravnim tijelima na raspravu koje su redovito temeljite, a nakon donošenja odluke se provode. Svi su redom od dvadeset i pet uglednih članova Glavnog odbora, počevši od predsjednika Igora Zidića, istaknuti javni djelatnici s velikim iskustvom, deset od njih predstavnici su ogranaka, pa se pitam kako bi bilo koji pojedinac kraj njih sam mogao upravljati Maticom. Prema tome, sve je u skladu s demokratskim normama kao i propisanom procedurom. Ja, pak, osobno nisam mogao naučiti poslovati nedemokratično jer nikad nisam pripadao nedemokratskim komunističkim organizacijama.</div><div class="02pitanja02-STILOVI">Četiri su godine prošle od izdavanja <i>Pravopisa</i>, koji je jedan od najuspješnijih Matičinih projekata, i koji se uspio nametnuti svojim „pomirljivim pristupom“.</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Matičin je <i>Pravopis</i> utjecajem u hrvatskom društvu koji je u ove četiri godine ostvario pokazao da se između dvije zaraćene očekivala treća, neutralna struja. Dokaza je tomu mnogo, između ostalog, ni u jednom stručnom ili kakvom drugom časopisu nije objavljen nijedan članak koji bi govorio negativno o sadržaju našeg <i>Pravopisa</i>. Drugo, naš je pravopis prodan u 13.000 primjeraka, što govori da je općeprihvaćen. Dakle, dokazalo se da smo bili potpuno u pravu što smo taj projekt vodili onako kako je bio vođen. Na pragu smo rasprodaje i drugoga izdanja i uskoro ćemo početi razgovore s našim autorskim trojcem, Ladom Badurina, Ivanom Markovićem i Krešimirom Mićanovićem, o trećem izdanju. </div><div class="02pitanja02-STILOVI">Jedan od ciljeva najavljenih za ovoga mandata bio je i otvaranje Matičinih vrata mlađim naraštajima. Čini se da je to u velikoj mjeri zaživjelo. Jeste li zadovoljni?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Prije svega moram reći da je to je politika koju je zacrtao predsjednik Igor Zidić na početku svojega mandata 2002. i koju smo nakon toga počeli provoditi. Prvi ozbiljniji rezultati zapaženi su pak početkom mandata od 2006, kad smo osmislili i niz projekata. Ključan među njima projekt je Salona Matice hrvatske kroz koji je dosad prošlo gotovo dvije stotine mladih znanstvenika i djelatnika hrvatske kulture i umjetnosti, bilo ljudi na asistentskim funkcijama i poslovima, bilo umjetnika na početku karijere, znanstvenika koji su u različitim institucijama započeli karijere, dakle elitni sloj hrvatskoga društva koji je u Matici dobio mogućnost da ostvari svoje interese i izvan radnog mjesta ili svoje uobičajene djelatnosti. Veći broj mladih upravo je putem Salona ušao i u druge Matičine programe, i u <i>Vijenac</i> i u <i>Kolo</i> i u ostale projekte. Nastojimo, koliko je god moguće, da se politika Salona prelije u i ogranke, mnogi od predavača Salona gostovali su i u ograncima širom Hrvatske i imamo samo dobre odjeke. Trudit ćemo se da sve više mladih bude u MH, ne samo zbog naše politike nego zbog toga što mladi ljudi u Matici neke projekte rade bolje nego mi iz starijih generacija. Nastojat ćemo da se taj proces nastavi, i da mladi stručnjaci i umjetnici uđu u što većem broju i u upravna tijela Središnjice, a dat ćemo potporu takvim procesima i u ograncima.</div><div class="02pitanja02-STILOVI">Tijekom povijesti Matica je imala prepoznatljivu ulogu u hrvatskoj kulturi, a tijekom sedamdesetih godina prošloga proljeća njezino je djelovanje zadobilo i političku dimenziju. Kako u tom smislu, između kulture i politike, vidite funkciju MH u suvremenom hrvatskom društvu? </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Granicu između kulture i politike u cijeloj je ljudskoj povijesti bilo, a i danas jest, teško pouzdano utvrditi. Izgradnja arena, hramova, dvoraca, muzeja i mnogih drugih svakovrsnih kulturnih sadržaja imala je, često, i političku poruku. Posljedica je to shvaćanja političara da kulturna snaga naroda predstavlja i opću društvenu, političku, i to prema vlastitom narodu, a posebno prema drugima, s kojima se uvijek moralo natjecati. Tako je i danas te bi iluzija bilo očekivati od bilo koga tko se bavi javnim poslom da to obavlja pod staklenim zvonom. Ipak, treba nastojati javni posao odvajati od uskih stranačkih interesa koliko je god to moguće. </div><div class="02pitanja02-STILOVI">Kako biste procijenili danas ulogu Matice u hrvatskom društvu? Je li njezina pozicija „medijalna“?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI"><span style="letter-spacing: -0.05pt;">Ako uvjetno pristanemo da je hrvatsko društvo podijeljeno na lijevu i desnu svjetonazorsku i političku opciju i ako imamo na umu da je teško govoriti o strogoj granici između ta dva svjetonazora ili politička gledanja, moglo bi se reći da je misija Matice označena time da ne ide ni krajnje lijevo ni krajnje desno. Kako se to očituje u poslovanju Matice: mnoge odluke koje se donose i koje su se donosile u posljednje vrijeme naišle su na kritike u najvećoj mjeri ili na toj lijevoj ili na desnoj strani. Radikalnoj ljevici MH je odveć nacionalno programski opredijeljena i ona bi rado da Matica bude više kozmopolitska ili da provodi programe s manje naglašenim nacionalnim nabojem. Radikalna nas pak desnica optužuje da nismo dovoljno nacionalno osviješteni, neki su išli i – konkretno na slučaju našega pravopisa – u ocjenjivanje Matice kao neke jugoslavenski orijentirane opcije koja obnavlja Novosadski pravopis. Dakle, možda se u tome najbolje očituje ono što je najprimjerenija Matičina programska strategija: njezini programi nemaju dodira ni s jednom radikalnom opcijom, bilo lijevom, bilo desnom, zato što su oni kreirani kao programi od središnjega nacionalnog interesnog sadržaja ili usmjerenja. Zanimljivo je dodati da su mnogi današnji radikalni desničari koji nas s tih pozicija napadaju u komunističkom sustavu bili vrlo radikalni ljevičari. Tu se može jasno odčitati da su te dvije radikalne pozicije zapravo jedna drugoj jako bliske. Oni to neće prihvatiti sa zadovoljstvom, takva bi moja tvrdnja od njihove strane bila odbijena, ali u krajnjoj konzekvenciji, kada gledamo koliko je korisno ili štetno neko političko djelovanje, sasvim je svejedno je li neki pokret kao radikalno desni orijentiran protiv prednosti eurointegracija ili kao lijevi žestoko usmjeren protiv nacionalnih vrijednosti. I lijevi i desni radikalni program ruše središnju nacionalnu poziciju.</span></div><div class="02pitanja02-STILOVI">Nedavno provedeno istraživanje o slici Matice u hrvatskome društvu pokazalo je da gotovo trećina ispitanika (30,9 posto) smatra da Matica nije dovoljno odlučna u promidžbi hrvatskih nacionalnih interesa. Je li uzrok takvoj percepciji povijesna uloga Matice u obrani hrvatskih nacionalnih vrednota u Jugoslaviji?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Da, mislim da je to posljedica činjenice da je Matica hrvatska u komunističkom sustavu do zabrane 1972. bila jedina, ili rijetka, oporbena društvena i politička snaga koja je nosila oporbene protukomunističke nacionalne ideje i kao takva ostala je u sjećanju hrvatskoga društva: najsnažnija oporbena struktura hrvatskoga društva u tim vremenima.</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Danas, u slobodno demokratsko vrijeme, postoje političke stranke koje obavljaju političke zadaće koje je tada Matica obavljala, postoje slobodni sindikati, Crkva radi bez tadašnjih ograda i zabrana, a broj udruga u Hrvatskoj u ovome je trenutku oko 30.000. Dakle, u ono doba slojevite Matičine zadaće sada obavlja niz ustanova i pojedinaca. Zbog toga možda netko može imati osjećaj da je Matica manje važna nego što je bila. To je, naravno, zbog rečenih razloga, točno, ali Matica danas obavlja poslove koje je prepoznala kao one koji su hrvatskom društvu potrebni, a ne obavljaju ih druge, političke, znanstvene ili kulturne ustanove.</div><div class="02pitanja02-STILOVI">U istom istraživanju 90 posto ispitanika jasno je prepoznalo koji su to poslovi: izdavanje knjiga i organiziranje kulturnih događaja. </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">To je potvrda temeljnoga Matičina programa da knjigom, a danas i drugim medijima, pronosi hrvatske vrijednosti i hrvatskome društvu omogućuje da bude čvršće, stabilnije, obrazovanije i uspješnije u svakom pogledu.</div><div class="02pitanjainline02-STILOVI">Ove se godine prvi put Glavna skupština održava izvan granica Hrvatske, u Čitluku. Zbog čega ste se odlučili na taj potez? </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Godine 2004. započela je, kao novost, serija Matičinih glavnih skupština izvan Zagreba; Split, Varaždin, Poreč, a pred nama je – u lipnju ove godine – Skupština u Čitluku. Više nas je razloga potaknulo da se upustimo u to. Prije svega to je afirmacija hrvatskih krajeva i gradova te Matičinih ogranaka koji tada dolaze u polje interesa šire, nacionalne javnosti. Nije pravedno što se većina nacionalnih projekata odvija u Zagreba. Nadalje, trodnevni skupštinski programi Matici su donijeli mnogobrojne efekte u njezinu unutarnjem povezivanju. Naime, mnogi su se ogranci upoznali i povezali na našim skupštinama te sada samostalno razmjenjuju programe, čime Hrvatska postaje povezanija.</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Čitluk je kandidaturu najavio s toliko ozbiljnosti da ju je Glavni odbor prihvatio s punim uvjerenjem u uspjeh. To što se ona odvija prvi put izvan Hrvatske nikako ne može biti problem, već samo izazov. Gotovo je cijela Europa danas povezana, pa tko onda može postavljati pitanje smije li Matica hrvatska djelovati u Bosni i Hercegovini, koja je država i hrvatskog naroda? Osobno očekujem velike pozitivne odjeke ovog našeg koraka.</div><div class="02pitanja02-STILOVI">Ima li on, s obzirom na nezahvalan položaj Hrvata u BiH, i političko značenje?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Usuđujem se reći da ima i određeno političko značenje jer je BiH kao država Ustavom određena i kao država hrvatskoga naroda. Prema tome, on jednoznačno određuje da se interesi hrvatskoga naroda moraju, smiju i trebaju ostvarivati u punom smislu. Ne vidim nijedan opravdani razlog koji bi dovodio u pitanje djelatnost Matice hrvatske u BiH.</div><div class="02pitanja02-STILOVI">Kako Matica može pomoći Hrvatima u Bosni i Hercegovini?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Položaj je hrvatskoga naroda u BiH u ovome trenutku vrlo ozbiljan. Pomoć MH u prvom redu može se odnositi na onaj aspekt u kojemu postoje veliki problemi, kao što je položaj hrvatskoga jezika u bosanskohercegovačkim medijima. Ondje vlada apsurdna situacija u kojoj Hrvati kao ustavni narod BiH ne bi smjeli gledati program Hrvatske radiotelevizije, zbog tobožnjega presezanja hrvatske politike nad Hrvatima u BiH. Istovremeno smo svjedoci toga da cijeli svijet gleda neograničeni broj TV-kanala na svim jezicima, a samo se Hrvatima u BiH brani da gledaju programe HRT-a, televizije koja govori njihovim jezikom. </div><div class="02pitanja02-STILOVI">Hoćete li se na Skupštini ponovno kandidirati za funkciju Glavnoga tajnika? </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Ako moju kandidaturu podupru Predsjedništvo i Glavni odbor, učinit ću to s velikom motivacijom i željom za nastavkom svih pokrenutih projekata. </div><div class="02pitanja02-STILOVI">Jedan od najvećih problema MH jest njezino financiranje. Kako bi se, po vama, trebalo riješiti to neizvjesno pitanje? Zbog čega je ono uopće neizvjesno?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Matica hrvatska recesijsko je razdoblje dosad preživjela usprkos smanjenju dotacija iz Državnoga proračuna u prvom redu zahvaljujući dotjerivanju svoga poslovanja i mjerama štednje koje provodimo već više godina. Sve smo programe (planirani broj knjiga, časopisa, manifestacija) u 2009. ostvarili i s tridesetak posto manjim prihodom. No za novi željeni razvoj bit će potreban potpuno nov odnos između Vlade RH i Matice, o kojem ćemo uskoro i započeti razgovore. Predložit ćemo potpisivanje posebnoga ugovora između Vlade i MH u kojem će biti pobrojene Matičine programske obveze i iznosi Vladinih donacija za njih.</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Pozvat ćemo se na rješenja koja su na snazi u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Njihove, naime, vlade takve ugovore imaju s Goetheovim institutom i British Councilom. Jasno, nemoguće je očekivati da preko noći Matica hrvatska postane institucija s programom koji ostvaruje po cijelom svijetu, ali razvoj u tome smjeru bio bi poželjan. Također je nemoguće očekivati da bi naša Vlada takav program mogla odmah financirati s 211.000 milijuna eura, kao što je Njemačka iz Državnog proračuna izdvojila samo u 2009, ali to nam treba biti zajednički dugoročni plan. Velike nacije znaju dobro da im se novac uložen u promidžbu vlastite kulture i jezika višestruko vraća. Hrvatska je u mnogočemu bitno manja od Njemačke, ali ipak ne 230 puta, a toliko puta manje novca nego Goetheov institut iz proračuna dobiva Matica hrvatska. U svakom slučaju spremni smo uz nastavak naših programa u Hrvatskoj planirati i predstavljanje hrvatskih vrijednosti i u inozemstvu. </div><div class="02pitanja02-STILOVI">Kako komentirate slab odnos potencijalnih sponzora i ulagača prema kulturi? Zbog čega se u nas za kulturu izdvajaju znatno manji iznosi no što je slučaj u zapadnoeuropskim zemljama?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Sponzori su oprezniji s ulaganjem u kulturu zbog toga što na televizijama i u drugim medijima kultura ima jako malo prostora, bitno manje nego, primjerice, šport. Prema tome, ako već gospodarstvenik odluči uložiti nešto u opće dobro, radije će to učiniti u korist nekog športaša koji će na dresu nositi logo njegove tvrtke da ga vide milijuni gledatelja, nego u korist nekoga mladog umjetnika o kojem javnost ne može saznati gotovo ništa. </div><div class="02pitanja02-STILOVI">Jeste li zadovoljni medijskim praćenjem Matičina rada?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">S obzirom na to da mi ne produciramo programe koji danas imaju povlašten položaj u medijima kao što su skandali, kriminal, rastave brakova, sapunice, <i>reality-show</i> i drugi, prije nekog bitnog zaokreta u programima hrvatskih medija Matica ne može očekivati bolji tretman u medijima. Tu, jasno, ne možemo staviti znak jednakosti između privatnih i javnih medija, kojih obveze nisu iste. Javni mediji, primjerice Hrvatska radiotelevizija, dužni su i zakonski poštovati javni interes, dakle opći interes svih građana. A kako ga HRT poštuje? Znanost, kultura, umjetnost, obrazovanje, hrvatske vrijednosti iz programa HRT-a nestaju u nemilosrdnoj bitci za gledanost HRT-a s privatnim televizijama. Mora li tako biti i komu je zapravo u interesu nestanak vrijednih sadržaja s programa? Susjedna Slovenija neki je dan, primjerice, u jednoj večeri između 20 i 24 sata, mogla pogledati serije <i>Braća Karamazovi </i>i <i>Berlin-Alexanderplatz</i> te glazbenu emisiju o Chopinu. Kada je HRT zadnji put tako nešto priuštila hrvatskim gledateljima? I dokle će to trajati? Teško je vjerovati da će se išta promijeniti dok u Programskom vijeću HRT-a ne sjede stvarni predstavnici hrvatske javnosti iz Crkve, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i drugih nacionalnih ustanova umjesto sadašnjih koji u Vijeću predstavljaju udruge kao što su GONG, Transparency International, Potrošač i slične koje u hrvatskoj javnosti nemaju autoriteta da bi predstavljale ikoga. Za razliku od nacionalnih institucija za koje se zna i tko ih je i kada i zašto osnovao, njima se ne zna ni podrijetlo ni cilj, a prema tome ni koga predstavljaju. Sudeći po nazivima neke su osnovane izvan Hrvatske, a odlučuju o izboru Glavnoga ravnatelja HRT-a. Pa zar je zamislivo da bi netko iz Hrvatske mogao utjecati na izbor ravnatelja BBC-a? To bi Vijeće trebalo smjesta raspustiti i izabrati novo, a u novi Zakon o HRT-u vratiti pravo nacionalnim institucijama da same kandidiraju predstavnike za Vijeće.</div><div class="02pitanja02-STILOVI">Zbog čega je, po vama, uopće došlo do promjene staroga Zakona o HRT-u?</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Godine 2003. tadašnji zakon o Hrvatskoj radioteleviziji koji je određivao da institucije samostalno predlažu svoje kandidate za vijeće HRT-a promijenjen je u ovome smjeru, dakle u njemu od tada mjesta ne zauzimaju predstavnici velikih nacionalnih institucija, nego manjih udruga tzv. civilnoga društva, od kojih su mnoge zapravo široj javnosti potpuna nepoznanica. Zašto je do toga došlo? Mogu samo pretpostavljati, ali čini mi se da se tu pokazala stara hrvatska nesavršenost, a to je da se ispunjava nešto što od nas uopće nije traženo. Pod krinkom toga da se u svijetu i Europi takve pozicije prepuštaju civilnome društvu, naše su institucije maknute, a pokazalo se poslije da nijedna pametna država nema praksu da bi udruga koja ima tri člana i postoji dvije godine mogla ući u tijelo koje bira glavnog ravnatelja javne nacionalne televizije. U tom smislu i sada u vrijeme rasprave o novom zakonu o HRT-u vrlo smo odlučni u tome da podupiremo i izražavamo zahtjeve da se stara praksa vrati i da važne nacionalne ustanove same biraju kandidate za Programsko vijeće HRT-a. </div><div class="02pitanja02-STILOVI">Spomenuli ste primjer slovenske televizije, ali čini se da su njihovi tiskani mediji također ozbiljniji od naših. Kako je u hrvatskoj novinarstvo tijekom jednoga desetljeća postalo toliko neozbiljno? </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI"><span style="letter-spacing: -0.05pt;">Nisu pamet, iskustvo i znanje preko noći isparili iz glava naših urednika i novinara. No vlasnici medija ne postavljaju zahtjeve da sadržaji budu ozbiljni i kvalitetni jer vjeruju da im ovakva uređivačka politika donosi dobar profit. Jednostavno ne žele riskirati, a uzore kvalitetnih novina iz drugih zemalja ne prihvaćaju. S druge strane, medijski djelatnici prihvatili su ovakvu situaciju i ne pokreću nikakvu inicijativu za promjene, čak ni oni koji su izrazito nezadovoljni razinom kvalitete naših medija do mjere da im se vlastiti posao gadi. Do pozitivnih promjena doći će tek s dolaskom nekih novih vlasnika medija ili stasanja nove generacije novinara koji će vlasnike pokušati uvjeriti da je dobit moguće ostvariti i kvalitetnim sadržajima medija. </span></div><div class="02pitanja02-STILOVI">Nedavno je završena Treća komunikološka škola MH, jedan od važnijih projekata MH koje ste pokrenuli. Kako ste zadovoljni njime? </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Kada sam se prije nešto više od dvije godine priklonio prijedlogu pročelnika Odjela za medije MH Branka Lovrića da je pokrenemo, nisam očekivao da će dobiti ovakav zamah. Iako smo još takoreći na početku, uvjeren sam da smo na putu koji smo zacrtali; otvaranje mogućnosti novim ljudima u hrvatskim medijima, koji će voditi računa i o društvenim vrijednostima, a ne kao sada kada je većina medija zaražena virusom teškog žutila. Studenti Komunikološke škole razumiju naše vapaje za etičnim novinarstvom i spremni su uključiti se u naše pokušaje za ispravljanjem mnogobrojnih negativnosti u medijima. Trebali ste ih, primjerice, čuti kako <i>rešetaju</i> urednike nacionalnih televizija zbog žutila u njihovim dnevnicima. Mladi su osjetljivi na rušenje etičkih načela i na nepravdu zbog prednosti koju u medijima imaju skandali i kriminal pred vrijednostima.</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div class="MsoNormal"><br />
</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 2pt;"><div class="01naslov18novistileodmile">Zorislav Lukić </div></div><div class="01globustekst02-STILOVI">Diplomirao povijest i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1984; arhivist i knjižničar.</div><div class="01globustekst02-STILOVI">Od 1997. zaposlen u Matici hrvatskoj – do 1999. na mjestu tajnika za članstvo, od 1999. do 2002. kao poslovni tajnik, a u lipnju 2002. te ponovno 2006. izabran za glavnoga tajnika. Od važnijih projekata Matice hrvatske u čijem je pokretanju i organizaciji sudjelovao, ističu se: </div><div class="01globustekst02-STILOVI">– <br />
<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">Hrvatski pravopis </span></i>MH (u okviru Pravopisnog povjerenstva MH na čelu s predsjednikom Igorom Zidićem kao tajnik projekta),</div><div class="01globustekst02-STILOVI">– <br />
ciklus od šest znanstvenih skupova <i><span style="font-family: "Myriad Pro";">Hrvatska u XX. stoljeću</span></i> (<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">Hrvatska politika </span></i>s Ljubomirom Antićem<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">; Hrvatski jezik</span></i> s<i><span style="font-family: "Myriad Pro";"> </span></i>Ivom Pranjkovićem i Markom Samardžijom<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">; Hrvatska filozofija </span></i>s Damirom Barbarićem i Franjom Zenkom<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">; Hrvatska arheologija; Hrvatska arhitektura </span></i>s Tomislavom Premerlom i Krešimirom Galovićem<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">; Hrvatska glazba </span></i>s Nikšom Gligom),<i><span style="font-family: "Myriad Pro";"></span></i></div><div class="01globustekst02-STILOVI">– <br />
glazbeni ciklus <i><span style="font-family: "Myriad Pro";">Mladi glazbenici u MH </span></i>s Goranom Končarom i Danijelom Marušićem,</div><div class="01globustekst02-STILOVI">–<i><span style="font-family: "Myriad Pro";"> Komunikološka škola </span></i>s Brankom Lovrićem<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">,</span></i> </div><div class="01globustekst02-STILOVI">– <br />
<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">Gospodarski susreti </span></i>s Marijanom Kostrenčićem, </div><div class="01globustekst02-STILOVI">– <br />
<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">Salon MH </span></i>kroz koji je prošlo već više od stotinu mladih predavačica i predavača<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">, </span></i></div><div class="01globustekst02-STILOVI"><i><span style="font-family: "Myriad Pro";">– <br />
Književni klub </span></i>u kojem već u prvoj sezoni sudjeluju Ante Stamać, Julijana Matanović, Ivan Aralica, Ivan Golub, Tomislav Bajsić<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">, </span></i>a domaćini su im Luka Šeput, Božidar Petrač, Lahorka Plejić Poje<i><span style="font-family: "Myriad Pro";"> </span></i>itd.</div><div class="01globustekst02-STILOVI"><i><span style="font-family: "Myriad Pro";">– <br />
Filozofska škola </span></i>pokrenuta 2010. s Damirom Barbarićem<i><span style="font-family: "Myriad Pro";">, </span></i>Petrom Šegedinom, Ozrenom Žunecom i Ivanom Stublićem,<i><span style="font-family: "Myriad Pro";"> </span></i></div><div class="01globustekst02-STILOVI"><i><span style="font-family: "Myriad Pro";">– <br />
Proljeće s knjigom MH,</span></i> </div><div class="01globustekst02-STILOVI">– <br />
televizijski dokumentarni filmovi o Matici hrvatskoj (radni naslovi: <i><span style="font-family: "Myriad Pro";">Matica hrvatska danas</span></i>, <i><span style="font-family: "Myriad Pro";">Vlaho Bukovac – izložba u Haagu</span></i>, <i><span style="font-family: "Myriad Pro";">Ogranci MH</span></i>), </div><div class="01globustekst02-STILOVI">– <br />
reklamni televizijski spotovi za Matičine knjige,</div><div class="01globustekst02-STILOVI">– odjel prodaje knjiga MH,</div><div class="01globustekst02-STILOVI">– odjel tehničke pripreme knjiga,</div><div class="MsoNormal">– ciklus Glavnih skupština MH izvan Zagreba (Split 2004, Varaždin 2006, Poreč 2008, Čitluk 2010).</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-29290489631760820192011-09-02T00:28:00.001-07:002011-09-02T01:26:39.853-07:00Medijski stup srama<br />
<div class="01nadnaslovnovistileodmile">POGLED IZ MATICE HRVATSKE</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 5pt;"><div class="01naslovsemibold02-STILOVI">Medijski stup srama</div></div><div><table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0"><tbody>
<tr> <td align="left" style="padding: 0cm;" valign="top"><div class="02inicijal1002-STILOVI" style="page-break-after: avoid;"><br />
</div></td> </tr>
</tbody></table></div><div class="02inicijal1002-STILOVI">Čini se da živimo u vremenu kada se pojedini predstavnici novinarskoga ceha u Hrvatskoj natječu u tome tko će dosegnuti najvišu razinu laži. Ozbiljan kandidat za pobjednika u tome natjecanju je i Zdravko Zima, kolumnist <i>Novog lista</i>, koji je u tekstu <i>Balkanska camorra, </i>objavljenu 14. ožujka, Franju Tuđmana i Slobodana Miloševića nazvao „predvodnicima naci-ideologija s početka devedesetih godina 20. stoljeća“<i>. </i></div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><img height="563" src="file:///C:/DOCUME%7E1/zlukic/LOCALS%7E1/Temp/msohtml1/01/clip_image002.gif" width="375" /></div><div class="02inicijal1002-STILOVI"><br />
</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Često smo u dvojbama kada ocjenjujemo tuđe mišljenje jer, ipak, nastupilo je vrijeme demokracije i slobode izražavanja, pa nije jednostavno nekoga prozvati zbog onoga što misli ili piše. No također nam je poznato i to da veličanje nacizma podliježe kaznenoj odgovornosti. Kakvoj, pak, odgovornosti podliježe novinar ako nekoga lažno optuži da je nacist? Vjerojatno nikakvoj. Budući da je u slučaju Tuđmana riječ o čovjeku koji je mrtav već više od deset godina, neka nam barem u Matici hrvatskoj bude dopušteno kazati nešto o tezi Zdravka Zime. Ali ne na temelju osobnoga mišljenja ili političkog svjetonazora, kao <i>što to čine Zima i njemu slični</i>, već na temelju dokumenata – uglavnom srpske strane – objavljenih u zborniku <i>Tužba zbog genocida u Hrvatskoj 1991–1995. pred Međunarodnim sudom pravde</i> – <i>Rasprava o nadležnosti </i>(Rabus media, Zagreb, 2010),<i> </i>koji je uredio Ivan Šimonović. Iako naša tužba zbog proceduralnih razloga još ne smije biti objavljena, već i sami dokumenti iz rasprave, u kojoj je Srbija pokušala dokazati da Međunarodni sud u Haagu nije nadležan za hrvatsku tužbu, zorno pokazuju da za rat 1991–1995. samo jedna strana može biti proglašena odgovornom, i to naravno srpska. Također pokazuje i to da bi Zima kada bi kojim slučajem bio uključen u raspravu zastupao teze srpske strane. No krenimo od početka.</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Hrvatska je 1999. Međunarodnom sudu pravde protiv Savezne Republike Jugoslavije podnijela tužbu za genocid počinjen u Hrvatskoj od 1991. do 1995. U prigovorima Sudu iz 2002. Srbija je pokušala osporiti nadležnosti Suda za tužbu jer je tek 2001. postala članicom UN-a pa u vrijeme podizanja tužbe kao nečlanica UN pred tim sudom nije mogla biti optužena. Tužbu su, također, htjeli okvalificirati nedopuštenom jer SRJ nije postojala prije 27. travnja 1992. Pogledajmo u dokumentima kako je ta stajališta srpska strana Sudu argumentirala – u poglavlju <i>Širi kontekst:</i></div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">„Ovdje bi tuženik želio dodati da se odlazak Tita podudara s početkom propasti komunizma u istočnoj Europi. Politički vođe u SFRJ težili su novom uporištu za vlast – i pronašli ga u nacionalizmu. Nakon nekoliko desetljeća relativne zaštite i njege etničke i kulturne raznolikosti, oslobodili su se klevetnički tipovi etničke netolerancije. Govor mržnje usmjeren prema drugim etničkim skupinama postao je uobičajeno sredstvo političkog uspjeha. Nova Vlada SRJ nema razloga poricati da je taj otrovni nacionalizam služio kao odskočna daska g. Miloševiću. Tuženik bi samo želio dodati da srpski nacionalizam nije bio sam na sceni. Nacionalistička nesnošljivost također je označila uspon drugih vođa, osobito g. Franje Tuđmana u Hrvatskoj.“ </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Eto, Hrvatska dakle tuži srpsku državu za genocid, a hrvatski novinar Zdravko Zima o tome pitanju ima stajališta identična srpskoj strani, što vjerojatno nije zabranjeno ni kažnjivo, no uzimam si ipak i ja slobodu komentirati Zimine krajnje neobične poglede na tako bitna pitanja. </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">No još je neobičnije to da čak i u srpskim dokumentima možemo ipak pročitati priznanja počinjenih zločina, dok naš Zima tako nešto uopće ne spominje, važno mu je jedino Miloševića i Tuđmana strpati u isti, nacistički koš. U sljedećem, naime, prigovoru srpska je strana zapisala i ovo:</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">„Najteži izgredi koje opisuje tužitelj dogodili su se prije nego što je nastala SRJ. U obrazloženju tužbe kao datumi vukovarske tragedije navodi se razdoblje između 25. kolovoza i 20. studenoga 1991, kao datumi granatiranja dubrovačkog područja navedeni su između 1. listopada i kraja 1991. Nije osporavano da su se ti događaji, koji su bili iznimno važni u razvoju drame na području današnje Hrvatske, zbili u drugoj polovini 1991. Ti su tragični događaji imali mnogo žrtava i logično je da se pojavljuje pitanje odgovornosti. Ono što je jest da se odgovornost može povezati samo s osobama koje su postojale u vrijeme kad se navodno <i>zlodjelo</i> dogodilo. Počinjena ili propuštena djela koja su se dogodila prije nego što je nastala SRJ ne mogu se nikako pripisati SRJ.“ </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Srbi se, dakle – potpuno nemoralno i na kraju neuspješno – brane činjenicom da je njihova državna tvorevina formalno nastala nakon zločina, a oni s time, tobože, nemaju nikakve veze, ali zločine, za razliku od Zime, ipak priznaju. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li ih priznati i na početku suđenja koje je pred nama, a posebno je zanimljivo pitanje hoće li se u obrani od optužbi za genocid i tada braniti ovako „vješto“ kako su to učinili, primjerice, u svome trećem prigovoru:</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">„Zločini pripisani Miloševiću i drugima, a odnose se na hrvatski teritorij, obuhvaćaju zločine protiv čovječnosti, kršenja ženevskih konvencija i kršenja zakona i običaja rata – ali ne genocid.“</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Zimi, međutim, nije dovoljno to što i sami Srbi spominju svoje zločine, za njega su Milošević i Tuđman jednaki – obojica <i>naci-ideolozi</i>.</div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Srećom, Međunarodni sud u Haagu postupio je drukčije od Ziminih želja i presudio da je nadležan za hrvatsku tužbu te će se tako protiv Srbije voditi postupak zbog genocida. On će se voditi na temelju hrvatskih zahtjeva da Sud Srbiju proglasi odgovornom za kršenja Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju genocida. Hrvatska između ostaloga Srbiju krivi za počinjenja genocida ubijanjem pripadnika skupina, namjernim nanošenjem tjelesnih ili duševnih boli, namjernim podvrgavanjem skupine životnim uvjetima kojima je cilj njezino potpuno ili djelomično uništenje te nametanjem mjera s namjerom sprečavanja rađanja u skupini, a sve to u namjeri da se u cijelosti ili djelomice ta skupina uništi. </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Posebno je zanimljivo, a gotovo nepoznato hrvatskoj javnosti, da Hrvatska zahtijeva isplatu novčane naknade za svaku štetu i druge gubitke nanesene osobama, imovini ili gospodarstvu. Dakle, priča o toj tužbi daleko je od marginalnoga pitanja, a možda, dugoročno, jedno od ključnih vanjskih i unutarnjopolitičkih pitanja. </div><div class="02glavnitekst1002-STILOVI">Zimino pak istupanje potiče na razmišljanje o osnivanju simboličkoga <i>Medijskog stupa</i> <i>srama</i>, za koji bi on bio jedan od prvih kandidata. Nema, naime, u Hrvatskoj ni tijela ni ustanove, a ni pojedinca koji bi svojim autoritetom zaštitio građane od bezočnih medijskih hajki pa bi takva inicijativa ovomu društvu došla kao lijek.</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color windowtext; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm;"><div class="02potpisdole02-STILOVI">Zorislav Lukić, Vijenac, 25. ožujka 2010.</div></div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1421099380320296616.post-75699019433702542042011-09-02T00:26:00.000-07:002011-09-02T01:27:23.476-07:00O Komunikološkoj školi<br />
<div class="02nadnaslovnovistileodmile">Pogled iz Matice Hrvatske </div><div class="02nadnaslovnovistileodmile"><br />
</div><div class="02nadnaslovnovistileodmile"><span style="font-size: 47pt;">O komunikološkoj školi</span></div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color black; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm 0cm 8pt;"><div class="02podnaslov4novistileodmile">Uz ponovno čitanje <br />
Roberta Musila</div></div><div><table cellpadding="0" cellspacing="0" hspace="0" vspace="0"><tbody>
<tr> <td align="left" style="padding: 0cm;" valign="top"><div class="02inicijal10novistileodmile" style="page-break-after: avoid;"><br />
</div></td> </tr>
</tbody></table></div><div class="02inicijal10novistileodmile"><span style="letter-spacing: -0.25pt;">Komunikološka škola Matice hrvatske održ</span>ana je treći put, no glavna tema nije promijenjena: zašto u velikoj većini hrvatskih medija nema tekstova koji bi govorili o društvenim vrijednostima, promicali znanje, slavili umjetnost, štitili nezaštićene društvene skupine? Odgovori na ta pitanja variraju ovisno o govorniku; neki glavni uzrok nalaze u činjenici da je vlasnik većine hrvatskih medija strani kapital, drugi pak tvrde da su za to odgovorni hrvatski direktori, urednici i novinari koji, zapravo, nemaju izravne direktive vlasnika da tako postupaju, nego to rade zbog svog podaničkog mentaliteta, treći kažu da je to zbog straha od konkurencije interneta, četvrti uzroke pronalaze u nekompetentnosti...</div><div class="02glavnitekst10novistileodmile">I zaista, skandali, afere, kriminal i slično zauzimaju gotovo čitav prostor u medijima – u prvom su planu redovito senzacionalističke, „žute“ teme, dok su stvaralaštvo, kultura, znanost, obrazovanje, pitanja društvenog razvoja, temeljite gospodarske analize i rasprave u medijima vrlo rijetke. Većina je ljudi uvjerena da je ta pojava novijega datuma, a da je u prošlosti znatno više prostora u medijima bilo posvećeno općim društvenim vrijednostima i ozbiljnim raspravama o bitnim društvenim pitanjima. Dokaz da ta pojava nije sasvim nova, nalazimo u knjizi <i>Čovjek bez osobina </i>Roberta Musila (s njemačkog preveo Andy Jelčić; Fraktura, Zagreb, 2008), pisanoj tridesetih godina prošlog stoljeća, koju su mnogi proglasili knjigom stoljeća. Musil tadašnju medijsku praksu vještom ironijom opisuje na primjeru dodirnih točaka u životnim putovima glavnog junaka Ulricha (tridesetogodišnjeg visokoobrazovanog austrougarskog građanina koji je u potrazi za smislom života dio karijere proveo u vojsci) i stanovitog konja-galopera:</div><div class="02glavnitekst10novistileodmile" style="margin: 0cm 8.5pt 0.0001pt;"><i>No upravo je tada Ulrich iznenada negdje pročitao, poput nagovještaja ljetnog sazrijevanja, sintagmu „genijalni galoper“. Stajala je u članku o značajnom uspjehu u galopskoj utrci, a autor možda i nije bio svjestan čitave veličine svoje dosjetke, koju mu je duh zajednice ulio u pero. No, Ulrich je u trenutku shvatio u kakvom je nerazdvojnom spoju cijela njegova karijera s tim konjskim genijem. Naime, konj je oduvijek bio sveta životinja konjice, a u svojoj vojničkoj mladosti Ulrich je čuo vrlo malo toga što se ne bi odnosilo na konje i žene, pa je od toga pobjegao ne bi li postao značajan čovjek, i kada se konačno nakon najrazličitijih napora možda mogao osjećati bliže vrhuncu svojih nastojanja, odatle ga je pozdravljao konj koji ga je putem prestigao.</i></div><div class="02glavnitekst10novistileodmile">Dakle, ne „pretrčavaju“ u medijskoj zastupljenosti nobelovce, herderovce i slične samo športaši nego i konji. </div><div class="02glavnitekst10novistileodmile">Što bi se, međutim, dogodilo u medijima Platonu kada bi se pojavio u nekoj suvremenoj novinskoj redakciji opisano je na drugom mjestu u romanu: </div><div class="02glavnitekst10novistileodmile" style="margin: 0cm 8.5pt 0.0001pt;"><i>Platon bi, naravno, kada bi se danas iznenada pojavio u nekoj redakciji i pokazao da je on doista onaj veliki pisac koji je umro prije više od dvije tisuće godina, time izazvao golemu pozornost i dobio najsjajnije ponude… No čim bi se aktualnost njegova povratka ugasila, a gospodin Platon još bi želio ostvariti neku od svojih poznatih ideja, koje se nikada nisu uspjele posve probiti, glavni bi ga urednik samo još zamolio da ponekad za zabavni prilog listu o tome napiše ljupki feljtončić, (ali što opušteniji i prohodniji, ne teškim stilom, obzirno prema krugu čitatelja), a urednik feljtona dodao bi da za takav prilog ima mjesta najviše jednom mjesečno jer mora voditi računa o toliko drugih darovitih pisaca.</i></div><div class="02glavnitekst10novistileodmile">Dakle, <i>genijalni galoper </i>u medijima ima onaj prostor i položaj koji bi, prema nečijim naivnim razmišljanjima, trebao imati Platon. Zašto je tako? Zar urednici, novinari i vlasnici medija ne shvaćaju da dio posla moraju posvetiti i općem dobru? Kako to da u obavljanju svoga posla ne vode računu ni o minimumu etičnosti? Zar nemaju djecu koja, kao i naša, moraju na naslovnici novina vidjeti izgorjelo ljudsko tijelo? Otkuda im pravo razarati živote iznoseći u javnost privatne stvari? Kako mogu biti tako okrutni i otkrivati identitet djece koja su doživjela različite oblike nasilja? </div><div class="02glavnitekst10novistileodmile">I to rade ljudi koji su kroz svoje medije progurali tezu da demokracije bez medija nema i da živimo u <i>medijskoj</i> demokraciji. Čak se i nazivaju četvrtom silom u državnoj vlasti! Po njima, politika bez medija nemoguća je. Pa zar mediji osnivaju i vode stranke? Pišu li oni prijedloge zakona? Kreiraju li oni politiku, međunarodnu, a i svaku drugu? Jesu li, možda, i autori zastupničkih govora? </div><div class="02glavnitekst10novistileodmile">No koji su to oni društveni problem uistinu riješili? <i>Genijalno </i>istraživačko novinarstvo, primjerice, otkrilo je upravo da je u nekadašnjem predsjedničkom Tuđmanovu uredu – poslije Mesićevu – zaključan sef pun novca: <i>Posljednja tajna Pantovčaka – iseljenički milijuni u Tuđmanovu sefu</i>! Medijski šefovi moraju stalno dokazivati da smo lopovska nacija, pa i onda kad je sef <i>pun</i> novca pa ga, prema tome, optuženi Tuđman nije ponio na drugi svijet. U čemu je onda skandal? (A Mesiću bi bilo mnogo bolje da je pozvao bravara i televizijske kamere pa da javnost vidi što je u tom sefu.)</div><div class="02glavnitekst10novistileodmile">Gospodari medija nikako ne pristaju na ono što bi im trebala biti jedina i isključiva društvena uloga – istinito prenošenje informacija o društvenim vrijednostima i problemima. A takvu je snimku medija Musil ponudio već prije gotovo stotinu godina: </div><div class="02glavnitekst10novistileodmile" style="margin: 0cm 8.5pt 0.0001pt;"><i>…novine nisu laboratoriji i radionice za duhovne pokuse, što bi na opću dobrobit mogle biti, već jednostavno magazini i burze. </i></div><div class="02glavnitekst10novistileodmile">Prema tome, vrijeme je da najšira javnost shvati da medije u velikoj mjeri, uz časne iznimke, vode trgovci-šverceri i financijski špekulanti (u najgorem smislu riječi) koje nije briga za društvenu dobrobit. </div><div class="02glavnitekst10novistileodmile">Bez njih živjeli bismo puno ljepše. </div><div class="02glavnitekst10novistileodmile"><br />
</div><div style="border-color: -moz-use-text-color -moz-use-text-color windowtext; border-style: none none solid; border-width: medium medium 1pt; padding: 0cm;"><div class="02potpisdolenovistileodmile">Zorislav Lukić, Vijenac, 11. ožujka 2010.</div></div><div class="MsoNormal"><br />
</div>Zorislav Lukićhttp://www.blogger.com/profile/04820865298188061665noreply@blogger.com0